Seriju 'Predsjednik' je prerano ocjenjivati, ali počela je preispitivati 'istine'

Mlade generacije o njemu znaju elementarno, nekoliko rečenica, ako kućni odgoj nije odlučio drugačije. A mi koji ga se sjećamo i imali smo ga prilike sretati i razgovarati, pamtimo segmentarno. I slika nam se mijenjala i mijenja. S odmakom se bolje vidi. Film u kojem ga Manjkas otkriva, kao čovjek koji je u najosjetljivijim godinama bio u njegovoj neposrednoj blizini, logično, mora probuditi interes javnosti. Očekujemo puno javnosti nepoznatih detalja. Njegovo djetinjstvo, obitelj, odgoj, obrazovanje, sigurno će biti temom za rasprave.

Ali, Franjo Tuđman, lijevi Starčevićanac, zainteresiran za socijalna pitanja, antifašist, neće svi prihvatiti kao poznatu činjenicu. Taj isti "lijevi" mladi Tuđman kasnije biva zatvoren kao hrvatski nacionalist. I kao takvog su ga u izvještaju stranih ambasada opisivali oni kojima je to posao. Koji je pravi? Ostalo je pitanje nakon prve epizode. Istina, put od lijevog do desnog pa i nazad nije novost u hrvatskoj politici; od Veselice, Tripala do Zdravka Tomca. A bolest je mijenjala sve. I Tuđmana i HDZ. Ali i Hrvatsku. Česte borbe frakcija te stranke. Nesmiljene, okrutne.

Evidentno da je HDZ nastao kao pokret za stvaranje hrvatske države, u kojem su svoje mjesto imali lijevi i desni, komunisti i oni koji to nikada nisu bili. I za tehnomenadžere je bilo mjesta. Državu izborili. A onda, pored još živog Franje Tuđmana stvarale su se nove kadrovske križaljke, spremne za njegov odlazak. Da je bio zdrav, ne bi se usudili. To je jasno. A strani veleposlanici, što potvrđuju osobno u filmu svojim iskazom, direktno se miješaju u naše procese, u suverenoj državi. Sudjeluju u prosvjedima, okupljaju opoziciju. Bas kao danas Arapsko proljeće. Ništa novo.

Spremaju HDZ za odlazak s vlasti, a nas, opoziciju, za preuzimanje vlasti. Franjo Tuđman od kooperativnog pregovarača Daytonskog sporazuma i mirne reintegracije, postaje smetnja, tako, odjednom... Bolest ga mijenjala, ali je i iskorištena. Sa CNN-a stiže vijest i u Hrvatsku, da mu je ostalo još nekoliko mjeseci života. Sugestivno. A živio je još nekoliko godina, dobio još jedne izbore. Unatoč sukobima u vlastitoj stranci, optužbama, okupljanju opozicije.

Deficit u demokratskim procesima vidljiv, ne priznaju se izbori za gradonačelnika Zagreba. Savjetnici se dijele na one koji mu govore samo ono sto želi čuti i one koji paze da ne čuje nešto sto mu se ne sviđa. Igraju svoje igre, pa kako god to skupo bilo. Neki su stručnjaci privatizacijskih procesa, vjerojatno ćemo u nastavku i o tom više saznati. Zatajili mu 120.000 ljudi na Trgu  bana Jelačića koji su prosvjedovali zbog oduzimanja koncesije Radiju 101, poznatom po kritičkom odnosu prema vlasti. Tada je bio na liječenju u SAD. Kad se vratio, vraćena je i koncesija radiju. Najvažnije je bilo da na tom skupu nikom ne padne ni dlaka s glave. I nije. Prilika za jačanje opozicije iskorištena. Uspješno.

Nakon njegovog povratka, očekuju se smjene. Netko mora odgovarati. Očekivane sankcije za Ivića Pašalića, bildaju se naslovnice s insajderskim informacijama. A odlazi Ivan Jarnjak, ministar unutarnjih poslova. Formalno odgovoran...optužen za...nedjelovanje policije. Dvije suprotne teorije iz iste stranke. Druga, smjena jer je zatajen stvarni broj okupljenih. Ni danas ne znamo točan odgovor, ali čujemo da je Radio 101 bio korišten za stranačke obračune u HDZ-u. Nakon Franjine smrti, pokret se dijeli na ishodišne točke, u stare političke rovove. Traje li bitka i danas? A Tuđmanovi protivnici, informacija za one koji ga uspoređuju s Titom, što nije prihvatljivo, jer od Franjine ruke nitko nije izgubio glavu, ostvarivali su svoje karijere u Parizu ili Berlinu ili...izgleda da je bio jedino siguran da smo premali narod da bismo se uzajamno uništavali.

Seriju je prerano ocjenjivati, ali, počela je preispitivati "istine". Politička renesansa nije kasnila. Digli smo glave prije pada Berlinskog zida. A Jajina molitva na koncertu Prljavaca na Trgu bana Jelačića vrijedi i danas. "Bog neka čuva i nas i njih!"