U slučaju Laure nije kriva činjenica što joj majka nije Prva dama, već što je pogriješila

Oglasili su se vrlo brzo učenica, njezina majka, a na kraju i učiteljica Sanja Brajević koja je navela kako "Laura ima tu nesreću što joj majka nije Prva dama". 

Da se razumijemo, iako je tužno što je nadarena maturantica na ovakav način morala položiti test odraslosti, njezina nesreća nije što joj majka nije Prva dama, već što je napravila grešku. 

Naime, za ukupno 24 maturanta ispit državne mature poništen je jer su se u ispitni materijal potpisali punim imenom i prezimenom, čime im je narušena tajnost identiteta. Pravilnik kaže da se takvim pristupnicima poništava dio ili čitav ispit.

Što bi značio ustupak?

Iako se na državnoj maturi jasno čitaju upute kako postupati  za vrijeme pisanja ispita te su brojni mediji ustali protiv ove, kako navode, nepravde, učiteljica je za medije navela kako "iza Laure neće stati niti jedan zaposlenik NCVVO-a, niti jedan činovnik u MZO-u, niti jedan pravobranitelj niti pravobraniteljica, niti jedna saborska zastupnica, niti zastupnik, niti jedan član izmišljenih saborskih odbora, niti jedan savjetnik gospona Predsjednika, nadarenoj Lauri i njenoj običnoj majci ostaje samo pisamce kojim su se obratili javnosti". A naivno je, složili bi se, misliti kako im je promakla činjenica da je pero nekad moćnije od mača, kao i to da medijska hajka može biti dovoljna za ispravljati "krive Drine". I naposljetku, hoće li to biti dovoljno da se napravi u ovom slučaju iznimka, a ako se napravi što bi ona zapravo značila?

Naime, Laura nije jedina koja je napravila ovu grešku, samo ove godine bilo je 24 učenika koji su se potpisali na test. Ako pribrojimo sve one koji su zbog iste stvari diskvalificirani prošlih godina zanimljivo bi bilo vidjeti kako bi se njima kompenzirala šteta učinjena zbog njihovog trenutka nesmotrenosti. 

A što da se radilo o prosječnom učeniku koji nije pohađao satove klavira? I što da medijima baš u sezoni kiselih krastavaca nije bilo zanimljivo baviti se tom problematikom? Bi li tada učitelji pisali otvorena pisama govoreći kako je eto u slučaju Laure kriva činjenica što joj majka nije Prva dama, a ne to što je napravila grešku, dajući tako novim generacijama "high five" da nastave zaobilaziti pravila na mala vrata. 

Bi li se greške sličnog tipa tolerirale da je učenica išla na prijemni na neko od najprestižnijih svjetskih sveučilišta? Ili nam činjenica da živimo u korumpiranoj državi daje za pravo da za minorne greške ne odgovaramo?    

Životna škola

Upis na fakultet prvi je pravi test odraslog života, onaj trenutak kada, ako ti se pokvari kalkulator ili dogodi automobilska nesreća, neće biti opravdanje, te ćeš obrisati suze, otići na drugi rok i napraviti ono što rade djeca diljem svijeta. Jer doista, pravila mogu biti rigoroznija, puno rigoroznija od onih koje susrećemo u državi u kojoj je svako drugo dijete "genijalac".

I na kraju, opravdanje poput "manjka koncentracije" ne bi bio argument na prijemnom na Akademiju na koju je djevojka upala, štoviše očekivali su isključivo izvrsnost, bez greške u koracima – proceduralne ili ne.

Pa sada, genijalci moji, kada stavimo na stranu našu empatičnost i ovu ljepotu ljudskog roda u kojoj će nam beskonačno biti žao što jedna mlada djevojka prolazi kroz stresan period na ovakav način, ovo je najbolja škola koju je mogla proći – ona životna.

A greške, ma kako god minorne one bile, često imaju i imat će posljedice. U ovom slučaju, srećom, ispravljive.