Rušenju Berlinskog zida pridonijela je i eksplozija nacionalne energije europskih naroda pod komunističkom čizmom

Održano je nekoliko tribina/predavanja o toj temi, emitirano nekoliko radijskih emisija, objavljeno nekoliko članaka, a Velimir Šonje i Darko Polšek objavili su i knjigu pod naslovom "Prešućeni trijumf liberalizma: o praktičnoj važnosti slobode 1989.-2019.". I pisac ovih redaka u jednoj od prethodnih kolumni načeo je temu tridesete obljetnice rušenja zida u Berlinu. U ovoj kolumni proširit ćemo izlaganje ove teme u povijesnoj i geopolitičkoj perspektivi s obzirom na to da je razumijevanje razdoblja hladnog rata, vremena rušenja Berlinskog zida i geopolitičkih procesa koji su uslijedili conditio sine qua non za razumijevanje trenutka u kojemu živimo.

Kao simboličan početak hladnog rata uzima se ovih dana u hrvatskim medijima često spominjana izjava Winstona Churchilla od 5. ožujka 1946. o tome da se od Szczecina na Baltiku do Trsta na Jadranu željezna zavjesa spustila nad kontinentom. Kao stanje ideološkog, geopolitičkog, vojnog, obavještajnog i diplomatsko-propagandnog nadmetanja SAD-a i saveznika s jedne strane te SSSR-a i satelita s druge strane, hladni rat je imao različite uzroke i čimbenike zaoštravanja. Različite teorije međunarodnih odnosa te uzroke i čimbenike različito detektiraju i interpretiraju, no nedvojbeno je da u korijenu sukoba imamo dvije suprotstavljene pozicije: s jedne strane sovjetsku ideologiju koja promiče širenje komunizma (marksizma-lenjinizma) i poraz kapitalizma, a s druge strane američku politiku obuzdavanja SSSR-a. Takvu stanju bipolarnih odnosa pridonio je vakuum moći koji je nastao zbog poraza Njemačke i Japana. Čimbenici koji su doveli do zaoštravanja hladnog rata odnosili su se na razvoj nuklearnog oružja, krize (Berlin, Kuba) i ratove (Koreja, Vijetnam, Afganistan).

'Antifašistički zaštitni zid'

Londonskim protokolima i Postdamskom konferencijom odlučeno je da će Berlinom i Njemačkom zajednički upravljati SAD, Velika Britanija, Francuska i Sovjetski Savez, no takvo upravljanje nije potrajalo više od godine dana. Zapadne zone 1949. postaju Savezna Republika Njemačka, a istočne Demokratska Republika Njemačka (DDR). Sovjetski Savez je okupirao područje istočnoga dijela Berlina, Amerikanci su držali južni sektor, a Britanci i Francuzi zapadni i sjeverni dio. Izgradnji Berlinskoga zida prethodila je sve veća napetost sovjetskih okupacijskih vlasti na jednoj i zapadnih savezničkih snaga na drugoj strani. Između 1949. i 1961. više od dva i pol milijuna Nijemaca pobjeglo je iz Istočne u Zapadnu Njemačku.

U nedjeljno jutro 13. kolovoza 1961. policija i vojska DDR-a stali su na demarkacijsku liniju, a radnici su postavljali zapreke i bodljikavu žicu te je unatoč zapadnim prosvjedima krenula izgradnja Berlinskog zida. Time su konačno definirane interesne sfere SSSR-a i Zapada. Nazvan "Antifašističkim zaštitnim zidom", ovaj je zid trebao spriječiti masovni bijeg istočnonjemačkog stanovništva iz "socijalističkog raja" prema "fašističkom" zapadu. Bilo je nekoliko pokušaja uspješnog bijega preko Berlinskog zida, a prema nekim podacima 191 osoba je ubijena u pokušaju prelaska. Berlinski zid je postao najsnažniji simbol ideološke i geopolitičke podjele Njemačke, Europe i svijeta.

Reaganova administracija, nacionalna energija i duhovni autoritet Ivana Pavla II.

Razlozi koji su doveli do rušenja Berlinskog zida i kraja hladnog rata različite su prirode. Nema nikakve dvojbe da je veliku ulogu odigrala Reaganova administracija. Reagan dolaskom na vlast poduzima snažnu geopolitičku i ideološku ofenzivu protiv Sovjetskog Saveza. Strategija obuzdavanja transformira se u strategiju poraza komunizma. Ekonomski opravak SAD-a, pospješen informatičkom revolucijom i tehnološkim napretkom, doveo je do toga da je SSSR-u postalo nemoguće pratiti utrku s SAD-om (iako su u nekom razdoblju čak i američki stratezi počeli vjerovati u stratešku superiornost Sovjetskog Saveza), čemu je pridonio poraz u Afganistanu, ali i broje političke i ekonomske slabosti SSSR-a koje su postajale sve očitije. Gorbačov prihvaća "novo mišljenje" i pokreće reforme 'Glasnost' i 'Perestrojka'. Gorbačov je smatrao da će reformirana KP povesti sovjetsko društvo naprijed i približiti ga modernom svijetu, no nije vidio da je problem zapravo u komunizmu samome. Reforme su, na kraju, zapravo samo pospješile raspad komunizma i SSSR-a.

Druga dva faktora koja su pospješila rušenje Berlinskog zida (redoslijed navođenja razloga ne znači nužno i veću važnost) nesumnjivo su: 1.) eksplozija nacionalne energije kod europskih naroda pod komunističkom čizmom, 2.) duhovni impuls koji je rušenju komunizma dao moralni autoritet Ivana Pavla II.

Teza o kraju povijesti

Rušenje "zida srama" (W. Brandt) liberalni je establishment označio kao trijumf liberalne demokracija. Francis Fukuyama piše poznatu knjigu "Kraj povijesti" u kojoj proglašava pobjedu liberalne demokracije na metapolitičkom planu, tj. planu ideja. Fukuyama je smatrao da je liberalna demokracija pobijedila na planu ideja i da u budućnosti iako ćemo i dalje, doduše, svjedočiti sukobima neće se raditi o sukobu univerzalističkih suparničkih ideologija jer je liberalna demokracija odnijela pobjedu na tom planu. Na geopolitičkom planu raspadom SSSR-a nastaje "unipolarni moment": SAD postaje "jedina supersila" (Bush Stariji).

Razdoblje od pada Berlinskog zida 1989. do rušenja blizanaca 2001. možemo uzeti kao zlatno doba liberalne demokracije. Međutim, danas, osamnaest godina nakon terorističkog napada 11. rujna i Fukuyama priznaje da je njegova utopistička progresistička vizija bila pogrješna. Faktori koji dovode u pitanje postulate liberalne demokracije sve su brojniji.

Terorizam, migrantska kriza, Brexit, zidovi...

Prije svega, teroristički akt od 11. rujna 2011. istaknuo je problem terorizma i jačanja islamskog fundamentalizma. Migrantska kriza dovela je u pitanje jedno od osnovnih načela Europske unije o slobodi protoka ljudi, roba, usluga i kapitala. Izlazak Velike Britanije (Brexit) iz EU-a i kriza proširenja dovode do krize projekta Unije. Tome treba dodati jačanje suverenističkih pokreta diljem EU-a koji su vrlo kritični prema liberalnoj demokraciji. Riječ je o pristašama tzv. iliberalne demokracije, od Mađarske i Poljske do Italije, pa čak i Njemačke (AfD). Unutar EU-a sve više imamo polarizaciju između domicilnog stanovništva i migranata.

Uz Brexit, na drugoj strani angloameričkog pola imamo izbor Donalda Trumpa za američkog predsjednika što je izazvalo velike potrese u liberalnom establishmentu. Trideset godina nakon rušenja Berlinskog zida zidovi se ponovno dižu diljem Europe zbog migrantske krize, a zidovi su i realnost američko-meksičke, izraelsko-palestinske i korejske granice.

Na širem geopolitičkom planu sve više jačaju ne-liberalne demokracije. Rusija je pod Putinom ponovno postala globalnom silom (ne zahvaljujući jakoj ekonomiji, nego jakoj vojsci i energentima), Kina postaje globalna sila koja putem inicijative "Pojas i put" globalno projicira svoju moć, na čelu Turske imamo također autoritarnog vođu, a nema nikakve sumnje da će u budućnosti Indija, kao imperfektna, kastinska demokracija, postati sve snažniji faktor. Multipolarni svijet koji se stvara pred našim očima dovodi do sve snažnijeg jačanja država ne-liberalne demokracije. Zanimljivo, Fukuyama danas ne vidi problem globalnog terorizma, ali ističe da bi jačanje Kine moglo dovesti do poremećaja u globalnoj ravnoteži moći.

Multipolarni svijet

Realnost stvaranja multipolarnog svijeta – obilježenog novim hladnim ratom SAD-a i Rusije, ali uvjetno i SAD-a i Kine (tzv. Tukididova zamka neizbježnog sukoba sile u padu i sile u usponu) - nedavno je otvoreno priznao francuski predsjednik Emmanuel Macron koji je izjavio da svjedočimo kraju zapadne hegemonije, ali moždanoj smrti NATO Saveza.

Nema kraja povijesti (osim u eshatološkim, vjerskim perspektivama). Povijest je uvijek otvorena, a što nam donosi veliko je pitanje. Nismo profeti, no možda je (s obzirom na suludo ponašanje zapadnih elita) bio u pravu jedan autor kad je zapisao: "Demokratska je svakodnevnica sa svojim tužnim problemima dosadna, ali predstojeće moguće katastrofe su veoma zanimljive".