Što je to toliko sporno u Orbanovu zakonu? Pod krinkom prava i sloboda određeni u EU žele nametati svoje ideologije drugima

Pod krinkom prava i sloboda određeni krugovi u EU žele nametati svoje stavove i ideologije drugima ne obazirući se na pluralitet stavova različitih aktera. U ime slobode želi se dokidati sloboda. 

Matićeva rezolucija

Puno je reakcija tako izazvala rezolucija hrvatskog europarlamentarca Predraga Matića Freda kojom se promiče opće pravo na abortus u Europskoj uniji pri čemu se abortus ne tretira kao oduzimanje života nerođenog djeteta, nego tek kao vrsta zdravstvene usluge. Iako se ne radi o pravno obvezujućem dokumentu čini se kako se tom rezolucijom stvara teren za buduće zakonske regulative. 

Ne ulazeći ovdje u moralnu neispravnost samoga čina abortusa rezolucija je sporna iz najmanje dva razloga. Kao prvo, njome se krši načelo supsidijarnosti kao jedno od temeljnih načela u funkcioniranju Europske unije. Pitanja kao što su spolni odgoj, zdravlje i pobačaj nisu u nadležnosti Europske unije, nego država članica.

Kao drugo, sama rezolucija u jednome dijelu govori vrlo kritično o praksi koja u državama članicama dopušta liječnicima i zdravstvenim ustanovama da odbiju "pružati usluge" (abortus je, ponovimo, za dične europarlamentarce koji su glasovali za rezoluciju tek ''usluga'')"na temelju takozvanog prigovora savjesti, što dovodi do uskraćivanja skrbi u vezi s pobačajem na temelju vjere ili savjesti te ugrožava život i prava žena". 

Pravo na priziv savjesti, zajamčeno i Općom deklaracijom o pravima čovjeka, očito je trn u oku zagovarateljima abortusa koji bi ga najradije derogirali i sve liječnike ginekologe prisilili da moraju obavljati "usluge" abortusa iako je riječ o nečemu što je u suprotnosti s njihovim vrijednosnim sustavom.

U ime tobožnjeg "prava na izbor" (nerođeno dijete u slučaju abortusa, dakako, nema nikakav izbor i predstavlja objekt nečije samovolje),  želi se dokidati tuđe slobode. 

Orbanov zločin

Drugi događaj tiče se mađarskog predsjednika Viktora Orbana i spornoga zakona koji – unisono je graknuo politički i medijski mainstram EU-a – krši prava tzv. LGBTIQ osoba. Što je to toliko sporno u Orbanovu zakonu? To što zabranjuje prikazivanje homoseksualnosti i spominjanje promjene spola u školskom obrazovnom materijalu i TV programima namijenjenima mlađima od 18 godina. Kakav zločin!

Njemačka kancelarica Angela Merkel žurno je pohitala istaknuti kako ona i Orban imaju sasvim različite vizije budućnosti Europske unije, a napadima se pridružio cijeli EU mainstream, srećom ne i Hrvatska. 

Iako bi iz pozicije zdravog razuma bilo normalno da se djeca u vremenu odrastanja i formiranja identiteta štite od bilo kakve pretjerane hiperseksualizacije (fenomen postošezdesetosmaške revolucije), čini se da je u današnjem izokrenutom i izopačenom sustavu vrijednosti umjesto zdravoga razuma prevladao kurikul Wilchelma Reicha i Alfreda Kinseya. 

Prvi se zalagao za agresivnu seksualnu izobrazbu u najranijoj dobi, a drugi je naučavao da djeca već od četvrtog mjeseca teže seksualnosti i da je jedini nenaravni seksualni čin onaj koji se ne može učiniti, a da je svaki seksualni čin dobar (za Kinseya je takav čin i pedofilski) pod uvjetom da zadovolji pojedinca.

Nije pritom Kinsey nekakav izopačeni marginalac. Dovoljno se prisjetiti da se na njegovu institutu svojedobno školovao i autor 4. modula Zdravstvenog odgoja u Hrvatskoj. 

Bez namjere da budemo Orbanovi apologeti, neka čitatelji sami prosude kakva je vizija Europske unije Viktora Orbana, a kakva onih koji u situaciji demografskog izumiranja Europe donose rezolucije o općem pravu abortusa kao vrste zdravstvene usluge i napadaju mađarskog predsjednika zato što, sram ga bilo, ne želi ideološku indoktrinaciju djece.

Isti ti s druge strane zbog manjka radne snage (a radne snage nema bez novih ljudi) zagovaraju masovne i nekontrolirane migracije u Europu ljudi koji dolaze iz posve drugačijeg civilizacijskog sklopa. 

Plodovi takve politike obilno zriju od Francuske, gdje već danas imamo više od 800 no-go zona, do bavarskog Wuerzburga gdje smo ovih dana imali novi krvavi pohod nožem nakon onoga sjekirom iz 2016.

To su plodovi "prave strane povijesti" koju ovih dana spominju jurišnici kulture smrti koji bi "natražnjacima" začepili usta i ostracirali ih iz javnoga života. Čudna je to sloboda koju propovijedaju današnji slobodari.

Podsjeća na neke ideologije i ideologe iz prošloga stoljeća. O brkovima je riječ, zar ne?