SAMO JEDNA STVAR MOŽE DOVESTI DO MIRA Rušenje Putina je iluzorno, a čak i da se to dogodi dobili bi još većeg militarista na čelu te države

Nakon godine dana rata možemo izvući i određene zaključke. 

Prvi je zaključak taj da je ruski predsjednik Vladimir Putin pokrenuo rat ne imajući prave obavještajne podatke. Podcijenio je snagu ukrajinske vojske, ali i raspoloženje ukrajinskog stanovništva koje nije ni približno prorusko kao što se očekivalo. Napasti zemlju od preko 40 milijuna stanovnika i 400,000 vojnika sa samo 150,000 vojnika predstavlja golemu stratešku pogrješku osim ako se ne računa na to da će napadače dočekati cvijeće. A nije ih dočekalo cvijeće, nego protutenkovsko naoružanje.

Nakon početnih neuspjelih tenkovskih napada ruske vojske (predugačak lanac logistike i loša koordinacija) Rusija se koncentrirala na izvođenje raketnih napada na Ukrajinu. Uništava se energetska i druga infrastruktura te se kao u Čečeniji provodi doktrina spržene zemlje. Zapadne zemlje za sada Ukrajini nisu dale sustave dalekog dometa. U slučaju da ih Ukrajina dobije nema nikakve dvojbe da će ukrajinska vojska – neovisno o mogućim obećanjima - gađati mete u Moskvi. Već danas su u tome gradu postavljeni sustavi protuzračne obrane na mnogim važnim objektima.

I dalje maksimalistički ciljevi Kremlja

I ukrajinska i ruska strana vjeruju u pobjedu. Zbog toga nisu spremne na pregovore ni kompromise. Ukrajina ne želi odustati od svojih istočnih krajeva ni od Krima. To je prirodno jer je riječ o njezinu teritoriju. S druge strane, Rusija te krajeve smatra dijelom svoga teritorija. A kad je u pitanju integritet ruskog teritorija, prema vojnoj doktrini Ruske Federacije, dopuštena je i uporaba nuklearnog oružja. 

I godinu dana nakon početka rata Putin govori o borbi protiv neo-nacističkog režima koji – vjerovali ili ne, ali tako kaže ruski čelnik – želi postati nuklearna egzistencijalna prijetnja po Rusiju. I Putinov pobočnik Dmitrij Medvjedev govori o maksimalističkim ciljevima pa ako je potrebno, kaže on, granice Ruske Federacije treba proširiti i na Poljsku, članicu NATO-a. Napetosti postoje i u Moldaviji gdje je nedavno izabrana prozapadna vlast koju su odmah dočekali prosvjedi iza kojih bez dileme stoje proruske snage. 

Iako se početno činilo da će sankcije ekonomski slomiti Rusiju, BDP, čak  prema zapadnim procjenama, nije pao za više od tri do četiri posto. Naime, u državnu blagajnu i dalje stiže ogroman novac od nafte i plina kojima je skočila cijena. Rusija se prilagodila ratnom gospodarstvu, a alternative zapadnim tržištima pronalaze se u Indiji i Kini. Rusija i dalje ima novac za vođenje ratnog stroja. Bilo kakvo rušenje Putina posve je iluzorno, a čak i da se to dogodi Zapad bi vjerojatno dobio još većeg militarista na čelu te države. 

Potpora Zapada

Iako je javno mnijenje u mnogim zapadnim zemljama sve manje sklono pružanju bezrezervne potpore Ukrajini, zapadne zemlje unisono staju iz Ukrajine u političkom, vojnom i ekonomskom smislu. Čak i ranije suzdržani Emmanuel Macron poručuje da Rusija "mora biti poražena". Putin odgovara da Rusiju nije moguće vojno pobijediti aludirajući na nuklearno oružje. Bidenov posjet Kijevu predstavlja snažnu poruku da je SAD tu i da će pružati potporu Ukrajini do kraja. Ukrajina predstavlja test kredibiliteta Zapada i primjer na kojemu se želi pokazati drugim potencijalnim agresorima (tu se misli i na Kinu i Tajvan) kako će proći u slučaju potencijalne agresije. Zapad unisono stoji iza Ukrajine, no ostatak svijeta (npr. Kina, Indija, afričke zemlje) izbjegava uvesti sankcije Rusiji. 

Situacija u Ukrajini trenutno je u vojnom smislu takva da niti jedna strana ne može postići snažnije uspjehe bez velikih žrtava. Ukrajina je na početku rata bila spremna na pregovore o neutralnosti, no to više nije opcija kao što nisu opcija teritorijalni ustupci. Putin također nije spreman na pregovore. Do pregovora bi moglo doći samo ako neka od strana ostvari snažnije uspjehe koji bi mogli dovesti do prekretnice u ratu. 

Američki publicist Jeffrey Sachs u članku za The Economist napisao da je za "vjerodostojno" mirovno rješenje ključno da se "jamče najvažniji sigurnosni interesi obiju strana. S jedne strane bi morali biti zajamčeni suverenitet i sigurnost Ukrajine, dok bi s druge strane NATO morao obećati da se neće širiti na istok". 

Rat bi mogao dobiti epilog u slučaju dogovora Washingtona i Moskve, ali i drugih geopolitičkih i sigurnosnih "teškaša" koji bi postigli određeni mirovni sporazum (za koji se nadamo da neće ići na štetu ukrajinskog teritorija) i sigurnosna jamstva. Tako će na kraju vjerojatno i biti, samo je pitanje nakon koliko žrtava. Na žalost, pregovori trenutno nisu opcija, pred nama je nova eskalacija i život u vrlo, vrlo opasnim vremenima.