U slučaju Tomaševića puno je važnije koliko će koštati stupić, nego to što je on danas ljevičar, a za koju godinu možda...

Na krilima podrške 45 posto zagrebačkih birača u prvom krugu lokalnih izbora mladi je aktivist nadomak cilju. Izvjesno je, postat će gradonačelnik Zagreba. I to je promjena kojoj treba dati priliku. Posebno zato što Tomaševićev Možemo! u Skupštini Grada Zagreba, vijećima kvartovskih četvrti i mjesnim odborima ima dovoljno zastupnika da obećane promjene provodi na svim razinama. Malo što ga može spriječiti da sa svojim suradnicima uređuje Zagreb onako kako su obećali. Preuzet će upravljanje prezaduženim gradom, kapilarno premreženim korupcijom. Preuzeti će Bandićev poslovni model, kao čovjek kojem birači vjeruju da će taj model promijeniti i time izbrisati jedinu zaista pamtljivu ostavštinu pokojnog gradonačelnika. 

Može li promjena biti vidljiva odmah? Može. Na površini politike Tomislav Tomašević dobiva mandat da Zagrebu vrati Trg maršala Tita. No, mnogo su važnije neke druge promjene. I ona prava promjena može biti vidljiva odmah.  

Može biti vidljiva kada pogledamo u tlo u famozne stupiće na nogostupima koje je Bandićeva vlast godinama preplaćivala odabranim uvoznicima i proizvođačima, dajući po stotinu eura za stupić čija je nabavna cijena deset puta manja. Promjena može biti vidljiva i kada podignemo pogled prema nebu, dok stojimo na tramvajskom ili autobusnom stajalištu, pod nadstrešnicom koja također neće biti preplaćena, čiji će dobavljač posao dobiti putem poštene javne nabave. Promjena može biti vidljiva i prvom prilikom kad se vratimo u neku verziju 'staro-normalnog', a buduća Gradska uprava odluči da Trg bana Jelačića neće pretvoriti u seosko sajmište. 

Promjena će biti vidljiva kad ni jedna nova ekipa ne bude okrunjena za 'kraljeve Adventa', promjena će biti vidljiva svaki put kada oni koji sebe iz nekog razloga smatraju povlaštenima jednostavno ne dobiju građevinsku dozvolu za uništavanje prostora.

Promjena će biti vidljiva kada se, umjesto gradnje nove fontane, kružnog toka ili megalomanskog stadiona, za djecu u zagrebačkim školama kupe pametne ploče i zamjene stare drvene klupe na kojima su njihovi roditelji učili pisati te nabave računala kako bi se djeca opismenjavala za 21. stoljeće. Promjena će biti vidljiva kada upis djece u vrtić prestane biti operacija visoke razine stresa, jer 'možda neće biti mjesta'. 

Promjena može biti vidljiva brzo rastakanjem sustava u kojem se podobni šminkaju u sposobne, kako bi preplavili gradska poduzeća i urede. 

Zagreb je danas, u smislu političkog upravljanja njime, poput dvorca koji nije čišćen dva desetljeća. Prašine i otpada je toliko mnogo da i obično usisavanje, čak i bez mokre krpe u ruci, mora ostaviti vidljiv trag. 

Ostvare li se čvrsta predviđanja i Tomislav Tomašević preuzme vođenje Grada Zagreba, njegovu uspješnost u tom poslu ipak ne treba mjeriti usporedbom s Bandićem. Padnemo li u tu zamku, bit će dovoljno da gradonačelnik nije kazneno prijavljen za korupciju, da nije neko vrijeme proveo u istražnom zatvoru i da najčešće riječi koja se vežu uz njegovo ime nisu "afera" i "kriminal". 

S premoćnom podrškom većine na skoro svim razinama zagrebačke lokalne vlasti, bude li izabran za gradonačelnika, Tomislav Tomašević bit će za dva tjedna politički moćniji nego što je to bio Milan Bandić od posljednjih lokalnih izbora do svoje smrti. Zapravo, Tomislav Tomašević, postane li gradonačelnik Zagreba, neće imati niti jedan jasan i vidljiv izgovor za eventualno neispunjavanje datih obećanja. Prijeđe li još tih pola koraka koje je rekao da mu nedostaju da bi Zagreb oslobodio od korupcije, stajat će pred svojim ciljem, a između njih neće biti ni jedne vidljive prepreke. Ili? 

Možda se promjeni prepriječi uhodani lobi do sada povlaštenih poduzetnika, možda se promjeni prepriječi poklanjanje mnogih na vjernost novom vođi, u zamjenu za zadržavanje poslova i povlastica, možda se promjeni prepriječe tihe poruke da neke stvari moraju ostati kakve jesu... Jer ipak je tu riječ o nešto više od 12 milijardi kuna koje se godišnje okrenu kroz zagrebačku gradsku blagajnu, a trećina tog iznosa otpada na zaposlenike Gradske uprave. 

Možda se promjeni prepriječi Zagrebački holding, sustav s nešto više od četiri milijarde kuna prihoda i nešto manje od 8000 zaposlenih, sve kao rezultat uglavnom stranačkog kadroviranja. 

Kad se zagrebe u prave probleme Zagreba, važnost ideološkog pozicioniranja brzo se ispuhuje, što je uostalom pokazala i 20 godina duga politička karijera Milana Bandića koji je Zagrebom upravljao kao ljevičar, centrist, desničar, komunist, katolik, a zapravo – populist. Zato je u slučaju Tomislava Tomaševića puno važnije koliko će koštati stupić ili nadstrešnica u mandatu koji bi izvjesno mogao osvojiti, nego to što je on danas ljevičar, a za koju godinu možda kaže da mu nisu mrski ni neki konzervativniji stavovi.