Stier i Kovač poslali bi bolju poruku da su dali ostavke prije Sabora HDZ-a

Naime, tajnik stranke, bio on politički, međunarodni ili glavni, osobe su od povjerenja predsjednika stranke. Oni su, metaforički rečeno, uši i oči predsjednika. A kad je predsjednik stranke u Vladi ili premijer, onda su glavni izvršni stranački organ preko kojeg on u stranci djeluje. Kada tajnici to povjerenje izdaju, svojim djelovanjem ili nekom drugom radnjom onda trebaju prihvatiti i odgovornost.

Bitno je razlikovati dvije stvari koje je ovaj dvojac napravio. Davor Ivo Stier, politički tajnik, u posljednje vrijeme polagano se udaljavao od svih odgovornosti, ali je zadržao onaj aspekt ideologa i stratega stranke. Stier nije najavio svoju kandidaturu za predsjednika ili krenuo u viteški boj za stranku. Svoj je govor izrekao u želji da HDZ konkretizira svoje političko poslanje u Hrvatskoj. 'HDZ je moćan stroj' - rekao je netko, a Stier to zna i svoju funkciju u stranci shvatio je kao da je on osoba koja mora iznjedriti plan i ideju preko koje će HDZ postati bolji i jači stroj. Međutim, nije to učinio u dogovoru s predsjednikom.

Miro Kovač druga je priča. On kao međunarodni tajnik ima posve drugačija zaduženja. Kao ministar vanjskih poslova stranke, njegovo djelovanje u HDZ-u dosta je suženo. On je nasljeđe Karamarkovog upravljanja strankom i trebao je ponuditi ostavku onog časa kad je Plenković preuzeo HDZ. Ako to i jest učinio, nije to učinio javno, kao što je sad ponudio kritiku rada predsjednika. Međutim, javna kritika jednog tajnika stranke upućena predsjedniku stranke, s obzirom na to da bi tajnik trebao biti osoba od povjerenja, šalje drugačiju poruku članstvu od obične kritike. Sigurno je bilo mnogo prilika kada se ta kritika mogla izraziti.

Konkretno, Andrej Plenković uz sebe želi osobe koje mu mogu svakodnevno pomagati u vođenju stranke dok on vodi Vladu. Njih dvojica to više nisu i ne mogu biti. Ako se već nisu slagali s politikom vođenja stranke, njihova ostavka prije Općeg sabora bila bi dovoljna kritika.

Ovaj pokušaj uzdrmavanja Andreja Plenkovića naposljetku će neslavno propasti. Realno gledajući, HDZ je moćan politički stroj upravo zbog svoje unutarnje kohezije koja se kroz povijest i sada pokazala kao daleko važniji faktor od 'imidža', tj. medijske slike.

Upravo ovaj događaj dobra je poruka i Kolindi Grabar-Kitarović. Ako stvarno želi potporu HDZ-a za reizbor, onda bi je trebala u HDZ-u i tražiti, ostale desne i slične političke pokrete treba ostaviti po strani. Predsjednica je, umjesto da kod unutarnjeg neslaganja svoje stranke i biračkog tijela (jer glasove lijevog centra ne može dobiti) bude pomirbeni i ujediniteljski faktor, preuzela ulogu vođe oporbe i kandidata za premijera države.

Upravo zbog toga što je okrenula leđa stranci koja ju je dovela na fotelju, sad će morati, poput nekad Karamarka, hvatati glasove svih malih desnih miniranih stranaka i strančica i pokreta kako bi ostala u fotelji još jedan mandat. A one će svaki glas skupo naplatiti.

Unatoč tome što je HDZ 'moćan politički stroj', u istom trenutku se nalazi u velikoj opasnosti. HDZ se u nedostatku prave i kvalitetne oporbe sada nalazi u svojoj dekadentnoj fazi. Pokušaji razbijanja kohezije, rasapa vodstva i rušenja predsjednika mogao bi HDZ koštati vlasti. Upravo je zbog takvih situacija u HDZ-u SDP dva puta i došao na vlast. No SDP je postao sve samo ne oporba, a bez oporbe doista samo HDZ stoji između Hrvatske i propasti. Zbog slabe oporbe na vlast bi mogao doći Živi zid, a njihove marksističke ekonomske i gospodarske politike bi u tom slučaju Hrvatsku gurnule prema Venezuelanskom scenariju, a građane u redove za kruh i benzin. Neki se mogu sjetiti zadnjih godina Jugoslavije kad je to bila svakodnevica.