Srbija je i dalje zemlja koja duboko živi u iracionalnim mitovima i zato opreza - nikad dosta

S više od 700.000 članova SNS je najveća stranka u Europi, a Vučićev autokratski način vlasti podrazumijeva kontrolu medija i političke scene na način koji nije uspio osigurati ni Slobodan Milošević. 

Pitanje svrstavanja

Izbori se održavaju u jeku ukrajinske krize koja je postavila pitanje geopolitičkog svrstavanja Republike Srbije. Svih prethodnih godina Srbija je vodila svojevrsnu multivektorsku vanjsku politiku. Vučić je balansirao između Istoka (Rusija, Kina) i Zapada (EU i SAD). Dok su investicije u Srbiju uglavnom zapadne, narod je većinski proruski orijentiran. Srbija je od takve, bizantinski lukave politike izvlačila višestruke ekonomske koristi. 

Rat u Ukrajini donosi pitanje svrstavanja, tj. ozbiljno dovodi u pitanje politiku sjedenja na dvije stolice. Iako je deklarativno dala potporu ukrajinskom teritorijalnom integritetu, Srbija nije uvela sankcije Rusiji. Zapadna središta moći od Srbije zahtijevaju jasnu osudu ruske agresije i uvođenje sankcija, a Beograd i dalje pokušava manevrirati. 

Pitanje je, međutim, vremena kada će Srbiji biti postavljen ultimatum i kada će se razriješiti dilema hoće li u budućnosti krenuti prema europskim ili euroazijskim integracijama. Već sada govori se o Srbiji kao destabilizacijskom faktoru na područje bivše Jugoslavije koji djeluje kao transmisija ruskih odnosno antizapadnih interesa. Istina, i velikosrpski krugovi uživaju u tome da sebe nazivaju "malim Rusima".

Oštriji pristup prema Srbiji

Oštriji pristup prema Srbiji sve više traže i zapadni geopolitički analitičari. U tom smislu ilustrativan je nedavno objavljeni članak suradnika američkog Istraživačkog instituta za vanjsku politiku Richarda Kraemera. U članku pod naslovom "Srbija na ivici“ on za Foreign Policy vrlo precizno dijagnosticira političku i društvenu situaciju u današnjoj Srbiji i apostrofira kako je došlo vrijeme da se Republika Srbija "otvoreno smatra za ono što jest: čvrsti ruski i kineski saveznik koji vodi poluautoritarna vlast koja proaktivno teži ideološki iredentističkom teritorijalnom širenju na Zapadnom Balkanu". Kraemer upozorava da je današnja Srbija prijetnja regionalnoj i euroatlantskoj sigurnosti. 

Kraemer u analizi primjećuje kako Srbija ubrzano gradi svoju vojsku i otvoreno podupire nacionalističke provokatore u susjednim državama. Kraemer smatra se da se kriza ponovo nazire na Zapadnom Balkanu. Trajno podupiranje nacionalističkih narativa i onih koji te subverzivne narative šire od strane Vučićeve vlasti nastavlja jačati neslogu u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. 

U promicanju velikosrpske politike prepoznaje se uloga Srpske pravoslavne crkve.

"Kao sastavni dio svojih napora da aktualizira ideologiju Velike Srbije, vrh Srpske i Ruske pravoslavne crkve blisko i u dogovoru surađuje sa svojim političkim kolegama. Bez značajnog pomicanja na Zapad u svojoj orijentaciji, Srbija će nastaviti autoritarnu putanju usklađenu s američkim protivnicima", ističe Kraemer.

U Kraemerovoj analizi iznosi se stav kako bi Srbija trebala hrabro i iskreno rukovodstvo "da prizna grijehe iz prošlosti i pokrene naciju naprijed. Na primjer: netko bi, poput Brandta, kleknuo na koljena i potaknuo iskrenu debatu među srpskim narodom o zločinima počinjenima tijekom raspada Jugoslavije. Što god bi mogao biti katalizator, široko priznanje zločina protiv čovječnosti iz prošlosti je imperativ, ako Srbija želi ikada postati demokratsko i otvoreno društvo. Bez toga, Srbi će ostati nerazmjerno podložni domaćim iredentističkim snagama poticanim od strane zlonamjernih stranih sila koje žele zadržati Zapadni Balkan udaljenim od euroatlantske zajednice“.

Politički Rubikon: Srpski 'svet'

Kraemer ocjenjuje kako je retorički Rubikon prijeđen 2021. kada je ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin pozvao na konsolidaciju 'srpskog sveta'. Vulin je, stoji u analizi, bez stida izjavio: "Zadatak ove generacije političara je ujediniti Srbe gdje god da žive", podsjeća se u tekstu. Autor nadalje naglašava kako je uspon SNS-a na vlast u Beogradu pratio tihi povratak na politički način razmišljanja iz vremena Slobodana Miloševića.

Nema nikakve dileme kako je većina Kraemerovih zaključaka ispravna. Srpske političke strukture, ali i srpsko društvo i dalje su duboko kontaminirani velikosrpskom i antizapadnom politikom i retorikom. Mainstream srbijanske politike i dalje otvoreno podupire velikosrpske narative, a pod "srpskim svetom", kako je jasno eksplicirao Vulin, podrazumijeva se "jedan državni prostor". O rekonfiguraciji postjugoslavenskog prostora, koja bi podrazumijevala teritorijalno širenje Srbije, pisao je i najvažniji srpski geopolitičar dr. Milomir Stepić. 

Iako danas nema političke, ekonomske i vojne kapacitete za bilo kakvu snažniju destabilizaciju postjugoslavenskog prostora, Srbija je i dalje zemlja koja duboko živi u iracionalnim mitovima čije perpetuiranje implicira stravstvenu mržnju prema svim okolnim narodima. To je element koji treba imati u vidu. I zato opreza u odnosu na Srbiju – nikada dosta.