Sanacija rupe na Savskom mostu je simbol. Cijela Hrvatska stane u tu simboliku

Bandić je u svom stilu izjavio kako je most siguran. "Most je siguran, nemojmo sijati paniku. Nogostup je dotrajao. Čelična konstrukcija je sigurna. Danas će ovo biti zakrpano. Doma nema dok se ne napravi. Ujutro će sve biti kao što je bilo", kazao je Bandić.

Treba podsjetiti kako je sanacija mosta 'obavljena' i prije dvije godine. Na brzinu zakrpaj, ulickaj, nek' se ljudi raduju, nek' vide da se dela. Nanesi novi asfalt na truli most i evo glasova. Nema smisla popravljati temelje, nosive elemente ili ležajeve kad je to sakriveno od ljudskih očiju, pa ne moraš zaustavljati promet, ne moraš ljudima izazivati nelagode, trpjeti medijske napise i čitati članke o tome tko izvodi radove. Građani vide da se 'dela' da je napravljeno brzo, nije bitno kako, a Milan dobije glasove. 

Tako je napravljena sanacija deponija, izgrađena Glazbena akademija, ljetovalište na Savi, zatvoren hipodrom, napravljena žičara, saniran Dinamov stadion, napravljen metro, sjeverna obilaznica, nove tramvajske pruge... Slobodno nastavite niz. 

Rupu na mostu preko Save jedva je dočekao HNS-ov Predrag Štromar, ministar graditeljstva i prostornog uređenja, koji je najavio kako će odmah zatražiti od građevinske inspekcije da hitno pregleda sve zagrebačke mostove i naravno zatvori one koji su sigurnosna prijetnja građanima. Rupa na mostu Štromaru je sjela "k'o budali šamar", pogotovo sad kad Milan Bandić i njegova stranka Rada i solidarnosti vode medijsku kampanju protiv ministrice obrazovanja Blaženke Divjak koja dolazi iz HNS-ove kvote. Sad Štromar ima municiju s kojom može voditi medijski rat protiv Bandića koji eto ne sanira mostove. 

Naravno, Bandić ne bi bio Bandić da nije odmah odgovorio Štromaru kako je ministar u Zagorju pio gemište dok je on, Bandić, eto gradio mostove. U Bandićevom mandatu Zagreb je uistinu dobio jedan most. Nakon pet godina izgradnje i niza propalih pokušaja otvaranja, zbog projektantskih propusta i previda oko uporabnih dozvola, Domovinski most, koji spaja jugoistočni dio Zagreba i Veliku Goricu, konačno je otvoren 2007. godine.

Most su otvorili gradonačelnik Bandić i ondašnja ministrica graditeljstva Martina Matulović Dropulić. Bandić ne bi bio Bandić da tada nije pohvalio samog sebe i svoju mudrost, onda još nije bilo klimoglavaca da naprave umjesto njega, i obećao: "Prisežem s ove govornice-ako smo 30 godina čekali novi Jankomirski most i Domovinski most - onda je imperativ ove Gradske uprave da za tri godine sagradimo dva nova mosta-Bundek most i Jarun most te proširimo Most slobode. Ili nas neće biti ili ćemo to napraviti. To Zagreb zaslužuje i to će biti za tri godine gotovo". Dvanaest godina poslije mi smo još tu, mostovi nisu, a postojeći, sanirani mostovi, dobili su i nove rupe. 

Upravo u takvim obećanjima 'gradonačelnik Hrvatske' može zahvaliti i svoj ponovni poraz na izborima koji nisu lokalnog karaktera. Bandić nije uspio navući ni dva posto na izborima za Europski parlament. Upravo na tom porazu možda je i nastao napad na njihovog partnera u vladajućoj većini. I dok s jedne strane hvali stabilnost raspalog mosta, Bandić pokušava za nečiji račun stvoriti ozračje nestabilnosti u vladajućoj većini. Ili to radi iz straha. Naime, Bandić je nakon što je osvojio mandat na izborima 2016. godine nije želio ići u Sabor te ga je zamijenio đurđevački gradonačelnik Željko Lacković. 

No i priča s Lackovićem može postati simbol današnjeg Sabora. On u Saboru trenutno djeluje kao nezavisni zastupnik, a čak nije ni u saborskom klubu stranke preko čije je liste ušao u državni parlament. Netom nakon izbora Bandić je pojačao klub s četiri zastupnika manjina: mađarske Robert Jankovics, romske Veljko Kajtazi, albanske Ermina Lekaj Prljaskaj i češke Vladimir Bilek. Potom je u Bandićev zagrljaj krenulo više zastupnika: bivši SDP-ovci Zdravko Ronko, Milanka Opačić i Ana Komparić Devčić, HNS-ovka Marija Puh, HSS-ov Mladen Mađer, Ivica Mišić iz stranke Promijenimo Hrvatsku i HSU-ov Kažimir Varda. Dakle, Bandić je uspio osvojiti jedan mandat kojeg je prepustio nezavisnom đurđevačkom gradonačelniku. 

Ostale zastupnike je udomio u svom Klubu s kojim danas bez problema ucjenjuje vladajuću većinu. Većina tih zastupnika možda je očekivala kako će na listi Bandićeve stranke ponovno ući u Hrvatski sabor, međutim sad kad je jedva dobio dva posto na izborima za Europski parlament tko može vjerovati da će Bandić uspjeti uopće prijeći prag na izborima za Sabor. S razlogom treba postaviti pitanje zbog čega bi itko od njih trebao biti vjeran njegovom klubu i stranci. Izazivanjem ozračja nestabilnosti, možda Bandić samo pokazuje političke mišiće pune rupa kao i mostovi preko Save. 

Sanacija trimetarske rupe na Savskom mostu postala je simbol. Cijela država stane u tu simboliku. Nesposobni, bahati i nerijetko korumpirani političari površinski saniraju rupe, fasade, brodogradilišta, bolnice, željeznice, ceste, okruženi s nekoliko desetaka stranačkih, gradskih i državnih dužnosnika i djelatnika koji poslušno i blagodareći klimaju glavom kad god šef nešto progovori. Tiho i ponizno, nekako odozdo da pokažu kako su manji od mudrog stranačkog šefa, gradonačelnika, ministra - nekog tko je upio 'zapasati' malo više od njih samih i od čije im riječi ovisi kruh svagdanji. 

Prepucavanja se nastavljaju, političari optužuju, a temelji, nosive grede, ležajevi, sve ostaje isto, a narod plaća da iz prvih redova uživa u predstavi.