Škoru na promjenu Ustava tjeraju oni koji o tome ne znaju ništa

Miroslav Škoro je vrlo dobar komunikator, vrlo obrazovan, doktor znanosti, simpatičan i drag čovjek. Njegove pjesme izazivaju sjetu, posebno pjesma "Ne dirajte mi ravnicu" i doprinijele su i doprinose jačanju domoljublja, svijesti i emocionalnog hrvatstva.

Ne treba raditi na svojoj popularnosti

Miroslav Škoro je popularan toliko da on ne treba raditi na svojoj popularnosti. Njegov je problem što mnogi tvrde da nije dovoljno biti samo popularan nego da treba biti i sposoban za uspješno obnašanje predsjedničke dužnosti jer predsjednik države po hrvatskom Ustavu po članku 94. zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu, brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti. Zatim se dodaje "Predsjednik Republike Hrvatske odgovara za obranu i neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske."

Po članku 94. Ustava predsjednik Republike Hrvatske ili predsjednica Republike Hrvatske najvažnija je osoba i od njegove, odnosno, njezine sposobnosti i uspješnosti zavisi cjelokupno funkcioniranje demokratskog sustava, stabilnost državne vlasti i ugled u Hrvatskoj i inozemstvu i sposobnost obrane neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske. Dakle, s obzirom na to da je predsjednik ili predsjednica neposredno izabrana voljom naroda nema važnije funkcije u Hrvatskoj od predsjednika ili predsjednice države.

U stvari po sadašnjem Ustavu, kako to kaže ekspert i profesor Ustavnog prava Smiljko Sokol, u Hrvatskoj nije na djelu parlamentarni sustav nego mješavina predsjedničkog i parlamentarnog sustava za koju Sokol duhovito kaže da je to tročetvrtinski parlamentarni sustav. Unatoč svih napetosti između raznih predsjednika države i raznih predsjednika Vlade ovaj ustavni model pokazao se dobrim i nema nikakvog opravdanja i potrebe da se mijenja.

Predsjednički kandidat Miroslav Škoro nema potrebne kvalifikacije, po svom dosadašnjem životu i radu, za zahtjeve koje je postavio, odnosno, za zahtjeve da se uspostavi novi model predsjedničkog sustava koji daje predsjedniku države puno veće ovlasti nego što je imao predsjednik Tuđman. Zato je važno vidjeti što je uspješni skladatelj, pjevač i poduzetnik Miroslav Škoro u svom životu učinio da bi imao pravo tražiti od hrvatskog naroda da mu da više vlasti nego Tuđmanu i da ga izabere za poglavara države koji će o svemu odlučivati, a narod pitati povremenim provođenjem brojnih referenduma.

Dakle, Škoro ukida posrednike između sebe i naroda. Škoro s prezirom govori o političkim elitama, političkim strankama, parlamentarcima i članovima Vlade i drugim institucijama. On želi neposredno vladati i ukinuti bilo kakvo posredovanje između njega i naroda. Posebno je opasan prijedlog i zahtjev Škore da dobije pravo čak predlagati suce Ustavnog suda.

Zašto je to opasno?

Zato što bi tako Škoro ukinuo svaku mogućnost da se kontrolira njegov rad, da dođe do opoziva ako loše radi jer važna je funkcija Ustavnog suda, između ostalog, da može pokrenuti smjenu predsjednika države. To bi teško bilo očekivati ako bi ustavni suci bili izbor predsjednika države. Čak se može postaviti i pitanje ima li Miroslav Škoro pravo odnosno pokriće za tako velike zahtjeve u svom dosadašnjem životu i radu u politici.

Za razliku od skladatelja, pjevača Marka Perkovića Thompsona, koji je bio branitelj na prvim linijama obrane i koji je skladao i pjevao borbene pjesme kako bi mobilizirao narod u obrani od agresora, Miroslav Škoro nije ni na koji način sudjelovao u Domovinskom ratu, čak je bio u inozemstvu kada je bilo najteže.

Ne može se reći da Miroslav Škoro nije i osobno sudjelovao u političkom životu. Bio je, kažu, solidan generalni konzul Hrvatske u Madžarskoj. Bio je izabran i za saborskog zastupnika, ali se tamo zadržao kratko vrijeme. Imao je i ambicije da postane gradonačelnik Osijeka kao kandidat HDZ-a, ali je izgubio izbore od Ante Đapića. Njegova politička ambicija je dakle stalna, ali neuspješna.

Za razliku od Thompsona, koji je bio onemogućavan i optuživan da je ustaša, da je nacionalist, da je čovjek mržnje, kome su zabranjivali koncerte i progonili ga i sotonizirali na različite načine Škoro nije nikada imao nikakvih problema. Štoviše, Sanader je nakon što je sklopio pakt s Pupovcem želio na svaki način eliminirati Thompsona i pronaći mu adekvatnu zamjenu u forsiranju Miroslava Škore koji je dobio i svoje emisije na Hrvatskoj televiziji i koji je angažiran na svim bitnim državnim manifestacijama.

Bio sam jedan od hrvatskih intelektualaca koji je dosta pisao o Thompsonu. Bio sam i koautor u knjizi Mate Kovačevića i Josipa Pečarića "Thompson u očima hrvatskih intelektualaca". Smatrali smo svojom obvezom da dokažemo i pokažemo da je Thompson pjevač ljubavi, a ne mržnje. Na promociji njegove knjige u Puli, koja je ipak održana, unatoč brojnim pokušajima da se onemogući, Thompson nije samo pjevao nego je jednako lijepo i s puno ljubavi progovorio o sebi. Rekao je: "Ja nisam nacist, ja sam katolik. Nacisti su ljudi mržnje, a katolici ljudi ljubavi. Ja pjevam o ljubavi, o obitelji, domu, domovini, Isusu, našoj prošlosti i emocijama koji čine naš identitet."

Dakle, čuvena pjesma Marka Perkovića Thompsona "Čavoglave" koju je skladao i izvodio početkom agresije na Hrvatsku postala je svojevrsna himna braniteljima i brzinom munje lansirala Thompsona u najpoznatijeg i najcjenjenijeg hrvatskog pjevača rodoljubnih pjesama. Njega su prihvatile i mlade generacije i zato sve do danas, na žalost, sve vlade i sve vlasti smatraju Thompsona opasnim i nastoje mu otežati njegove pjevanje.

Posljednji takav primjer bio je nakon povratka hrvatskih nogometaša sa Svjetskog prvenstva kada se na sve moguće načine pokušalo spriječiti da Thompson pjeva pred nekoliko stotina tisuća razdraganih Hrvata. Kada to nisu mogli onda su mu čak isključili mikrofon tako da nije mogao ispuniti želju Luke Modrića i otpjevati pjesmu "Geni kameni".

Citirat ću najvećeg živućeg hrvatskog književnika i velikog domoljuba i autoriteta akademika Ivana Aralicu. Aralica je rekao o Thompsonu u tekstu pod naslovom "Anđeoska bjelina Perkovićeve poezije" između ostalog sljedeće: "U Thompsonovoj glazbi, a ni u pjesmama nema ničeg kontroverznog. Ono što Perković piše je rodoljubna, nabožna i ljubavna poezija pročišćena do anđeoske bjeline i kada je upotrijebljena pokoja riječ koju anđeli ne bi izgovorili."

Ova pohvala Thompsonu ne znači da Škorine domoljubne pjesme nisu vrijedne, da i one ne izazivaju domoljubne emocije i jačaju ljubav prema domovini, ali ipak jedno je Thompson - drugo je Škoro jer Thompson je pjevao borbene pjesme da treba prognati agresora, a Škoro miroljubive, sjetne i emocionalne da ćemo se vratiti. I u posljednjih godinu dana Škoro je od države, grada i drugih institucija dobivao priliku da pjeva na svim važnim manifestacijama, a Thompsona nije bilo nigdje i on je morao i mora sam organizirati koncerte da bi na njima skupio desetke tisuća oduševljenih Hrvata. Znam da nije pošteno bilo koga pitati gdje si bio u ratu, ali isto tako znam da nije pošteno one koji su bili u ratu gurati u drugi plan, a forsirati one koji nisu bili u ratu.

Škorina najveća pogreška

Na kraju mislim da je najveća pogreška Miroslava Škore njegov pretenciozni prijedlog ustavnih promjena. Potpuno je pogrešno govoriti da je to povratak na Tuđmanov sustav koji je dobro funkcionirao. Tvrdim da nema nikakve veze između Tuđmanovog predsjedničkog sustava i Škorinog prijedloga predsjedničkog sustava. Točno je da je Tuđman imao velike ovlasti koje su mu pomogle da u vrijeme agresije na Hrvatsku vodi uspješnu obranu Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koje su mu pomogle da stvori suverenu demokratsku Hrvatsku i obrani Hrvate u Bosni i Hercegovini. Međutim, u ostvarivanju svojih velikih ovlasti Tuđman je stvarao nacionalni pokret i široku narodnu državotvornu stranku HDZ i bio je uvjeren da bez HDZ-a i takvog pokreta ne može sam ništa napraviti.

Iako je Tuđmanov HDZ imao većinu u Saboru Tuđman je stvorio Vladu demokratskog jedinstva jer je smatrao da je došlo vrijeme pomirbe i uključivanja svih koji se žele uključiti u stvaranje i obranu demokratske i suverene Hrvatske bez obzira na to što su ranije radili. Čuvena je njegova rečenica ne zanima me što si bio prije, zanima me što si danas, jesi li spreman priključiti se u obrani Hrvatske i stvaranju moderne demokratske Hrvatske.

Tuđman je stvarao institucije, stranku, davao izuzetnu samostalnost Vladi i Saboru, formirao je vrhovno državno vijeće, čiji sam i osobno bio član pa mogu i osobno svjedočiti, kako je Tuđman tražio suglasnost za sve svoje odluke. Dakle, smatrao je upravo po članku 94. Ustava da je odgovoran za funkcioniranje cjelokupnog sustava i da bez razvijenih institucija i uključivanja svih se ne može ništa napraviti. U Vladu i druge institucije uključivao je intelektualce i nečlanove HDZ-a. Bio je vrlo strpljiv kada se njegovi prijedlozi nisu prihvaćali. Sjećam se da je jedanput klub HDZ-a u Saboru dva dana raspravljao o Tuđmanovim prijedlozima i na kraju ih odbio.

Dakle, predsjednički sustav za vrijeme Franje Tuđmana bio je demokratski, on je smatrao da ništa sam ne može napraviti, da mu je glavna zadaća, a to piše i u Ustavu, da se brine da sve institucije ostvaruju svoju ustavnu ulogu. Predsjednički sustav za vrijeme Franje Tuđmana temeljio se na državotvornoj stranci HDZ-u koja je imala elemente pokreta i na formiranju Vlade demokratskog jedinstva i na uključivanju oporbe u rješavanju svih bitnih pitanja.

Zašto sve ovo navodim?

Zato što sam uvjeren da sadašnji prijedlozi Miroslava Škore za uvođenjem predsjedničkog sustava bitno odstupaju od Tuđmanove koncepcije predsjedničkog sustava, koja se pokazala uspješnom. Škoro se zalaže za novi model u kojem nema posrednika između njega i naroda, u kojem on vlada u ime naroda, a samo o nekim važnim pitanjima provodi referendum da čuje volju naroda. 

Zbog toga mislim da Miroslav Škoro mora odustati od svoga prijedloga ustavnih promjena jer je takav model za demokraciju opasan i neostvariv. On je priča za dobivanje glasova jer u sadašnjoj situaciji kada mnoge institucije ne funkcioniraju narodu se sviđa netko tko kaže: dajte mi vlast, ja ću sve to sam riješiti.

To ne znači da ne treba otvoriti raspravu o Škorinim prijedlozima i drugim prijedlozima pa čak i Kolakušiću koji ide puno dalje od Škore i predlaže osobnu diktaturu u kojoj bi on bio i predsjednik države i ministar policije i pravosuđa i volonterski predsjednik Vlade u kojoj bi imao većinu u Saboru te vladao kao "samodržac".

Škoro treba odustati od promjena Ustava

S obzirom na to da Miroslav Škoro nije stručnjak za Ustavno pravo, s obzirom na to da nema nikakvo političko iskustvo upravljanja državom bilo bi u najmanju ruku potrebno kazati koji su ustavni stručnjaci predložili ovaj ustavni model pa da onda pozove druge ustavne stručnjake da se o tome povede otvorena rasprava.

Tvrdim kao osoba koja je neposredno radila u najužim grupama na pisanju Ustava Hrvatske, ali i na pisanju Amandmana na Ustav iz 71. i Ustav 74. koji je otvorio ustavno pravne mogućnosti za samostalnost Hrvatske da je sadašnji Škorin prijedlog teška improvizacija i pogreška, da je neutemeljen pa čak i opasan jer u situaciji krize na neki način daje lažna obećanja ljudima kako je takvim modelom moguće riješiti sve probleme u kojima se danas nalazi Hrvatska.

Mislim da bi bilo i za Škoru, kojeg i osobno cijenim, kao vrlo uspješnog čovjeka i izglednog kandidata koji će dobiti dosta glasova da na vrijeme odustane od ove zablude u koju ga guraju oni koji ustvari o ustavu ne znaju ništa.