Siromasima ne preostaje ništa drugo osim širenja optimizma

Iznos koji će dvije gospodarski najsnažnije i politički najvažnije članice i osnivačice Europske unije u samo mjesec dana podijeliti tvrtkama i građanima više je nego dvostruko veći od ukupnog iznosa koji je Europska unija namijenila Hrvatskoj za oporavak od korona krize. Usporedba nije najsretnija jer se zbog svojih veličina hrvatsko gospodarstvo nikako ne može uspoređivati s njemačkim ili francuskim, no u ovom je slučaju nužna kako bi se ta razlika u veličini dodatno naglasila. U Francuskoj i Njemačkoj nije zaustavljena sva ekonomija. Zaustavljeni su ugostiteljski sektor, turizam, industrija zabave, te uslužni sektor poput frizerskih salona, kozmetičara, a ograničena su privatna druženja ljudi.  

Francuska će samo za plaće ljudi kojima onemogućava rad isplatiti sedam milijardi eura. Njemačka će malim tvrtkama isplatiti 75 posto izgubljenog prihoda. Zatvaranje francuskog i njemačkog gospodarstva zapravo je zatvaranje njihovih uslužnih sektora, zabave i svega onoga bez čega su procijenili da njihove ekonomije mogu preživjeti. Građevinska industrija u Francuskoj ovaj put neće stati kao što je zaustavljena na proljeće, niti će u Njemačkoj stati autoindustrija kao što je stala na proljeće. 

Istovremeno u Hrvatskoj se djelomično zatvaranje samo se tiho spominje kao možda i najveća kazna koja bi se mogla nametnuti ionako već sasvim iscrpljenom gospodarstvu. Državni proračun tvrtkama i građanima i dalje isplaćuje pomoć. Na sasvim suprotan način od Francuske i Njemačke. Domaći ugostiteljski sektor može računati na pomoć države samo ako rade i promet im padne više od 60 posto, njemački i francuski ugostiteljski sektor je ili zatvoren ili sveden na dostavu i država će im nadoknaditi troškove za plaće. 

U Hrvatskoj se živi tako da se pandemija korona virusa pokušava suzbiti na način da svi biznis ostanu otvoreni, ali se ljudima savjetuje da idućih mjesec dana zapravo svojevoljno ne rade skoro ništa osim nužnog odlaska na posao ako ne mogu raditi od kuće. Takvim se odlukama i savjetima pokušava zapravo postići dva cilja – izmoliti ljude da vlastitim odgovornim ponašanjem zaustave najezdu bolesnih u bolnice te naravno obraniti državni proračun od dodatnih troškova odluke o djelomičnom gospodarskom zatvaranju. 

Prilično je jednostavno. Kafić može raditi, ali bi bilo dobro da ne zalazimo u kafiće jedno mjesec dana. Državi će to biti jeftinije nego da naredi kafiću zatvaranje na mjesec dana, a ako vlasnik kafića sam odluči zatvoriti jer nema dovoljno gostiju, a pomoć države mu nije dovoljna za održavanje hladnog pogona to tada državu neće koštati – ništa jer je uvjet za pomoć da kafić radi.  

Državu i njezinu aktualnu vlast moglo bi se prozvati za vrhunski bezobrazluk ili za genijalan pristup kontroliranju širenja virusa, na način da poziva građane na osobnu odgovornost uz izostanak zabrane rada za bilo koga.  

Koje god tumačenje izabrali ne mijenja činjenicu da Hrvatska zapravo nema puno izbora. Izvjesno je da si bolje od ljudima i biznisima ponuđenoga ne može niti priuštiti. Korona virus je hrvatski proračun, rekao je ministar financija Zdravko Marić, do sada koštao oko sedam milijardi eura. Važno je i prevažno da ga od sada košta što manje. Proračunski manjak je ogroman, a optimistične najave o oporavku već iduće godine zvuče kao znanstvena fantastika čim se baci oko na globalnu scenu na kojoj se oporavak gospodarstva prolongira na 2022. godinu. 

Jednostavnije rečeno, Hrvatska ne može financirati nikakvo novo pa ni djelomično zatvaranje i zato je u hrvatskoj javnoj komunikaciji s političkih pozicija puno više optimizma nego u komunikaciji Emanuela Macrona ili Angele Merkel. Francuski predsjednik i njemačka kancelarka si mogu financijski priuštiti da građanima kažu kakvo stanje stvarno jest. 

Oni koji si to financijski ne mogu priuštiti kao hrvatski vlastodršci moraju pribjeći drugim metodama – često i nekritičkom pumpanju optimizma uz svakodnevno emitiranje suprotstavljenih poruka, što je možda i najgore ponašanje u krizi. No siromasima ništa drugo osim pumpanja optimizma niti ne preostaje. Uostalom, ako se Hrvatska uzda u uspješnu turističku sezonu iduće godine, trenutačno djelomično zatvaranje njemačkog gospodarstva može nam više koristiti nego zatvaranje hrvatskog.