OVO TREBA REĆI

Šapat između dvije šutnje

Ovaj tekst će najprije biti dostupan točno tjedan dana. Tada će, sukladno zakonu (kao i brojni drugi), nestati na točno 43 sata, za vrijeme tzv. izborne šutnje.

27.12.2019. u 22:30
Ispiši članak

Kako bi se birači, tobože, mogli skoncentrirati na ona bitna pitanja naše budućnosti, neometani od ovog ili bilo kojeg sličnog teksta koji eksplicitno spominju izbore.

Kada ponovo postane dostupan, više nikoga neće zanimati – no znat ćemo ime osobe koja će nas, je li, voditi u idućih pet godina. Voditi ... – ali kuda? E, to nismo saznali ni prije prve šutnje, nećemo doznati niti prije druge šutnje, sasvim sigurno ni poslije nje. Smjer je apsolutno nepoznat! Ne znaju ga ni birači. Tim više zbunjuju ankete koje govore da više od 75 posto birača nije zadovoljno smjerom u kojem zemlja ide. Smjer ne znaju, ali su nezadovoljni njime. Blago nama!

Još jednom - ništa tu predsjednički kandidati nisu krivi. Kada bi kojim slučajem netko od njih i imao ozbiljne odgovore na bitna pitanja našeg dugoročnog opstanka, u postojećem političkom sustavu dobio bi najviše dva posto glasova, ako bi uoće uspio prikupiti 10.000 potpisa potpore. Da, takvi smo mi birači. Drugim riječima, predstojeći drugi krug izbora nije ništa više od primjene jednostavne matematičke formule prema kojoj će se pronaći obična većina s popisa dezorijentiranih birača, koji ni sami ne znaju što bi konkretno očekivali od prve osobe u državi.

Ti "presudni" glasovi viška doći će kao rezultat nepoznatog broja banalnih i efemernih pitanja – bitna pitanja pažljivo će biti zaobiđena, kako od kandidata, tako od birača. Pa ako prihvatimo onu davno izrečenu definiciju – "demokracija je takav sustav u kojem je zajamčeno da ćemo na vlast izabrati ljude koji po ničemu nisu bolji od nas samih" – onda to znači samo jedno – ne postoji stvarni joker "pitaj publiku". Ona će samo slučajno dati ispravan odgovor.

Naši pak kandidati, prilagođavajući se izbornom sustavu, uporno za smjer "pitaju" upravo one koji ni sami ne znaju kuda bi htjeli. Zar je onda čudno da značajan broj glasova dobivaju i lakrdijaši, prevaranti, osobe s posebnim potrebama... Doista, sam sustav ovako definirane diobe vlasti generira sve spomenute anomalije. Zato ga treba mijenjati, odmah nakon izbora. Valjda je danas svakome jasno da su ovi izbori bitni zbog svega drugoga, samo ne zbog onoga što bi trebali iznijedriti – osobu koja će nas kao naciju predvoditi kroz izazovna i neizvjesna vremena.

A vremena su doista izazovna. U zadnji tren smo uskočili u društvo međunarodno priznatih država i svih bitnih međunarodnih asocijacija. U tom smislu, u usporedbi sa situacijom prije 30 godina, Hrvatska je ostvarila sve bitne strateške ciljeve. Ono što zabrinjava je neozbiljan i neodgovoran odnos nominalnih političkih elita prema najvećim izazovima današnjeg svijeta. A ti izazovi nisu tek tehničkog ili administrativnog karaktera, koje se savladavalo ispunjavanjem konkretnih i precizno opisanih uvjeta za razna pridruživanja. Danas se više nemamo kome pridružiti! Još gore, ulazimo u fazu fundamentalno suprotstavljenih interesa i u odnosu na one kojima smo se pridružili. Vjerujući, očito naivno, da smo jednom zauvijek riješili sve bitne probleme.

Krivo! Pravi problemi tek dolaze, a brojni od njih nisu jednostavno rješivi u okruženju novih EU pravila kojih se moramo držati. Još gore, neke od problema stvaraju nam same članice!

Primjer prvi – Njemačka (i brojni drugi) koja nam nemilosrdno otima mlade i stručne ljude. Jer "njima treba za nastavak rasta". Kada joj ni to nije dosta, uzima mlade iz susjedstva koje smo mi htjeli. Kada sve to skupa nije dosta, nekako isposluje kvalifikacijske migracije mladih nesretnika, ali samo onih koji su sposobni pješice ilegalno preći devet granica!

Baš koga briga kako će Hrvatska proći na toj bešćutnoj burzi naroda. A što kažu naše elite? Nema ih! Šute i prije, za vrijeme i poslije izbora. Za problem iseljavanja nitko nema niti rudimentarnog plana. Umjesto toga, narod zabavljamo beskrajnim mitovima o nekakvom zakopanom opljačkanom blagu, pravednijoj raspodjeli, korupciji kao stranačkoj karakteristici, privatizaciji kao ishodištu svih zala... Time istjerujemo dodatne mlade bez posla.

Primjer drugi – vrlo niske i padajuće stope fertiliteta. Ovo treba otvoreno reći – prestanimo sa samozavaravanjem kako će se djeca rađati kao rezultat "demografskih mjera". Djecu je nemoguće "kupiti" proračunskim stavkama. Još manje tzv. reformama koje za svoje ishodište imaju ekonomske fundamente i tehnološka dostignuća sredine dvadesetog stoljeća. Djece je sve manje zbog dubokih strukturalnih promjena u sustavu vrijednosti današnjih društava. Obitelj, budimo iskreni, polako nestaje. S njom i djeca.

Iseljavanje i pad fertiliteta su dva pitanja iz kategorije opstanka nacije. Političke elite ne smiju imati ništa važnije. Ako su doista elite.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.