Sanaderova abolicija i partijska velika koalicija

Na to me nekako podsjetilo prošlotjedno događanje kad je bivši premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader predstavljao svoju novu knjigu "Velika koalicija", uoči koje je svim mainstream medijima dao veliki intervju, zauzeo naslovnice i sve nas skupa pozvao na podržavanje mogućeg pakta između HDZ-a i SDP-a u nekoj bliskoj ili daljoj budućnosti… Toliki medijski prostor i relevantnost koju mu daju političke i medijske elite izgledaju kao pokušaj abolicije čovjeka s milijunskim aferama na leđima. Istina, sve njegove optužnice možda jednom padnu u vodu ili se izvuče guleći krumpire, što ne bi bilo prvi put u našoj pravosudnoj kaljuži, ali običnom čovjeku je stvarno gadljivo gledati u što se hrvatski političko-medijski prostor pretvara.

Čini se tako da ovog ljeta nećemo imati odmor od političkog bombardiranja javnosti te nećemo imati pravo na famoznu Raspudićevu medijsku teglu kiselih krastavaca…

Nakon mjerača pljeskanja velikom HDZ-ovom vođi, nebuloznih ispada pogubljene hrvatske ljevice i promašenih predsjedničinih mjera za demografiju, hrvatska politika dotiče novo dno. Reciklaža prežvakane političke elite koja nam sad soli pamet preko svojih premreženih kanala, objašnjavajući nam kako je jedini spas za sigurnost i stabilnost naše zemlje pomirba prividno rastavljenih dva krila partije, upravo su ono na što je nekolicina dobronamjernih svih ovih godina upozoravala da će se dogoditi. I jasno je da nikakve bitne razlike između SDP-a i HDZ-a nema, ekonomska politika je gotovo identična, a ideološke rasprave samo su prividne kako bi zadržavali biračko tijelo koje suprotnu stranu vidi ipak kao potpunu suprotnost. Kao što je netko napisao, naša velika koalicija zapravo prešutno traje oduvijek, a tako su i naši mainstream "suprotni" mediji kod ključnih stvari zapravo uvijek na istoj strani.

Kada treba podržati i održati političke elite u nekom od sukoba protiv naroda, poput izmjene izbornog zakona ili uvođenja nekog novog poreza i nameta, medijska mašinerija uvijek će biti na strani elita. Ljudi koje mainstream sad ponovno oživljava, poput Sanadera, Mesića, Manolića, sveprisutnih Milanovića i Karamarka ili pak vođa iz sjene poput Šeksa, Škegre i ostalih, samo su jasan prikaz koliko smo duboko zakopani u raljama jedne elitističke manjine proizašle iz bivšeg sustava. I ta manjina je na žalost još uvijek predobro organizirana, umrežena i infiltrirana u sve najvažnije pore društva. Katastrofalni i nepravedni pravosudni sustav onemogućava napuštanje propale ekonomske paradigme i oslobađanje tržišta, nakaradni izborni sustav sve ih lijepo čuva i održava na pozicijama, a medijska mašinerija odrađuje sve po nalogu kad se narod ohrabri i pobuni. I tako u krug i stvarno je teško vidjeti neko svjetlo na kraju tunela. Gdje je alternativa svom klijentelizmu naših partija i partijskih službenika, gdje su ljudi koji će transparentno upravljati javnim novcem, gdje je čovjek kojemu će moralna načela biti dovoljno jaka i čista pa da ne krade i ne laže one koji su mu dali glas? Taj čovjek i ti ljudi zasad su na Facebooku, na online bojištima, a ponekad se osvijesti pa prikupi neke potpise za referendum kojeg naši zakoni, uz blagoslov Ustavnog suda kojeg opet čine HDZ-ovci i SDP-ovci, onemogući… 

Počinje nogometno Svjetsko prvenstvo i sljedeću kolumnu napisat ću u Rusiji. Na prethodnom (tada europskom) prvenstvu prisustvovao sam teroriziranju reprezentacije od strane poslušnika i vršitelja naredbi nekih "njihovih" dobro organiziranih kriminalaca koji ih koriste za borbu protiv onih drugih, "naših" ili "vaših" kriminalaca. Nadam se da to neće biti slučaj i ove godine. A kao što se zadnjih godina događa sa svim naizgled dobrim što imamo u Lijepoj našoj, tako i najpotentnija reprezentacija od osamostaljenja odlazi na veliko natjecanje s puno upitnika nad glavama, nepravomoćnom presudom vrhu nogometnog saveza te polovičnom podrškom najboljim hrvatskim, a ujedno i svjetskim nogometašima zbog svega što se događalo oko njih. Od srca se nadam da će sva događanja u domovini postići kontra efekt kod naših nogometnih perjanica pa da naprave ono za što su sposobni, a to je veliki rezultat te da svi skupa ipak malo zaboravimo na to da nas čekaju još mnoge abolicije i velike koalicije, jer u nama je sve manje municije…