Stari svjetski poredak umire, a novi se još nije rodio

Nadmetanja ovih sila obuhvaćaju sva područja, od političkog, diplomatskog i geoekonomskog do vojnog, tehnološkog i kibernetičkog. Dakako, tu su i posrednički ratovi manje preko manjih zemalja.

Povratak realizma

Agresija Ruske Federacije na Ukrajinu probila je određene barijere i proširile granice mogućeg. Kao primjer možemo navesti Tursku koja otvoreno prijeti ratom Grčkoj. Richard Haass tako primjećuje da je agresija preokrenula "mnoge pretpostavke koje su utjecale na razmišljanje o međunarodnim odnosima u razdoblju nakon hladnog rata. Završio je praznik iz povijesti u kojemu su ratovi među državama bili rijetkost. Izgubljena je norma protiv stjecanja teritorija zemalja silom. I pokazalo se da ekonomska međuovisnost nije bedem protiv prijetnji svjetskom poretku. Mnogi su vjerovali da bi oslanjanje Rusije na zapadnoeuropska tržišta za izvoz energije potaknulo suzdržanost".

Liberalna paradigma međunarodnih odnosa u mnogim je aspektima srušena. Javljaju se države kojima je nacionalistička paradigma važnija od trgovine i suradnje. Dolazi do velike obnove realizma i borbe za moć među državama i drugim akterima. Geopolitika ponovno dolazi u prvi plan, a to znači i njezine ključne aspekte kao što su sukob velikih sila i borba oko resursa i utjecaja. Naravno, ovo je praćeno i povećavanjem vojnih proračuna i naoružavanjem. Ove se promjene događaju u vremenu kad SAD više nema kapacitete za globalno vodstvo. To ne proizlazi samo iz slabljenja moći još uvijek najmoćnije sile, nego i iz činjenice da se javljaju drugi akteri koji u okviru multipolarnoga svijeta žele zauzeti svoje mjesto.

Kina kao glavni rival

Amerika je do sada kroz povijest pokazivala velika potencijale ekonomske, političke i svekolike mobilizacije, no na čelu sa sadašnjim vodstvom pitanje je koliko je Washington spreman na snažniju revitalizaciju. Načini putem kojih će SAD nedvojbeno nastojati projicirati svoj moć odnosit će se na obnovu multilateralizma i jačanje saveza kao što su Kvadrilateralni sigurnosni dijalog i AUKUS.

Naime, iako je Rusija trenutačno, zbog rata u Ukrajini, u prvome planu, dugoročno je Kina najvažniji američki geopolitički, sigurnosni i ekonomski rival. Spor oko Tajvana danas predstavlja najveći test američkog kredibiliteta u toj regiji. Mnogi su analitičari naivno vjerovali kako će kineska integracije u globalno tržište potaknuti liberalne procese u toj zemlji.

No upravo suprotno: Xijem Kina postaje više autoritarna nego u vremenu njegovih prethodnika, uz sada i jasnu ambiciju da putem inicijative Pojas i put globalno projicira svoju moć i oblikuje međunarodni poredak prema svojim mjerilima. Globalnoga vodstva nema bez regionalne hegemonije, a s obzirom na to da se u azijsko-pacifičku regiju sele svjetska tržišta, SAD nema namjeru hegemoniju u ovome području prepustiti Kini. To njihov spor čini neizbježnim.

Opasna točka povijesti

Rat u Ukrajini, mogućnost izbijanja rata u azijsko-pacifičkoj regiji, ali i moguće destabilizacije na Bliskom istoku i tzv. Zapadnom Balkanu čine sadašnji trenutak jednim od najopasnijih nakon Drugoga svjetskog rata. Tome treba dodati i nove probleme kao što su ekonomska kriza i nedostatak energenata (zaustavljanje Sjevernog toka 1) što bi u mnogim zemljama moglo izazvati socijalne nemire. Stari poredak umire, a novi se još nije rodio. To su najopasnije točke povijesti kada jedan krivi potez može eksplodirati u vrlo nasilne oblike.

Bez želje da budemo dežurni katastrofičari, treba jasno istaknuti da se nalazimo pred velikim izazovima i ozbiljnim rizicima. To zahtijeva vođenje vrlo mudre vanjske politike Republike Hrvatske. Pravo na pogrešku ne postoji.