Što će Štromaru novac iz EU ako ga ne može trošiti u izbornoj godini?

Predrag Štromar, ministar graditeljstva odrekao se mogućnosti da se energetska obnova obiteljskih kuća sufinancira iz EU fonda, te je odlučeno da će se potreban novac osigurati iz Fonda za zaštitu okoliša prikupljenog od naknada za emisije štetnih plinova koji spada u resor ministra Tomislava Ćorića. Umjesto da 142 milijuna kuna Štromar uzme od Unije, uzet će ih iz domaćih izvora. Da apsurd bude veći, državna je administracija proteklih godina ulagala jako puno vremena i truda da se u Uniji izlobira mogućnost energetske obnove obiteljskih kuća. I u tome smo uspjeli. Da bismo potom odbili ono što za što smo se borili da nam omoguće.  

Štromar će natječaj za obnovu fasada obiteljskih kuća raspisati već na proljeće, i već najavljuje da bi zbog velikog interesa moglo biti odobreno još novca. Za sada je predviđeno da će se 28,4 milijuna kuna utrošiti na obnovu fasada ranjivim skupinama građana, onima koji su u riziku od energetskog siromaštva i njima bi država pokrila kompletne troškove obnove. Druga skupina su svi ostali kojima bi država sufinancirala 60 posto troškova energetske obnove fasade za što je namijenjeno 113,6 milijuna kuna. Uvjet je da kuće budu legalne, da ne budu veće od 600 kvadrata i nemaju više od tri stana. 

Zašto je država odbacila mogućnost financiranja iz EU fondova? Obrazložili su da je prekomplicirano i preskupo  probijati se kroz birokraciju Unije da bi se došlo do novca. Drugi dio obrazloženja su ispustili. Vrijeme naime curi, izbori su pred vratima, a političari koji kroje energetsku obnovu kućnih fasada zaista ne mogu imati nikakve koristi od toga ako se projekti počnu realizirati za godinu i pol dana i ako se budu morali provoditi pod nadzorom Unijine birokracije. A tako bi to bilo da se nije odustalo od europskog novca. 

Novac je ljudima za obnovu kuća potrebno podijeliti u izbornoj godini! Naime, ako ne učiniš baš sve što ti je u moći da na vrijeme pokušaš zamijeniti državni novac za glas na izborima onda ne možeš igrati u prvoj ligi hrvatskih političara. 

Tako to narod hoće? To smatramo normalnim? Šteta što nitko ne mjeri učinak financijskih transfera građanima na rezultate političkih izbora. 

No i velika je hrabrost na djelu jer odbacivanjem novca EU i prelaskom na domaće financiranje na dnevni red se nužno nameće i svi o tome već glasno govore pitanje pogodovanja i namještanja, što na strani kuća koje će se obnavljati, što na strani tvrtki koje će poslove obnove dobivati. Kad nema EU nadzora u ortačkom kapitalizmu sve postaje moguće. 

Već nabrajamo pitanja. Koliko kuća će imati tu sreću da im se obnovi fasada, a veće su od propisane kvadrature? Ili imaju samo jedan ili dva stana više? 

Koliko će kuća koje nisu legalizirane ipak dobiti financiranje? Hoće li možda netko zapravo jako bogat dobiti financiranje u punom iznosu?

Hoće li poslovi obnove kućnih fasada biti usmjeravani prema poduzećima prijatelja, rodbine i kumova s upitnim referencama? Hoće li se građevinski radovi na obnovi kućnih fasada možda preplaćivati? "Obnova kuća" neodoljivo podsjeća na onu obnovu kuća u Gunji nakon poplave 2014. godine koja se odvijala pod ministarskom palicom Anke Mrak Taritaš kada je u medijima ispisano i nekoliko tomova priča o preplaćivanju radova. S cjenicima i svjedočanstvima. No, to se sve, rekli su lani na ljeto iz vinkovačkog Općinskog državnog odvjetništva – nije dogodilo. Izvidjeli su sve i zaključili da nije bilo nikakvih preplaćivanja poslova i nikakvih kaznenih djela. Moguće je da će se još jedna, nešto drugačija obnova kuća slično odviti – s nekoliko tomova dokumentirane afere i zaključkom da nitko nije kriv.