Siromašni Hrvati moraju imati luksuzni namještaj, bogatim Šveđanima dobra je i IKEA

Upravo u povodu tri desetljeća hrvatske samostalnosti premijer Andrej Plenković je prigodno nabrajao ključne hrvatske uspjehe podsjetivši nas tako da baš i nemamo neki uspjeh kojim bismo se mogli osobito pohvaliti. Iskoristio je prigodu da pohvali sebe i svoje, pokudi suprotstavljeni politički tabor i pomalo se nadvisi nad svime. Za stvarnu sliku Hrvatske tri desetljeća nakon njezina osamostaljenja pobrinuo se ministar obrane Mario Banožić u epizodi – luksuzno uređenje hotela Ministarstva obrane namijenjenog vojnicima i časnicima.  Ukratko, Banožić je zamislio hotel za časnike opremiti dizajnerskim namještajem, a sudeći prema dokumentaciji javne nabave koju je objavio Index, poželio ju je kupiti od salona namještaja Prostoria. Tako bi recimo vojni časnici dobili priliku u hotelu uzeti sapun sa stalka koji košta 250 kuna, odmarati se na trosjedu koji stoji do 24 tisuće kuna dok bi čašu pića pri tom odlagali na stolić koji su spremni platiti i do tri tisuće kuna.

Zamislimo da su gosti hotela časnici Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. I da se goste na ležaljci vrijednoj 25 tisuća kuna, a samo jastuk na njoj stoji dodatnih 4300 kuna. Zamislimo i da su prije nego li su došli u hotel ti časnici bili na poslu. Na tom su poslu letjeli u polovnim francuskim ratnim zrakoplovima, ali tješiti se mogu u novom luksuznom jacuzziju ili fotelji koja košta gotovo tisuću eura, a osvjetljavat će ih stolna lampa koju će porezni obveznici platiti tek nešto manje od pet stotina eura. Kvaliteta i ergonomija su nesumnjivo važne.

U zaostalom mentalitetu gospodarski nazadne male zemlje pobjedničku se vojsku, kako joj se tepa u povodu 30. obljetnice osamostaljenja, u hotelu časti luksuzom na račun poreznih obveznika, a za potrebe posla im se nabavljaju polovne letjelice jer za nove naravno nema novca.

U Švedskoj je malo drugačije. Tamo vladaju pravila bogatog društva, pa vojni piloti voze nove avione velikim dijelom domaće im proizvodnje, a za uređenje svih vojnih smještaja zasigurno je sasvim dobra i domaća im IKEA čiji su usporedivi proizvodi deset do 20 puta jeftiniji od dizajnerskih koje za vojni hotel želi nabaviti Ministarstvo obrane. I to tako da u natječajnoj dokumentaciji preferira jednog ponuđača, tvrtku Prostoria koja bi sudeći prema cjeniku svojih proizvoda namještajem trebala opremati privatne hotele, a ne one u vlasništvu države jer država za čije financiranje porezni obveznici prema izračunu Udruge Lipa rade sve do 28. lipnja za taj luksuz uopće ne bi smjela imati novca.

Međutim, hrvatska birokracija tri desetljeća nakon osamostaljenja zemlje tijekom kojih je nanizala senzacionalne gospodarske podbačaje i neuspjehe propustivši baš sve prilike za razvoj i stvarni napredak i dalje smatra da ima pravo novac poreznih obveznika trošiti na luksuz i to zapravo namještanjem javnog natječaja za unaprijed odabranog ponuđača. I takav će stav izgleda zauvijek ostati nepromijenjen jer nikada neće zaista biti sankcioniran, već će jedini problem biti i ostati to što su neki mediji eto na nesreću doznali pa objavili podatak o potrošnji poreznog novca koja bi se slobodno mogla nazvati bezobraznom krađom.