Sanja Musić Milanović pomogla je Hrvatima da uvide kakvog su predsjednika izabrali; zašto šute nevladine udruge?

Svi koji su pratili aktivnosti bračnog para Musić Milanović i ranije izjave ne bi trebali ostati začuđeni postupcima predsjednikove supruge. Predsjednik Zoran Milanović ponovno je propustio priliku poentirati i steći simpatije široke javnosti. Uostalom, nakon izborne pobjede obećavao je da će biti predsjednikom svih hrvatskih građana, no on to nije i nikad nije namjeravao niti biti. Milanović je, treba jasno reći, nepopravljivi elitist, pripadnik privilegiranog sloja komunističke buržoazije, od malena mu je predodređen karijerni put u bivšoj Jugoslaviji. Uostalom, kao i raniji predsjednik Ivo Josipović vojni rok služio je u u Beogradu u JNA, u tzv. Titovoj gardi, gdje se upisao i u komunističku partiju.

Svatko tko je živio u bivšoj Jugoslaviji znao je da netko iz Zagreba bez protekcije nije mogao završiti na vojnom roku u Beogradu. Upravo suprotno, u ono vrijeme pravilo je bilo da se iz velikih gradova vojne obveznike šalje u provinciju, izvan matične Republike, i obrnuto, kako bi Milanović rekao "sirotinju iz provincije" u gradove kako bi ih vidjeli barem jednom u životu.

Milanović, zahvaljujući svom ocu, ali i osobnoj inteligenciji, nije imao problema u svom obrazovanju. Upravo suprotno, no svojim primjerom - čiju sramotnu razinu komunikacije svjedočimo svakodnevno - očito svojim sinovima pruža ne baš sjajan primjer. Intervencije supruge predsjednika nisu intervencije bilo koje majke za djetetovu ocjenu, već potvrda niza ranijih usmenih intervencija kojima je popravljala ocjene i starijeg sina u vrijeme kada je Milanović bio hrvatski premijer. I također u istoj školi. Isto tako činjenica da je stariji sin, nakon što mu je sadašnji hrvatski predsjednik omogućio studiranje na pravnom fakultetu u Nizozemskoj odlučio vratiti se nedovršenog posla, u statusu 'studenta u ostavci' i zaposliti se kod očevog financijera, ne bi trebala zanimati previše javnost, kada taj financijer ne bi kršio sve moguće pravne propise ilegalnom gradnjom. Milanović ga naravno brani, a sve koji ga kritiziraju javno napada.

Napada i jednu izdavačku kuću s kojom vodi svoj privatni rat i proziva vlasnicu Hanza Medije Anu Hanžeković Krznarić, kćerku pokojnog kralja ovrha Marijana Hanžekovića, kojeg ionako još uvijek mrzi pola Hrvatske. Naziva ih 'Hanždar divizijom' i to ne prvi puta, a medije ološem i bandom. Možete li zamisliti kako bi reagirale nevladine udruge na takav rječnik bilo kojeg HDZ-ovca? Kako bi reagirale novinarske udruge da je to izrekao premijer Andrej Plenković? Najveći dio nevladinog sektora potvrđuje time svoj status tzv. skojevaca, odnosno kritike hrvatske desnice da su prošireni dio SDP-a i Možemo! te da zbog ranije dodijeljenog im novca i očekivanja budućeg ne kritiziraju njihovo ponašanje.

Milanović, naravno, nije rekao da je njegova supruga intervenirala i kod vlasnice dnevnih novina pokušala zaustaviti objavu teksta!

Milanović pokušava u hrvatsku politiku unijeti populizam jednog Donalda Trumpa ili Viktora Orbana. No on nije Trump, jer Trump postoji i mimo politike. Nešto je napravio u biznisu, za razliku od našeg Zorana. Sličnosti s Orbanom pak najviše vidim u proruskim stavovima, iza kojih stoji vrlo vjerojatno konkretan interes. Podsjetimo, Milanović nikad nije do kraja objasnio za koga je sve radio u svojoj kratkoj poduzetničkoj epizodi i zašto su ga, kako je sam rekao, 'tako izdašno kao i ranijeg predsjednika Stjepana Mesića, plaćali Kinezi'. I tko još?

To je obrazac ponašanja hrvatskog predsjednika. To će ostati upisano u povijest hrvatske političke demokracije. Milanović je populizam, psovke i osobne uvrede uveo u javnu komunikaciju u Hrvatskoj. On opravdava i ono čega bi se, kako sam priznaje, nekad stidio - da mu roditelji interveniraju za ocjene. Ovaj slučaj zoran je primjer do čega je srozano hrvatsko školstvo i najbolji pokazatelj zašto imamo poplave lažnih odlikaša. Jer ako može supruga predsjednika, onda može i direktor javnog poduzeća, sutkinja, taksist ili mesar. Iz perspektive učitelja i profesora - oni možda barem i plaćaju (pa korupcija je vjerojatno isto tako prihvatljiva našem predsjedniku?), a ne samo prijete kao Sanja Musić Milanović. 

Treba se nadati da se ovoj profesorici koja se drznula Milanovićevom sinu dati četvorku neće ništa dogoditi. Iako nas ranije iskustvo uči da hoće. Svejedno, možete li zamisliti da će se Milanovićevom sinu iduće školske godine netko usuditi dati ocjenu nižu od odlične?

Upravo to Sanja Musić Milanović je htjela postići ovim mailom. Jer i ona i njezin suprug, hrvatski predsjednik, smatraju da oni nisu isti kao drugi. I da za njih ne vrijede ista pravila. To se zove narcisoidnost ili lažni elitizam. Birači će o tome imati priliku reći svoje mišljenje na idućim predsjedničkim i parlamentarnim izborima.