Šatordžije - branitelji kako ih vidi Gospodin s leptir mašnom

S velikim zanimanjem sam u svjetlu današnjih najavljenih antibraniteljskih prosvjeda već rano ujutro pregledao sve relevante internetske portale.

Tako sam, na jednom od njih, a koji branitelje u Savskoj već gotovo od prvoga dana  posprdno naziva „Šatordžijama“, naišao i na dnevni komentar  pisan od strane osobe koju ćemo za potrebe ovoga teksta nazvati Gospodin s leptir mašnom. Inače, narečenoga Gospodina poznajem kao svojevrsnog političkog preletača, s vrlo istančanim instinktom da iz jedne koalicije na izmaku vlasti u pravom trenutku pretrči na drugu stranu koja vrlo izvjesno dobija izbore. No, Bože moj, svatko ima pravo mijenjati svoja politička opredijeljenja i, kako je to jednom lijepo rekao Josip Manolić, „Uvijek biti na strani pobjednika“. Međutim, ono što me u spomenutom komentaru zasmetalo je to što Gospodin s leptir mašnom, pod krinkom građanskog intelektualca i aktivista za ljudska prava piše o stvarima o kojima, blago rečeno, nema pojma! Pa tako on „Šatordžije“ naziva novim SUBNOR-om, odnosno Savezom udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata, krovnom veteranskom organizacijom iz bivše Jugoslavije. Glavna poveznica ove dvije populacije, po Gospodinu s leptir mašnom su stalno kamčenje nekih dodatnih prava i kočenje demokratskih promjena.

Ništa bolje ne opisuje ulogu SUBNOR-a u bivšoj državi od anegdote koju mi je, sredinom devedesetih godina prošlog vijeka, prepričao počasni doživotni predsjednik Svjetske Veteranske Federacije (SVF), norveški general Bjorn Egge. Inače, SVF je pridružena organizacija UN-a, s preko 100 milijuna članova diljem svijeta. General Egge mi je tada rekao sljedeće: „Kada smo, nekoliko godina po završetku Drugog svjetskog rata krenuli u osnivanje SVF-a, javili su se borci iz Jugoslavije, sa željom da SUBNOR bude jedan od suosnivača Federacije. Njihova delegacija je potom ubrzo posjetila Pariz (gdje je smještena centrala SVF-a), te smo im tom prilikom mi iznijeli naše rezerve prema njihovoj objektivnosti kao nevladinoj organizaciji. Naše je stajalište bilo da, s obzirom da Jugoslavija pripada istočnom bloku, razina demokracije u toj zemlji nije takova da SUBNOR ima potpunu autonomiju u svojem radu. Otvoreno smo im na sastanku rekli da se bojimo kako su oni kao udruženje pod velikim utjecajem jugoslavenskih vlasti. Na to se čelni čovjek SUBNOR-ove delegacije samo nasmijao i rekao: Gospodine generale, pa Vi ste sve krivo shvatili. Ne govori Vlada nama što da radimo, već mi njima!“ Ako Gospodin s leptir mašnom uistinu misli da su hrvatski branitelji ikada imali ovakvu razinu političke moći, odnosno utjecaja na hrvatsku izvršnu vlast i demokratske procese u zemlji, onda je on posljednjih dvadesetak godina proveo u nekom imaginarnom svijetu i trebao bi potražiti stručnu pomoć...

Nadalje, u svojem komentaru, Gospodin s leptir mašnom postavlja pitanje legitimnosti braniteljskog prosvjeda, jer isti nije prijavljen policiji, te osuđuje privođenje Marka Grahovca koji je prije nekoliko dana imao svoj osobni antibraniteljski performans s druge strane Savske ceste. Dapače, po tom pitanju Gospodin s leptir mašnom opet radi usporedbe s bivšom državom, te hrvatsku policiju poistovjećuje s „narodnom milicijom“. Po „milicijskom“ mentalitetu ne treba sa „Šatordžijama“ (iliti SUBNOR-ovcima) previše talasati, a ovog mladog „provokatora“ (iliti unutarnjeg neprijatelja) odmah u pritvor! Kako to, pita se Gospodin s leptir mašnom, da i Šatordžije nisu privedene, a nelegalno kampiraju već puna četiri mjeseca?

Opet jedan primjer iz svjetske povijesti: u travnju 1971. godine udruženje Vijetnamskih veterana protiv rata održalo je u Washingtonu antiratne demonstracije protiv rata u Vijetnamu. U okviru ovih demonstracija veliki broj veterana kampirao je na prostorima National Malla (veliki park u blizini Kongresa i Senata) unatoč eksplicitnoj zabrani američkog Ministarstva pravosuđa da to ne čine. Nitko nije priveden. Potom su veterani izveli performans na stepenicama zgrade Kongresa, imitirajući ratne operacije čišćenja terena u Vijetnamu. Opet nitko nije priveden. Ali ni to američkim šatordžijama nije bilo dosta, pa su isti igrokaz odigrali i ispred Ministarstva pravosuđa. Gle čuda, unatoč velikom broju policije, opet nitko nije bio priveden. Naposlijetku, Vrhovni sud SAD-a nalaže veteranima da se ipak raziđu, ali puna dva dana po donošenju te odluke policija ne privodi veterane, dok mediji vrište naslovima „Veterani pobijedili Vrhovni sud!“. Misli li Gospodin s leptir mašnom da je američka policija tada imala mentalitet „narodne milicije“ samo zato što je demonstrirala visoku dozu uviđavnosti i empatije prema onima koji su svoje zdravlje i živote žrtvovali za Domovinu? Ako to stvarno misli, onda pored spomenute stručne pomoći Gospodin s leptir mašnom treba i elementarnu edukaciju iz ponašanja spram osoba sa posebnim potrebama.

Na koncu, ne mogu se ne dotaknuti jednog detalja sa privođenja Marka Grahovca, odnosno njegovog transparenta koji je glasio: „Imam PTSP od nerada!“ Uz dužno poštovanje spram svim psihičkim stresovima i frustracijama koje sa sobom nosi dugotrajna nezaposlenost, mislim da je krajnje uvredljivo takovo stanje uspoređivati sa ratnim PTSP-om. Imam dojam da je tim transparentom Grahovac želio PTSP prikazati kao način rješavanja egzistencijalnih problema braniteljske populacije. Po tom pitanju odgovorno tvrdim da su branitelji oboljeli od PTSP-a u posljednjih dvadeset godina prošli pravu Golgotu kako bi se na njih gledalo kao na žrtve, a ne simulante. Zbog toga se, jednim dijelom, unatoč priznanju njihovog statusa i prava, još uvijek ubijaju puno češće od onih koji nisu sudjelovali u, kako to kaže Gospodin s leptir mašnom, jednom davno prohujalom ratu...