Što je gore za tržište, vertikalna integracija ili duopol? Priča o A1 i N1 može se svesti na jedno pitanje

Krilatica od 'polja do stola' znači isto što i 'vertikalna integracija'. Todorićev Agrokor tada, baš kao Agrokorov nasljednik, Fortenova danas, vertikalno su integrirani sustavi. Fortenova uzgaja krave, proizvodi hranu za njih, prerađuje njihovo meso, prevozi ga do svoje trgovine i prodaje ga kupcima. Treba malo ili nimalo suradnje s biznisima izvan sustava da bi kupcu dostavila primjerice – junetinu. Isto je s vodom, Fortenova crpi vodu s izvora, puni boce u svojoj tvornici, transportira je u svoje trgovine gdje je kupci kupe. Imaju i neka svoja vina. Vertikalna integracija je u prvom bankrotu Todorićevog Agrokora bila možda i ponajveća vrijednost sustava, jer u svakom koraku poslovanja od polja do stola ostvarena zarada ostaje istom vlasniku.

No vertikalna integracija znači da će Fortenovina voda možda imati povlašteni položaj na polici Fortenovinog maloprodajnog lanca, ali i da bi Fortenovin prodajni lanac mogao imati povlaštenu poziciju kod Fortenovinog dobavljača vode. Svi ostali, oni koji nisu dio vertikalnog sustava, u takvoj su konstelaciji poslovnih zvijezda u drugačijem položaju, važno je da formalno izgleda da su svi jednaki. Praksa je raznolika.  Ipak, vertikalna integracija je ono što je omogućilo uvjeravanje ljudi da je Agrokor sistemski važno poduzeće koje treba spašavati jer bi njegovo urušavanje dovelo do vertikalnog urušavanja od stola do polja. 

Nažalost, Fortenova je ostala vertikalno integrirana, a dezintegrirat će se samo ako ne nađe drugačiji način da isplati svoje dugove. Vertikalnu integraciju poljoprivrede, prerađivačke industrije te maloprodaje ipak nikad nismo pretjerano osuđivali, država se čak potrudila taj koncept obraniti pred regulativom Europske unije. Sada kada su ruske banke i njihovi partnerski investitori ovladali natpolovičnim udjelom u bivšem Todorićevom carstvu preuzevši formalno i Mercator te tako uz vertikalnu integraciju potvrdili i regionalno pozicioniranje nastupa novo zanimljivo razdoblje, ono u kojem ćemo pratiti hoće li se vertikala dezintegrirati. Ili će pokušati svojim još uvijek povlaštenim položajem iscrpiti maksimum koji može iz tržišta kao i do sada? To je bilo o hrani.

Malo o energiji

Možemo prijeći na energiju. Struju. I priču o tome kako je praktično propala liberalizacija strujnog tržišta iako je formalno obavljena dezintegracija poslovne vertikale Hrvatske elektroprivrede. Državni HEP proizvodi i uvozi struju, prenosi je, distribuira i prodaje je krajnjim korisnicima. No danas to radi kroz više izvođenih biznisa. Zasebna tvrtka za distribuciju svim ostalim proizvođačima struje treba omogućiti jednake uvijete dolaska do kupaca. U teoriji to i jest tako, pretpostavka je da je i u praksi. No zbog niza komplikacija pretežito birokratske naravi kupnja struje od nekog drugog umjesto od HEP-a ne ispadne nešto osobito povoljnija pa je državni HEP dominantan igrač na tržištu prodaje struje, a ostali se sve rjeđe i spominju.

Nije monopol, ali izgleda kao da jest. Poslovno je i formalno HEP-ova vertikala dezintegrirana, no zapravo je vertikalna integracija u biznisu proizvodnje, distribucije i prodaje struje ostala u slučaju HEP-a kroz državno vlasništvo. Dok je za građane struja jeftinija nego bi bila da se kojim slučajem razni ponuđači doista natječu za kupce problem nije jako vidljiv, ali to ne znači da vatrica ne tinja negdje i da se nikad neće rasplamsati u požar. Primjerice, kad HEP-ova tvrtka koja se bavi distribucijom struje ne bi imala istog vlasnika kao i HEP-ova tvrtka koja se bavi proizvodnjom struje, bi li njihov poslovni odnos zaista bio potpuno isti? To ne možemo znati u teoriji dok je stanje u praksi nepromijenjeno. Nekad su eksperimenti nužni.

O A1 i N1

Pokrili smo hranu i energiju pa možemo razmotriti i vertikalnu integraciju u kontekstu informacija i telekomunikacija, gdje je ona predstavljena kao baba roga modernog vremena u priči o tome kako A1 izbacuje iz svoje platforme televiziju N1 i ostale kanale United Grupe jer se nisu dogovorili oko poslovnih uvjeta za emitiranje. Slično bi se moglo dogoditi United Grupi i na HT-ovoj platformi. U ovom su sektoru primijenjena stroga pravila protiv vertikalne integracije koja je zakonski nedopuštena. Iako je svima naoko sve jasno, pojasnimo još jednom. Nije dozvoljeno da jedna tvrtka ima televizijski kanal (uzgaja krave, proizvodi struju) te da istovremeno ima platformu za emitiranje televizijskog kanala (maloprodajni lanac za meso; distribuciju struje). To bi, smatra se strašno narušilo ideale kojima težimo – pluralizam medija i našu demokraciju.

No United grupa je kupila Tele 2, prozvala ga Telemach i od poslovnog partnera A1 i HT-a prometnula se u njihova poslovnog konkurenta. United ima telekom i mogli bi prerasti u distributera televizijskih programa pa sami svojim gledateljima dostaviti svoje TV kanale kad bi im zakon to dopustio, ali ne dopušta. Unatoč snažnom lobiranju.

Fortenovinu vodu možete kupiti u Fortenovinoj trgovini, HEP-ova struja može vam stići putem HEP-ove distribucije, ali TV kanale United grupe ne možete gledati na platformi United grupe. Isto tako HT i A1 ne smiju imati svoje televizijske kanale nego mogu samo distribuirati tuđe.  I tu nastaje problem, HT i A1 dva su igrača koja drže telekom tržište dok je Telemach oduvijek neželjeni treći koji opstaje, a prva dva bi najradije da tako i ostane. Svima treba Telemach, pa i njegovim jakim konkurentima, ali njima treba samo zato da mogu reći kako eto, na tržištu ne vlada duopol. Isto kao što je tržište struje liberalizirano, ali je skoro svi kupujemo od HEP-a ili isto kao što je sistemski rizik Agrokora za gospodarstvo eliminiran transformacijom u Fortenovu u kojoj se ništa nije promijenilo.

Vertikalne integracije ni duopoli nisu dobri za liberalne ekonomije

Vertikalne integracije nisu dobre za liberalne ekonomije. No ni duopoli nisu dobri za liberalne ekonomije, kao ni oligopoli, a ne pogoduju im ni karteli. Krize pak znaju odvesti stvari upravo u tom smjeru pa se zapravo ova priča o N1 i A1, sagleda li se iz ptičje perspektive, svodi na pitanje:

Spašavaju li A1 i HT (pod uvjetom da oboje izbace kanale United grupe iz svojih platformi) svoj duopol ne želeći United Grupi dati da poslovno raste na njihovim platformama te time jačati i Telemach i je li, ako to jest tako, to pošteno poslovno ponašanje?

Naime, ako izbace sportske kanale United grupe sa svojih platformi tada United gubi i pregovaračku moć kojom dobivaju prava za prijenos traženih sportskih događaja, jer u konačnici –  tržištem vlada onaj koji ima platformu, jer on odlučuje koga će pustiti do gledatelja, a koga neće. No podrazumijeva li liberalna ekonomija dodjeljivanje neograničene moći mogućem duopolu platformi? I tu dolazimo do konačnog, nažalost ne tako sretnog odgovora na pitanje kako riješiti problem. Na sudu. U liberalnim ekonomijama ovakvi se sporovi rješavaju brzo i efikasno pred nezavisnim sucima koji će presudu o tome je li riječ o nepoštenoj poslovnoj praksi donijeti u skladu s pravom i u najboljem interesu pravednosti tržišta. O domaćem smo pravosuđu posljednjih dana štošta pročitali pa se brzini, efikasnosti  i pravednosti ne treba odviše nadati ako im se itko i obrati.

U svakom je slučaju pogrešno reći 'to je biznis, regulativa nema ništa s time', jer pošteno liberalno tržište počiva na jasnoj, jednostavnoj, ali  čvrstoj regulaciji u kojoj ne moramo razmišljati je li za nas kao potrošače gora vertikalna integracija ili duopol jer ni jedno od to dvoje neće sprječavati korisnika usluge ili proizvoda da na tržištu kupi ono što želi po tržišnoj cijeni. Ovo posljednje zvuči prilično idealistično pa je za kraj priče o vertikalnoj integraciji u biznisu hrane, energije i informacija te o pretežitim duopolima, zaostalim monopolima te tihim kartelima potrebno ipak zapitati se je li liberalna ekonomija posebno danas kada svugdje proživljava stalna zatvaranja zapravo samo iluzija? U ortačkom kapitalizmu Lijepe naše svakako jest. Pitajte Zdravka Mamića.