(GEO)POLITIČKI OBJEKTIV

Srbija bi bila 'trojanski konj' u Europskoj uniji, a Hrvatska treba surađivati i s drugim velesilama

Nakon u srijedu održane video konferencije o tzv. Zapadnom Balkanu, koja se izvorno trebala in vivo održati u Zagrebu, sigurno je jasno jedno: nije došlo do novih sporazuma o proširenju, a Europska unija obećala je da će do jeseni pripremiti opsežan plan ulaganja za zapadnobalkansko područje. Donesena je i tzv. Zagrebačka deklaracija u kojoj se ističe tzv. europska perspektiva država Zapadnog Balkana i uzajamna solidarnost u borbi protiv pandemije korona virusa.

10.05.2020. u 22:59
Ispiši članak

"EU i partneri sa Zapadnog Balkana imaju zajednički cilj, mirnu, snažnu, stabilnu i ujedinjenu Europu, na temelju naših povijesnih, kulturnih i geografskih veza te naših uzajamnih političkih, sigurnosnih i gospodarskih interesa. EU je odlučan u namjeri da dodatno pojača svoj angažman na svim razinama kako bi podržao političku, gospodarsku i društvenu preobrazbu regije te pozdravlja zalaganje partnera sa zapadnog Balkana za očuvanje europskih vrijednosti i načela te za temeljito i odlučno provođenje potrebnih reformi" kaže se u deklaraciji.

Financijska velikodušnost, politička škrtost?

EU je pripremila paket od 3,3 milijarde eura potpore za Zapadni Balkan. U Zagrebačkoj deklaraciji, međutim, nigdje se ne spominje pojam "proširenje". Prema pisanju nekih medija Francuska, Nizozemska i Francuska inzistirale su na tome da se u Deklaraciji ne spominje taj pojam. "EU ostaje pouzdan i partner broj jedan na Zapadnom Balkanu, bez vjerodostojne alternative, a Kina ili Rusija nemaju ni približnu ulogu u regiji", istaknuto je prije summita. No o proširenju se ipak ne govori. Mogli bismo stoga zaključiti da je EU financijski velikodušna prema Zapadnom Balkanu, ali da je politički pomalo škrta.

Videokonferencija je održana u sjeni borbe protiv COVID-19 koja je dovela i do novih geopolitičkih previranja na području Zapadnog Balkana. Nema nikakve dvojbe da je EU zakasnila s pomoći ovome području i da su prije uskočile Rusija i Kina. No kada se zbroji pomoć svih strana, pomoć EU je daleko najveća. A u svim ovim državama stvara se percepcija kako to nije tako. Posebno se to odnosi na Srbiju gdje je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić teatralno ljubio kinesku zastavu i govorio o "voljenom bratu" Xi Jinpingu. Već dosta vremena jača utjecaj Rusije, Kine, ali i Turske u državama Zapadnog Balkana, a mnogi analitičari smatraju kako je to posljedica gubitka vjere ovih država u priključenje Uniji. 

Zasićenost proširenjima

U EU (posebno u zapadnome dijelu), naime, već neko vrijeme vlada zasićenost novim proširenjima. Onda kada se to proširenje i spominje to se više čini prigodničarski i deklarativno. Više je razloga zašto je tome tako. Kao prvo, pojedine države jezgre poput Francuske od samih početaka nisu sklone novim proširenjima. Kao drugo, neke od država koje su već ušle u EU daleko su od stvarnih standarda čije se ispunjenje traži u pretpristupnim pregovorima. Primjerice, Rumunjska i Bugarska primljene su u EU iz geopolitičkih motiva (slabljenje ruskog utjecaja) prije nego što su izgradile stabilne i efikasne institucije. Ulazak država Zapadnog Balkana prije 2030. ili čak 2035. u EU moguć je također jedino kao izraz geopolitičke kalkulacije. Kao treće, u Bruxellesu se ne gleda benevolentno na jačanje utjecaja Moskve, Pekinga i Ankare u državama Zapadnog Balkana. To je, rekli smo, s druge strane i povezano sa slabljenjem tzv. europske perspektive.

Navedenome treba dodati da u državama Zapadnog Balkana prevladavajući politički model predstavlja tzv. model stabilokracije. Nasuprot ranije agende ljudskih prava, danas tzv. međunarodna zajednica na području Zapadnog Balkana tolerira ako treba i autokratske režime samo ako ovi sviraju po njezinim notama. Na tragu realističke paradigme međunarodnih odnosa, bitna je samo politička stabilnost. Toleriranje takvog modela ima, međutim, i svoje posljedice.

Hibridni režimi

Uoči zagrebačkog e-summita tako je Freedom House objavio izvještaj pod nazivom "Države u tranzitu" u kojemu se opisana kršenja ljudskih prava u regiji Zapadnog Balkana. Prema ovoj studiji Srbija i Crna Gora (Vučićev i Đukanovićev režim) izgubile su status "djelomično konsolidirane demokracije" te su se vratile korak unatrag u status prijelaznih ili tzv. hibridnih režima. U izvještaju se ističe da su šefovi ovih država uzurpirali vlast u svojim zemljama.

Ovome treba dodati i još jedan element o kojemu se javno toliko ne govori, a izravno je vezan uz sigurnosnu arhitekturu ovoga područja. Posljednjih godina, naime, u Crnoj Gori cvjeta narkotržište. Prije osam dana, primjerice, policija luke Hamburg otkrila je 500 kg kokaina skrivenog u tovarnom prostoru crnogorskog teretnog broda Budva. Prošloga mjeseca uhićen je pripadnik crnogorskih oružanih snaga Duško Radenović zbog krijumčarenja droge na vojnom brodu za obuku "Jadran". Uz Crnu Goru tu je i stari problem tranzita droge preko Albanije i Kosova. 

Balkanska fragilna zona

U svim državama Zapadnog Balkana institucije su fragilne, pravosuđe je jako daleko od neovisnosti, korupcija i kriminal cvjetaju, a ovo je područje i geopolitički i sigurnosno iznimno nestabilno, s nekoliko kriznih točaka koje u kratkome roku mogu eksplodirati i izazvati konflikte i kaos. U studijama međunarodne sigurnosti govori se o balkanskoj fragilnoj zoni kao o području nesigurnosti, sukoba i neriješenih etničko-religijskih problema.

Članice EU-a stoga očekuju, istaknuto je ovih dana, da zemlje zapadnog Balkana koje se približavaju Uniji provedu reforme, poštuju temeljna prava, demokratska načela i vladavinu zakona, čak i u izvanrednom stanju uvedenom zbog korona virusa. Zahtijeva se i to da moderniziraju administrativne sustave, poduzmu djelotvorne mjere protiv organiziranog kriminala i korupcije i ojačaju svoju regionalnu suradnju i dobrosusjedske odnose.

Orijentirati se prema Srednjoj Europi

Summit o Zapadnom Balkanu trebao je predstavljati vrhunac hrvatskog predsjedanja EU-om (ono što se može uzeti kao rezultat hrvatskog predsjedanja je otvaranje pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom). I nije pritom sporno da Hrvatska ima interes da se ovaj prostor, koji čini njezino neposredno susjedstvo, stabilizira i relaksira."„Logika predvorja" – kao što je na summitu istaknuo Andrej Plenković, a u naslovu jednoga članka apostrofirao Frankfurter Allgemein Zeitung – zaista bi mogla "slabiti volju za provedbu reformi u dotičnim zemljama", posebno s obzirom na utjecaj drugih geopolitičkih aktera u ovoj regiji.

Podsjetimo, u ožujku je donesena odluka o početku pregovora s Makedonijom i Albanijom, ali se još čekaju pregovarački mandati, o čemu će odluka biti donesena u lipnju. BiH i Kosovo čekaju na status zemalja kandidatkinja, a pregovori sa Srbijom i Crnom Gorom se već vode, ali ne s prevelikim uspjesima.

Hrvatska u regiji Zapadnog Balkana ima svoje geopolitičke i ekonomske interese. U susjednoj BiH Hrvati su konstitutivan narod. Cijelo ovo područje čini hrvatsko tržište. A kad je Srbija u pitanju pregovori su dobra prilika da se na stol pitanja poput nestalih i ratne odštete. Hrvatska, dakle, treba pozorno pratiti "europski put" ovih država, ali nikako ne bi smjela pristajati na geopolitičku ulogu "stabilizatora" ovoga područja jer za to niti ima kapacitete niti joj to donosi ikakve koristi. Zapadni Balkan predstavlja hrvatsko geopolitičko, geoekonomsko i sigurnosno okruženje, no Hrvatska se treba geopolitički i kulturološki orijentirati prema Srednjoj Europi. Pretjerano bavljenje Balkanom (tu, zbog Hrvata u toj državi, naravno ne računamo BiH), Hrvatskoj može donijeti jedino nestabilnost, ali i manjak kapaciteta za srednjoeuropsko pozicioniranje. 

Srbija i EU

Zanimljivo, nakon summita Aleksandar Vučić je predložio otvaranje granica prvo na Balkanu, a onda otvorenije granice kroz neki Schengenski sporazum, "gdje bismo" – kaže Vučić – "imali ulazak u Mađarsku, Hrvatsku, Bugarsku i još neke zemlje bez putovnice". 

Na ovakve prijedloge ne treba pristati ni u kom slučaju. Oni su jasan izraz prijetvorne beogradske politike. S jedne strane Srbija naglašava svoju predanost europskim integracijama, a s druge želi sjediti na još nekoliko stolica, bilo da govorimo o ruskoj ili kineskoj stolici. Naravno, realna politika nalaže igranje na više karata, no u slučaju Srbije riječ je o nečemu drugom. U svakome pogledu Srbija ima veće koristi od EU-a, nego od Rusije ili Kine, ali se svejedno u Srbiji svakodnevno skladaju ode Rusiji i Kini, a EU svakodnevno demonizira u mainstream medijima. Daleko je EU od idealne tvorevine, mnogo smo puta kritički pisali o toj organizaciji, ali ono što u Srbiji gledamo u tom pogledu je jedan oblik političke patologije. 

Srbija, da se na njoj zadržimo, teško da bi ikada u EU predstavljala išta višeg od "trojanskog konja" nekih drugih aktera koji nisu EU. I zato kad je u pitanju ulazak Srbije u Uniju treba inzistirati na plaćanju ratne odštete i na jasnom zadovoljavanju svih ostalih uvjeta. Ako je mogla Slovenija prema Hrvatskoj, možemo i mi prema Srbiji. A ako Srbija i ne uđe u EU, za Hrvatsku to ne će biti nikakva tragedija, dapače. U današnjem svijetu realne međunarodne politike i novoga suparništva velikih sila Hrvatska može profitirati kao svojevrsna tampon zona prema ruskoj sferi utjecaja kojoj Srbija inklinira. A istodobno Hrvatska može osim svoje odlučujuće euroatlantske integracije surađivati i sa svim drugim velikim silama (imperativ svake države politike je da nema loše odnose ni s jednom velikom silom), pa i s Rusijom. To se zove geopolitika…

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.