Što se iza brda valja? Koja je istina o ciljevima kaosa u Hrvatskoj?

Zato se s pravom mora dati odgovor na ključna pitanja: što su uzroci kaosa u koji se gura Hrvatska? Kome odgovara potpuna destabilizacija Hrvatske, rušenje Vlade, otvaranje svih mogućih ideoloških i svjetonazorskih sukoba i potpuna destabilizacija Hrvatske upravo u vremenu kada je Hrvatska faktično izašla iz dugogodišnje krize i kada je počeo oporavak s vrlo dobrim izgledima u budućnost.

Je li točno da je izmišljanje navodne fašizacije i ustašizacije Hrvatske smišljen politički projekt kojim se provodi unutrašnja i vanjska agresija na bitne nacionalne vrednote i simbole identiteta hrvatskog naroda. Jesu li napadi na Alojzija Stepinca i pokušaja obnove komunističkog procesa protiv Stepinca kao navodnog ustaše dio šire strategije?

Ustvari treba dati odgovor na pitanje da li potpuna destabilizacija Hrvatske ima za cilj oslabiti Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda, do kraja kompromitirati i oslabiti nacionalne i domoljubne snage i vratiti na vlast anacionalne poslušničke političke snage koje cijelo vrijeme pokušavaju razoriti mogućnost razvoja demokratske Hrvatske kao suverene nacionalne države hrvatskog naroda u kojoj hrvatski narod samostalno odlučuje o svojoj sudbini.

Piše se u inozemstvu i Hrvatskoj i ponavlja se teza da se Hrvatskoj neće dozvoliti da ide putem kojim su već daleko otišli Mađarska i Poljska, a to je put izgradnje suverene, čvrste nacionalne države koja brani svoju suverenost i svoj identitet i koja ne dozvoljava da stranci i moćne strane institucije i države odlučuju o bitnim nacionalnim interesima.

Postavlja se pitanje zašto se upravo sada udruženim djelovanjem nevladinih anacionalnih udruga, SDP i HNS-a i njihovih partnera, dijela srpske nacionalne manjine u povezanosti s novom srpskom Vladom, koja obnavlja ideju velike Srbije, pokušava srušiti sadašnja Vlada iako je prošlo tek šest mjeseci od njenog konstituiranja upravo u vrijeme kada je postalo jasno da ima izvrne perspektive i da je Hrvatska na dobrom putu da podigne kreditni rejting, da digne nove kredite s manjom kamatom i vrati stare kredite s velikom kamatom te da počne smanjivati inozemni dug i izvlačiti se iz dužničkog ropstva.

Dakle, upravo u ovom trenutku kada smo konačno dočekali da rast bruto proizvoda bude preko 2,5 %, kada su se otvorile nove investicije i mogućnost novog razvoja, kada se otvaraju nova tržišta i kada raste izvoz i mogućnost izvoza, ruši se iznutra Vlada.

Dakle, zašto se upravo sada sve to želi zaustaviti, stvoriti kaos, srušiti Vladu, otvoriti nove sukobe, destabilizirati Hrvatsku i izgubiti novih šest mjeseci za provođenje novih izbora u uvjetima potpune podijeljenosti hrvatskog društva.

Procesi u politici

U traženju odgovora na ta pitanja moraju se svestrano analizirati i proturječni procesi u svjetskoj politici.

Svjetska politika i politika Europske unije je u velikim dvojbama i previranjima. Ruska imperijalna politika destabilizirala je Ukrajinu, aneksirala Krim i faktično istočnu Ukrajinu Dombas pretvorila u svoju interesnu sferu i kvislinšku državu koja još nije priznata. Došlo je i do sukoba Rusije i Turske i do sve žešćih konfrontacija između Putinove agresivne politike i NATO-a. Unutar Europske unije referendum o eventualnom izlasku Velike Britanije, koji će se uskoro održati, zaoštrava i bitne razlike u budućnosti Europske unije.

Sukobljavaju se dva koncepta, Europska unija kao naddržava, kao Sjedinjenje Europske Države po modelu Sjedinjenih Američkih Država, u kojem vladaju veliki na račun manjih i gušenjem ravnopravnosti malih država, ili izgradnja Europske unije kao zajednice suverenih i ravnopravnih država. U Europskoj uniji je i velika proturječnost između stare Zapadne Europe i nove Europe, ustvari 11 bivših postkomunistički država, koje se nazivaju i američka Europa, jer SAD imaju veliki utjecaj u tim državama i velike planove izgradnje tih država kao štita protiv rastuće ruske opasnosti.

Na djelu je i ponovni globalni sukob na Balkanu, posebno sukob između Rusije, SAD i Europske unije, u borbi za prevlast na Balkanu. Rusi su duboko i politički i gospodarski i vojno ušli u Republiku Srpsku, Srbiju i Crnu Goru,a bore se i za Makedoniju. Amerikanci su duboko ušli u Albaniju i Kosovo, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, a sve više otimaju Rusima i Crnu Goru.

Sukob je velik i oko Bliskog Istoka, Sirije, Iraka, Turske, Kurdistana. Problem globalnog terorizma nije riješen i prijeti potpunu destabilizaciju. Nema rješenja ni za izbjegličku krizu, koja se može ponovno rasplamsat u nerješiv problem.

U tom širem političkom kontekstu moraju se tražiti odgovori na postavljena pitanja. I samo u tom širem političkom kontekstu moguće je vidjeti ciljeve kaosa i proturječnih politika koje stoje iza provociranja potpune destabilizacije Hrvatske.

Amerikanci otvoreno podržavaju hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović u njenom projektu udruživanja 11 postkomunističkih država plus Austrija, nazvanim uspravnica Jadran- Baltik- Crno More. Amerikanci podržavaju i hrvatsku predsjednicu u njenoj politici prema Bosni i Hercegovini te su stali iza budućeg trojnog pakta Turska, Hrvatska, Bosna i Hercegovina u rješavanju enigme Bosna i Hercegovina i posebno podržavajući hrvatski model rješavanja muslimanskog pitanja. Hrvatska je dobila i veliko priznanje, jer je hrvatska predsjednica bila prva predsjednica jedne članice Europske unije i NATO-a koja je posjetila Iran na najvišoj razini i otvorila prostor za veliku gospodarsku suradnju.

Hrvatska dobiva i podršku da postane važna država u rješavanju energetskih problema i osiguravanja stabilnosti u opskrbi energijom odnosno u politici da se tzv. američka Europa oslobodi ovisnosti od ruskog plina i ruske energije.

S druge strane Rusima to ne odgovara i oni nude Hrvatskoj da riješe gospodarske probleme i sve druge probleme u Hrvatskoj ukoliko se na vlast vrate proruske snage koje će vezati hrvatsko gospodarstvo za Rusiju a ne za SAD i njihove saveznike.

Suprotno tom američkom konceptu stara Europa na čelu s Njemačkom i Francuskom želi izgraditi Europsku uniju kao naddržavu i jako je smetaju političke snage u jugoistočnoj i srednjoj Europi i Baltiku koji ne prihvaćaju Europsku uniju kao naddržavu nego žele provesti konačni obračun s ostacima komunističkog totalitarizma i izgrađivati svoje države kao suverene nacionalne države.

Zato su u dijelu lijevo liberalnih političkih snaga u Europi na žestokom udaru te zemlje a posebno Madžarska, Poljska i Hrvatska. Pokušava se zadnjih godina potpuno slomiti Madžarska i njen lider Orban, sada je na djelu pokušaj da se slomi Poljska i njen lider Kačinski, a cijelo vrijeme traje i napad na HDZ kao nacionalnu stranku i pokret te na sve što je nacionalno u Hrvatskoj. Izmišljaju se, podmeću i krivotvore događaji kako bi se borba za nacionalno i domoljubno proglasilo fašizacijom i ustašizacijom Hrvatske.

Ciljevi kaosa

U tom širem političkom kontekstu mora se tražiti istina o ciljevima kaosa u Hrvatskoj i zašto se nastoji diskreditirati HDZ i Domoljubna koalicija, zašto se nastoje svim sredstvima skinuti s vlasti.

Svjedoci smo da već nekoliko godina bivši predsjednici Mesić i Josipović, SDP i HNS, na čelu s Milanovićem i Pusićkom, otvoreno lažno optužuju HDZ da je fašistička i ustaška stranka, nedemokratska stranka i opasnost za demokraciju u Hrvatskoj.

U tom kontekstu treba analizirati i stalno otvaranje i obnavljanje ideoloških borbi iz prošlosti i sustavne pokušaje da se diskreditira Domovinski rat i da se diskreditiraju dva ključna čovjeka novije hrvatske povijesti, kardinal Alojzije Stepinac i dr. Franjo Tuđman.

Ustvari od početka borbe za stvaranje samostalne i suverene hrvatske države i njene obrane od velikosrpske agresije i izvan Hrvatske od moćnih snaga ali i unutar Hrvatske ostvaruje se plan razbijanja HDZ-a kao nacionalnog pokreta i ključne stranke u stvaranju i obrani nacionalne države. S obzirom da je HDZ svenarodni pokret, da je bio bitan i u organiziranju Hrvata ne samo u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini nego i širom svijeta, plan razbijanja i sotonizacije HDZ-a sustavno se provodi na svim razinama.

Najbrutalnije je ostvaren u Bosni i Hercegovini, kombinacijom izbornog inženjeringa, nelegalnim i nelegitimnim promjenama Ustava i promjenama zakonodavstva, progonom hrvatskih dužnosnika, kršenjem Daytonskog sporazuma na štetu Hrvata i njihove ravnopravnosti.

Čak se i odlukama Haaškog suda nameću nevjerojatne krivotvorine i laži. Posljednjim odlukama Haaškog suda Republika Srpska nije više zločinačka tvorevina nego se sve više tretira kao legalna i legitimna država u državi, a zločinačka tvorevina postaje Herceg Bosna. Sve više se i projekt stvaranja velike Srbije amnestira te prestaje biti zločinački projekt te se čak tretira kao legalan i legitiman politički projekt.

Hrvati su prestali postojati u Bosni i Hercegovini kao ravnopravan narod, imaju manja prava nego nacionalne manjine u Hrvatskoj.

Bosna i Hercegovina od države tri ravnopravna naroda pretvorena je u državu dva dominantna naroda koja tlače i drže u neravnopravnosti treći neravnopravni hrvatski narod.

Vrlo sustavno se politički razvija, ponižava i obespravljuje hrvatska dijaspora, a osobito hrvatski državljani koji žive u inozemstvu. Tretiraju se politički i dalje kao ustaše i fašisti, kao opasnost za demokraciju u Hrvatskoj, te ih se nastoji i dalje držati što dalje, ne samo od političkog nego i od gospodarskog života u Hrvatskoj.
Na djelu je sustavno provođenje politike podijeli pa vladaj i poticanje i razbuktavanje sukoba između tri dijela jedinstvenog hrvatskog naroda, Hrvata u Hrvatskoj, Hrvata u Bosni i Hercegovini i Hrvata u dijaspori.

Ipak najveći je udar cijelo vrijeme usmjeren na destrukciju i sotonizaciju dvije ključne najvažnije osobe novije hrvatske povijesti, na kardinala Alojzija Stepinca i dr. Franje Tuđmana.

Alojzije Stepinac, ključna povijesna osoba hrvatskog naroda, bio je važan čimbenik i učesnik borbe protiv sva tri totalitarizma u kojem je živio hrvatski narod. Stepinac je u vrtlogu Drugog svjetskog rata s pravom bio protiv obnove monarhističke Jugoslavije, koja je bila fašistička država, koja je progonila i ubijala Hrvatske na čelu s Stjepanom Radićem.

Stepinac je već u toj monarhističko fašističkoj Kraljevini Jugoslaviji bio za samostalnu hrvatsku državu, a protiv obnove Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, kako kraljevine tako i komunističke Jugoslavije. Bio je čvrsto za samostalnu hrvatsku državu. On je kao i većina hrvatskog naroda u vrtlogu Drugog svjetskog rata vidio izlaz u stvaranju hrvatske države kao povijesne težnje generacija hrvatskog naroda za vlastitom i samostalnom državom.

Dakle, Stepinac je branio pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu i zato je Stepinac podržao stvaranje Nezavisne Države Hrvatske kao izraza povijesnih težnji za vlastitom državom. Međutim, tragedija tadašnje hrvatske države, pa onda i hrvatskog naroda, bila je političko vezivanje za Njemačku i Italiju, nacizam i fašizam. Stepinac se oštro suprotstavio, i po cijenu vlastitog života, zločinima koji su se dogodili, rasnim zakonima, ali nije dozvolio da se zbog zločina kompromitira za sva vremena ideja samostalne hrvatske države. On je čak svojom žrtvom obranio tu ideju zbog čega je izuzetna povijesna ličnost hrvatskog naroda.

Poslije pobjede antifašističke koalicije nad nacizmom i fašizmom uspostavljena je komunistička Jugoslavija u kojoj je ugušena težnja hrvatskog naroda za vlastitom državom i slobodom. Komunisti su prevarili HSS-ovce i uveli komunističku staljinističku diktaturu. Dakle, pobjeda nad fašizmom nije dovela do slobode hrvatskog naroda nego do nove diktature i terora. Izvršen je genocid nad hrvatskim narodom.

Pobijeno je bez suda na grozan način desetke tisuća ljudi uključujući žene i djecu. Otkriveno je do sada preko 1700 grobišta, stratišta i hudih jama. Napisana je lažna komunistička povijest u kojoj se ne osuđuju samo ustaški zločini nego i cijeli hrvatski narod kao navodno zločinački narod. Nametnut je hrvatskom narodu laž o milijunskim žrtvama u Jasenovcu. Ustvari, cijelo je vrijeme optuživan hrvatski narod kao genocidan koji nema pravo na svoju samostalnost, a svaka ideja samostalne hrvatske države proglašavana je ustaškom državom.

Ne smijemo zaboraviti istinu o Domovinskom ratu. Kada se optuživalo predsjednika Tuđmana, pa i cijeli hrvatski narod, da ponovno stvara ustašku zločinačku državu. Te optužbe nisu prestale do danas i dolaze iznutra i izvana. Tako smo imali prilike pročitati srpskog ministra da svih 20 tisuća ljudi na komemoraciji na Bleiburgu su ustaše. Koji traži da Europska unija kazni Hrvatsku.

Najstrašnije je što i dio bivšeg vodstva hrvatske države na isti način lažno optužuje hrvatski narod. Ivo Josipović stalno govori da u srcima Hrvatska živi ustaška zmija. A Milanović sve one koji se idu pokloniti žrtvama komunističkih zločina naziva ljubiteljima NDH i ustašama.
Zato treba napisati novu istinitu povijest!

Moramo obraniti Alojzija Stepinca kao ključnu osobu hrvatskog naroda, koji je osuđivao sve totalitarizme i zločine, ali nikada nije zbog počinjenih zločina doveo u pitanje hrvatsku državu i pravo na hrvatsku državu.

S obzirom na sve što se danas događa nije moguće reći nećemo se baviti više prošlošću, bavit ćemo se sa budućnosti. Nema budućnosti koja ne proizlazi iz prošlosti, koja se ne temelji na prošlosti.

Moderna, demokratska Hrvatska, članica Europske unije i NATO-a, država koja se temelji na ljudskim pravima, demokraciji, pluralizmu, slobodi vjere mora se temeljiti na vrijednostima Domovinskog rata.

Velika je laž tvrdnja da je sadašnja Hrvatska stvorena na vrijednostima lažnog komunističkog antifašizma. 1945. je stvorena komunistička Jugoslavija, a tek 90- tih godina u Domovinskom ratu stvorili smo modernu i suverenu hrvatsku državu.

To ne znači da trebamo izbrisati našu povijest, da trebamo zaboraviti stoljetnu borbu hrvatskog naroda za svojom državom, jer generacije i generacije hrvatskog naroda stoljećima su se borili za vlastitu državu, ali tek 90-tih godina smo je uspjeli stvoriti i obraniti.

Obrana od podmetanja i laži

Hrvatski narod uspio je obraniti dr. Franju Tuđmana od strašnih napada i osuda, podmetanja i laži. S ponosom možemo reći da je već za ogromnu većinu hrvatskog naroda Franjo Tuđman najveća povijesna ličnost hrvatskog naroda jer nema većeg doprinosa od stvaranja i obrane hrvatske države.

Isto tako uz Franju Tuđmana hrvatski narod mora obraniti i Alojzija Stepinca kao ključnu povijesnu osobu te čvrsto braniti njegovu osobnost, svetost, ali i držati se njegovih i Tuđmanovih stavova, koji su jasno osuđivali sve zločine koje su razne političke i druge grupacije počinili u povijesti ali su i čvrsto branili pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu, suprotstavljajući se onima koji su cijela razdoblja povijesti hrvatskog naroda željeli izbrisati i proglasiti cijeli hrvatski narod zločinačkim narodom.

Nakon Mesića i Josipovića, koji su vodili komunističku politiku, antihrvatsku politiku, konačno je hrvatski narod izabrao predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, koja nije bila nikada komunist niti udbaš niti neprijatelj naroda i demokracije u Hrvatskoj. Koja je domoljub i vjernik, čime je oslabljena pozicija ateista koji su silom nametali hrvatskom narodu ateistički svjetonazor.

Nisu izloženi sotonizaciji i napadima samo Alojzije Stepinac i Franjo Tuđman nego su jednako na udaru i HDZ, kao ključna snaga stvaranja i obrane hrvatske države u prošlosti ali i danas, koja ima jasnu viziju izgradnje Hrvatske kao suverene nacionalne države hrvatskog naroda, kao ravnopravne članice NATO-a i Europske unije. Na udaru je i Katolička crkva u Hrvata, kao ključna institucija ne samo u povijesti nego i danas i u izgradnji i obrani nacionalnog identiteta i katoličkog svjetonazora kao bitnog dijela identiteta hrvatskog naroda.

U tom širem kontekstu treba svestrano analizirati i fenomen Mosta. Kako je Most nastajao, tko je stajao iza njega i koji su bili ciljevi stvaranja Mosta. Također, treba pokušati utvrditi činjenice zašto je Most nakon izbora odustao od svojih ciljeva i svojeg projekta. Zašto je ušao u suradnju s Domoljubnom koalicijom i zašto je sada krenuo razbijati tu koaliciju i pokušati potpuno uništiti Domoljubnu koaliciju, a posebno HDZ i njegovog predsjednika Tomislava Karamarka.

Most nije slučajno uspio

Most nije slučajno postigao uspjeh na izborima. Božo Petrov i drugi iz Mosta imali su ogromnu podršku medija, posebno Hrvatske televizije, i promovirani su kao nova moralna politička snaga koja će spasiti Hrvatsku. Most je projektiran kao saveznik SDP-a i ljevice, kao snaga koja će im omogućiti da ostanu na vlasti i nakon što izgube izbore. To se i trebalo dogoditi ali stjecajem okolnosti, prije svega zbog nasilničkog ponašanja Zorana Milanovića, već dogovorena koalicija, dobro pripremljena, projektirana, propala je.

I tada Božo Petrov i Most ulaze u suradnju s HDZ-om, ali ne iskreno. Od početka se ponašaju kao oporba, kao politička snaga koja želi mijenjati HDZ i njegovu politiku. Oni žele biti tutori. Oni žele mijenjati HDZ i stalno postavljaju ultimatume, a ustvari rade na destrukciji HDZ-a.

Istovremeno, od početka Zoran Milanović i Kukuriku koalicija ne priznaje pobjedu Domoljubne koalicije i svim sredstvima onemogućava normalno funkcioniranje Sabora i Vlade, i stalno provodi plan rušenja, što je moguće prije HDZ-a. U datom trenutku Most se vraća staroj ljubavi i prihvaća pakleni plan Zorana Milanovića, da se prije utvrđivanja činjenica o eventualnoj odgovornosti Tomislava Karamarka zbog sukoba interesa glasa o nepovjerenju u Saboru. Vodi se neviđena kampanja.

Sud bez suda

Sudi se bez suda. Presuđuje se bez utvrđivanja činjenica. Zoran Milanović čak govori, a tako i postupa, da činjenice nisu bitne, da se sve zna, te se organizira prava hajka i vrši strašan pritisak kako bi se skupilo 76 glasova za smjenu Karamarka, odnosno kako bi se na taj način srušila Vlada i Hrvatska potpuno destabilizirala, kako bi se zaustavile reforme i kako bi izgubili narednih šest mjeseci u političkim borbama u izvanrednim izborima.

Bilo bi interesantno pokušati i potražiti odgovor na pitanje zašto se smrtni neprijatelji, ljuti protivnici HDZ-a toliko trude da poboljšaju i unaprijede HDZ?

Ako bi bile točne ocjene da je Tomislav Karamarko već tri godine, od kako je došao na čelo HDZ-a, najnepopularniji političar, da je kočničar razvoja HDZ-a, te da ga zbog toga treba smijeniti onda dolazimo do paradoksalne situacije. Da se politički protivnici silno zalažu da pomognu HDZ-u i da im je cilj srušiti Karamarka kako bi HDZ bio još jači, da još uvjerljivije pobjeđuje, jer je na čelu s Tomislavom Karamarkom pobijedio u zadnjih pet izbora.

Licemjerje je ogromno, baš zato što HDZ pobjeđuje na čelu s Tomislavom Karamarkom, želi ga se srušiti te stvoriti unutarstranačke borbe za vlast, destabilizirati i oslabiti HDZ.

Već dulje vremena, ne samo poslije izbora nego i prije izbora, u Hrvatskoj se bezbroj puta ponavljaju lažne optužbe i lažno se tvrdi da Hrvatska postaje ustaška i fašistička država. A mesić čak najavljuje da ćemo uskoro imati nove ustaške logore.

Dakle, Hrvatska se nalazi na udaru moćnih snaga izvana i iznutra koje žele onemogućiti domoljubne i rodoljubne političke snage koje nastavljaju putem Stepinca i Tuđmana, koje imaju viziju i konkretne programe izgradnje Hrvatske kao suverene nacionalne države i kao članice Europske unije koja će biti konfederacija suverenih država a ne naddržava u kojoj veliki ponovo tlače male države i narode.

Zbog svega toga velika je odgovornost pred hrvatskim narodom. Hrvatski narod mora biti sposoban vidjeti što se iza brda valja. Mora biti svjestan svoje odgovornosti te iskoristiti šansu na novim izborima kako bi dao dovoljno glasova domoljubnoj, nacionalnoj političkoj opciji da može i bez Mosta suvereno upravljati hrvatskom državom kao demokratskom, nacionalnom državom hrvatskog naroda i ravnopravnih nacionalnih manjina i svih državljana.

Bit će nanesena šteta Hrvatskoj zbog toga što će se izgubiti šest mjeseci upravo u trenutku kada je svaki dan važan za izlazak iz krize. Ali šteta se može nadoknaditi ako se izabere vlast koja će imati jasnu viziju i dovoljno ruku u Saboru da provede svoje vizije i još jedanput obrani sve one velike ideale i sustav vrijednosti koje je hrvatski narod stvorio i obranio u Domovinskom ratu. Ali se mora reći da prijeti i opasnost da se crveni i mentalni komunisti i anacionalne političke snage ponovno dočepaju vlasti.

Dakle, na potezu je svaki građanin, svaki Hrvat. Ne smije se rezignirati. Ne smije se dopustiti da drugi odlučuju o našoj sudbini.
Još uvijek je sve u rukama hrvatskog naroda, bez obzira na moćne snage koje nas tlače i koje nas žele podčiniti, koje nas žele onesposobiti da sami upravljamo svojom sudbinom.