Što je u nogometu očekivano, u vođenju države je porazno, guvernera ćemo izgleda isto dobiti - na jedanaesterce

Svi su datumi smješteni u posljednja dva tjedna zasjedanja Sabora prije ljetne stanke. I oni su – zaboravili. Ako prvašić u školi kaže učiteljici da je zaboravio napisati zadaću, to se zabilježi kao problem o kojem se povede ozbiljan razgovor s roditeljima prvašića, ako vozač kaže policajcu da je zaboravio vozačku dozvolu dobije kaznu, ako poduzetnik kaže da je zaboravio platiti tri od 333 nameta, službe se obruše na njega kao da je ratni zločinac, ako umirovljenik kaže da je zaboravio platiti TV pretplatu, zapačate mu televizor, a ako se sa "zaboravili smo" počnemo vaditi kad nas uhvate da nismo razvrstali kućno smeće, to bi nas moglo koštati kao mjesečni budžet za hranu, odnosno – ako ne razvrstaš, nećeš imati od čega idući mjesec proizvesti novo smeće. Što priliči Jupiteru, ne priliči volu ili kako se poslovica s latinskog jezika prevodi na engleski "Što Bog smije, stoci dozvoljeno nije".

Vlast je, eto, zaboravila da zastupnici u Saboru u nekom roku trebaju imenovati šefa institucije zadužene za navodno samostalno upravljanje hrvatskom monetarnom politikom. I nikom ništa. Dapače, zaboravnost je dobra stvar jer, kad su već zaboravili tada u žurbi kako ne bismo došli u situaciju da HNB-om upravlja netko tko to zna u znak dobre volje, treba obaviti izglasavanje novog šefa u posljednji trenutak.

I tako, u zadnji trenutak se prije zatvaranja trgovine kupuje kruh, ako smo zaboravili, u zadnji trenutak se čisti kuća prije dolaska gostiju, u zadnji trenutak se rezervira smještaj na moru, u pravilu ako želimo proći jeftinije ili nismo znali kad ćemo moći putovati. U Hrvatskoj se u zadnji trenutak rješava gorući ekonomski problem Agrokora za koji su se svi najmanje deset godina pravili da ga ne vide, u zadnji trenutak se predlaganjem ucjenjivačkog modela "spašavaju" skorašnji umirovljenici od mizernih mirovina, u zadnji trenutak se, prije nego će otkucati svi zakonski rokovi, bira novog čelnika narodne banke.

Zlatko Dalić, izbornik sjajne hrvatske nogometne reprezentacije, Englezima je poručio sljedeće:  "Kad bi nama bilo novca koliko ga vi imate, gdje bi nam bio kraj".

U Dalićevom "biznisu" velike se pobjede vrlo često, a tako i zadnje dvije našeg tima koji vodi, osvajaju u zadnji trenutak. Ono, kad svo vrijeme istekne, a svaki živac pukne, presudi često i – sreća.

Spomenuta latinska poslovica o bogovima i stoci mogla bi se prepjevati tako da se Andreju Plenkoviću (i svakome tko ga jednom naslijedi) kaže "što je u nogometu očekivano, u vođenju države je porazno".

Ako to neka garnitura na vlasti nauči možda se i za nogometnu vrstu nađe tih novaca kao kod Engleza.

U međuvremenu novog guvernera HNB-a, pa makar bio i stari, isto ćemo izgleda dobiti – na jedanaesterce. Pa tko uleti – uleti.

Nagrada za zaboravnost Andreju Plenkoviću je fotelja u loži na stadionu u Moskvi.

Uostalom, "zaboravili smo" je neprobavljivo neuvjerljiva fora, a ako zaista zaboravljaju i od toga stvaraju pravilo koje postaje isprika za kršenje zakona, onda bi dijagnoza bila demencija. Simptome je moguće ublažiti, lijeka nema, ali svaki mobitel danas ima opciju – podsjetnik.

Ipak mislim da nisu zaboravili, samo misle da nas mogu vući za nos. A mi njih ne smijemo. Jer, što Bog smije, stoci dozvoljeno nije.