Što nam govore najnoviji podaci o BDP-u?

Danas znamo te konkretne brojke. Doduše, Državni zavod za statistiku se jasno ograđuje već u samom priopćenju: "Okolnosti povezane s pandemijom bolesti COVID-19 odrazile su se na dostupnost te pouzdanost podataka i informacija koje se uobičajeno koriste za procjenu tromjesečnog BDP-a. Poteškoće u mjerenju gospodarskog razvoja, osobito u uslužnim djelatnostima, mogu dovesti do potencijalno većih revizija tromjesečnog BDP-a".

Najavljuju se dakle potencijalno veće revizije. Logično, smanjena je i dostupnost i pouzdanost izvornih podataka i informacija. Ovdje se ne želim upuštati u nagađanja o smjeru budućih revizija.

Vratili smo se u 2004. godinu

Uzevši nerevidirane službene podatke pokušat ću iščitati neke odnose i trendove. Krenimo od najvažnije brojke koju nitko ne spominje. Tzv. realni BDP je u drugom kvartalu ove godine iznosio 81.591. Čega? Milijuna kuna izraženo u stalnim cijenama iz 2015. godine. Godinu ranije u drugom kvartalu realni BDP je iznosio 96.141. Pad ove godine od 15,1 posto. Na drugi način rečeno, mjereno razinom BDP-a, vratili smo se otprilike u, vjerovali ili ne, 2004. godinu! Punih 16 godina.

Nije mi želja nikoga plašiti, samo želim upozoriti na neke omjere koje se olako zaboravlja. I samo usput, javni dug je prije 16 godina bio mala beba u odnosu na današnjeg odraslog debeljka, a nosi ih na svojim leđima isti, jednako malen BDP.

Još jedna usporedba – BDP u drugom kvartalu 2020. godine bio je 2,7 posto manji od onog u 2014., najmanjeg iza prethodne svjetske krize. Gledano dakle isključivo druge kvartale, kako bi izbjegli prosječnu sezonalnost, ove godine zabilježili smo, očekivano, povijesni minimum.

No, što je s trendovima? Da bismo metodološki ispravno uspoređivali kvartalne promjene, valja originalne podatke podvrći desezoniranju. Kada se to učini, moguće je izračunati promjene u odnosu na bilo koji kvartal. Uzmimo onaj prethodni.

Pogledajmo istini u oči

Dakle, u drugom tromjesečju ove godine hrvatski BDP je pao u odnosu na prvo tromjesečje punih 13,5 posto (DZS zbog neznatnih razlika u algoritmima izvještava o još većem padu od 14,9)! Ovaj odnos me najviše brine. Kada bi ovu međukvartalnu stopu preračunali na godišnju, dobili bismo zastrašujuću brojku od minus 44 posto (po DZS-ovom izračunu 48 posto)! To se naravno neće dogoditi s ukupnim BDP-om, ali u nekim sektorima, sasvim je sigurno, hoće.

Ipak, meni su najzanimljiviji podaci o trendovima i ciklusima. Za njihovu detekciju valja desezonirane podatke korigirati za neku matematički formuliranu iregularnu komponentu. Tu seriju (tzv. trend-ciklus) smo dakle "pročistili" od izvanrednih šokova poput ovog s korona krizom.

Trend je, naravno, negativan, i to snažno. Kada bi se međukvartalni pad od 6,7 posto nastavio do kraja godine, ova godina bi imala BDP za 14 posto niži od onog ostvarenog u 2019. godini. Čini vam se prepesimistično? I meni se čini, no pogledajmo istini u oči.

Kao prvo, ostvareni rezultati već neko vrijeme nisu sjajni. Štoviše, trend smanjivanja BDP-a počeo je još u četvrtom kvartalu 2019.! Mali je broj analitičara uočio tu promjenu trenda, većina je bila zaslijepljena međugodišnjim stopama promjene originalnih veličina. Taj negativan trend je ubrzao u prvom kvartalu ove godine (minus 4,3 posto), dakle još uvijek prije značajnijeg utjecaja virusa.  I onda dodatno ubrzao na minus 6,7 posto. Kvartalno! Godišnje bi to bilo minus 24 posto...

Za puni oporavak BDP-a trebat će godine - i reforme

Drugo, ekonomski mehanizam, nikada i nigdje, ne pada i raste po istim stopama. Kad BDP zvekne dolje 15 posto u jednom kvartalu, nema teoretske šanse da se taj nivo nadoknadi u manje od desetak kvartala. Pa vi izračunajte kumulativnu izgubljenu novu vrijednost. Radi se o stotinjak milijardi kuna koje, uz sve napore, nećemo ostvariti.

Dakle, govorim isključivo na bazi službenih podataka i bez ikakvih egzogeno zadanih pretpostavki o budućem razvoju stvari. Brojke su neumoljive – dugi niz godina neće biti mjesta olako datim obećanjima. I uz najbolju volju i najbolje politike, čekaju nas brojne nepopularne odluke. Da, u prvih godinu, dvije rast javnog duga će maskirati pad proizvodnje. Ali samo maskirati, i odgoditi suočavanje s realnošću.

A realnost je i to da smo za ovakve šokove prilično nepripremljena ekonomija. Dva desetljeća eskiviranja notornih reformi rezultiralo je sada politički izuzetno teškom situacijom u kojoj te nepopularne reforme valja provoditi u izvanrednim okolnostima. To nije lako, ali gornje brojke su jače od bilo koje demagogije ili kratkovidnog politikantstva. Virusu će se relativno brzo stati na kraj. Za puni oporavak BDP-a trebat će godine. I reforme.