Pravila političke igre

Skor prve godine Predsjedničina mandata: Hrvatska postala važna

Iako je diplomatski i vanjskopolitički profil nove predsjednice Republike bio dobro poznat, iako su njene rečenice u inauguracijskom govoru bile vrlo jasne, iako je njen predizborni vanjskopolitički program bio precizan i zaokružen, činilo se malo vjerojatnim da ona već u prvoj godini mandata može temeljito promijeniti vanjskopolitički profil Hrvatske.
19.02.2016. u 16:28
Ispiši članak

Pretpostavljalo se da u prvoj godini mandata neće moći učiniti gotovo ništa i to zato jer se našla nasuprot Vladi, koja je prema njoj bila otvoreno neprijateljski nastrojena, a u javnosti ju je neprestano nastojala podcjenjivati. Relativiziralo se, naime, značenje ustavne kategorije Predsjedničina sukreiranja vanjske politike.

Predsjednica nije mogla zaustaviti ekscese, što ih je činila prethodna administracija, odnosno, točnije rečeno, bivši predsjednik Vlade. Sve vrijeme bila je svjesna da Vlada ne razumije način kreiranja politika unutar EU, da temeljna načela Unije nisu osobna načela bivšeg premijera i njegova unutarnjeg kruga pa je zato Vlada svoje politike i vodila neodgovorno prema zajedničkim europskim politikama. Kad god se bio dogodio neki vladin incident, Predsjednica je jasno poručivala javnosti da su takve odluke pogrešne, čime je, doduše tek do neke mjere, odmah smanjivala učinjenu štetu.

Budući da nisu razumjeli načela donošenja odluka unutar EU, u prošloj Vladi nisu bili sposobni niti artikulirati ikakvu suvislu hrvatsku vanjsku politiku. Politika triju stupova hrvatske vanjske politike, što ju je prije preuzimanja vlasti obrazlagala profesorica Vesna Pusić, to jest oslanjanje hrvatske vanjske politike na hrvatski utjecaj na europeizaciju jugoistočnog susjedstva, na zajedničku europsku politiku „istočnog susjedstva“ Europske unije i na politiku prema južnoj fasadi Mediterana, zvučala je kao oblikovana strategija, ali je kao ministrica Vesna Pusić nije imala snage provoditi, a Milanovićavoj je Vladi vanjska politika bila posve irelevantna.

Tijekom migracijske krize Vlada se nije ni znala ni htjela racionalno ponašati, pa su ozbiljno narušeni odnosi sa svim zemljama Srednje Europe, od Austrije i Slovenije, do zemalja Višegradske skupine (Češka, Slovačka, Poljska, Mađarska), koje je bivši premijer u javnosti rado označavao kao svojevrstan europski polusvijet, kojem Hrvatska ne pripada. Milanovićeve iracionalne odluke o zatvaranju graničnih prijelaza sa Srbijom, istovremeno kad Hrvatska nije kontrolirala „zelenu granicu“, koja je vanjska granica EU, ozbiljno su zaoštrile odnose sa susjednom državom, a Hrvatsku unutar EU dovele u „magareću klupu“, jer je njena Vlada ugrozila europski pravni poredak.

Hrvatska je u mandatu Zorana Milanovića, prošle jeseni, doživjela nešto što do sada nije doživjela niti jedna druga vlada zemlje članice EU. Naime, kad se članica Unije nađe u sukobu s nečlanicom, prema načelu solidarnosti, i institucije Unije i zemlje EU odlučno staju na stranu članice ili se, u najgorem slučaju, „suzdržavaju komentara“.

Međutim, kad je Milanović blokirao vanjsku granicu EU prema Srbiji našao se na udaru Europske komisije i bio je primoran povući svoju odluku, a Povjerenik za proširenje EU Johannes Hahn u bilateralnom je sporu podržao Srbiju, dakle, nečlanicu Unije.

Predsjednica je na početku mandata jasno rekla da Hrvatska nije iskoristila svoje članstvo u EU za međunarodnu afirmaciju. Bila je svjesna da je utjecaj Hrvatske u Bruxellesu zanemariv, da je unatoč pristupanju Europskoj uniji Hrvatska i dalje često tretirana kao zemlja konfliktnoga i nesigurnog, a sve očitije i neperspektivnog prostora „Zapadnog Balkana“, a da ne postoji niti jedna ozbiljna politička inicijativa za povećavanje njena utjecaja u Bruxellesu i „bijeg od regije“, koji je trebao biti ostvaren već pristupanjem Europskoj uniji.

Osnovica ekonomskog programa Predsjednice bilo je pretvaranje Hrvatske u svojevrsna vrata Srednje Europe prema globalnim tržištima. Hrvatska ima odličan geopolitički položaj, ali i pomorsku tradiciju, što joj omogućuje da funkcionira kao spojnica srednjoeuropskog prostora i s Amerikom (i Sjevernom i Južnom), azijskim tržištima, Australijom i Oceanijom, Mediteranom…. Da bi se šansa ostvarila, valja jačati političke i ekonomske odnose, prije svega s Višegradskom skupinom, ali dakako i s Austrijom i Slovenijom. Dakle, sa svim onim državama s kojima se Milanović u migracijskoj krizi antagonizirao, s kojima je prekinuo svaku političku komunikaciju, ali i utjecao na to da ove zatvore svoje granice prema Hrvatskoj.

Pritom je mnogo gore što je Mađarska prekinula željeznički promet s Hrvatskom, nego to što je na granicama Slovenije i Mađarske s Hrvatskom postavljena žičana ograda. I jedno i drugo dogodilo se zbog neodgovornosti Milanovića i njegove administracije, koji su odbijali bilo kakav dogovor sa susjedima, prebacujući migrante preko granice zapravo potpuno ilegalno.

Temeljna Predsjedničina inovacija bio je koncept „Uspravnice“, odnosno inicijativa „Jadran-Baltik“. Vanjskopolitički profil Predsjednice nikad nije bio zagonetan: ona je zagovornica euroatlantske suradnje i europske integracije. Inicijativa Baltik-Jadran ima i svoju europsku i svoju euroatlantsku dimenziju, a vrlo je prepoznatljiva i dimenzija afirmacije hrvatskih nacionalnih interesa tom inicijativom. Odlično su primili svi: države članice EU, koje je Predsjednica htjela povezati u političko, geopolitičko, energetsko… savezništvo, Europska komisija i institucije EU, ali i ključni sjevernoatlantski saveznici.

Do koje je mjere Predsjednici uspjelo promijeniti atmosferu u prostoru Srednje Europe govori i to da su upravo na isteku prve godine njena mandata u Zagrebu ravnatelji policija zemalja „balkanske migracijske rute“, dogovorili program upravljanja migracijskom rutom koji će osigurati stabilnost Srednje Europe.

Riječ je o projektu, koji se razvio iz zajedničke slovensko-austrijske inicijative, a u kojem još prije nešto više od mjesec dana Hrvatska nije sudjelovala, jer su premijer Milanović i njegov šef represivnog sustava Ranko Ostojić bojkotirali bilo kakav dijalog sa susjedima. Austrijsko-slovenski projekt zasnivao se na uvidu da je Grčka nespremna sudjelovati u zajedničkoj zaštiti schengenske granice, pa da je jedini način zaustavljanja „balkanske migracijske rute“ konsolidiranje stanja na granici Grčke i Makedonije.

Grčka tako postaje europska točka zadržavanja migranata, u Makedoniju se propuštaju samo oni koji doista bježe od rata i koji žele smještaj u Njemačkoj i Austriji, i to samo u broju koji ove dvije države mogu primiti. Pristupanje Hrvatske, to jest novog ministra unutarnjih poslova Vlaha Orepića, dogovorima s kolegama bilo je ključno radi stvaranja snaga za selekciju migranata u Makedoniji i radi organizacije njihova transporta. Istovremeno, hrvatski zamjenik premijera o migracijskoj politici razgovara s Mađarskom i počinju dogovori Hrvatske i Višegradske skupine o sigurnosnoj konsolidaciji Srednje Europe.

Potpuno mimo pozornosti hrvatske javnosti prošla je odluka Srbije da odustane od čekanja na plinovod Južni tok ili neku drugu varijantu dostave ruskog plina u Srbiju. Odlučila je da se dugoročno energetski osloni na plin koji bi joj stizao preko hrvatskog LNG terminala na Krku. LNG na Krku i njegovo sinergijsko nadopunjavanje s već postojećim baltičkim LNG terminalom jedna su od osnova predsjedničine inicijative Jadran-Baltik. Hrvatska bi tako dugoročno uz sebe ekonomski mogla vezati Srbiju, a geopolitički takva energetska promjena znači da će se Srbija moći postepeno oslobađati pritiska Rusije koja je i zbog energetske povezanosti drži u svojoj interesnoj sferi.

U samo godinu dana Hrvatska je tako počela postajati važno uporište europske unutarnje dinamike i zajedničke europske politike proširenja, ali i važan stup euroatlantske suradnje. Matrica koju je Predsjednica ponudila vrlo je jednostavna, iziskuje samo dosljednost, a omogućuje maksimalizaciju dobiti hrvatskih nacionalnih interesa unutar Europske unije i euroatlantskih struktura. 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.