Rizična odluka 'spriječenoga' Milana Bandića da imenuje Vesnu Kusin

U četvrtak 26. ožujka, dakle, više od pet mjeseci nakon prvog uhićenja, Milan Bandić je povukao najrizičniji potez u ovom turbulentnom razdoblju, odlučivši svojoj zamjenici Sandri Švaljek oduzeti ovlaštenje da ga zamjenjuje i prenijeti ga na drugu zamjenicu, Vesnu Kusin. Kad nekome povjere da u narednom razdoblju obavlja izvršne poslove, građani načelno očekuju da taj akter smanjuje neizvjesnost i garantira stabilnost u sustavu koji mu je povjeren na upravljanje. Građani ne vole niti izvanredne izbore, niti ikakve druge „izvanredne situacije“. Bandićevo uhićenje, posebno nakon što se pokazalo da su neka od djela za koja ga se tereti bagatelna, neke optužbe evidentno politički motivirane, a neke loše dokazane, zagrebačkog je gradonačelnika najveći dio njegovih birača oslobodilo od odgovornosti za nestabilnost i neizvjesnost u sustavu, nastalu nakon uhićenja. Bandić je preko noći postao žrtvom, a potpora mu je narasla vjerojatno na dotad nezapamćenu razinu.

Kad je uhićen u listopadu prošle godine, u trenutku dok grad još nije imao proračun za ovu godinu, moglo se spekulirati o mogućnosti raspadanja skupštinske većine i stvaranja situacije u kojoj ne bi bilo moguće izglasati proračun. To bi za sobom povuklo raspuštanje Gradske skupštine i nove izbore za gradonačelnika i njegove zamjenike. Do toga, međutim, nije došlo. Koalicijski su se partneri ponijeli korektno i nisu pokušali provocirati krizu, a zamjenica gradonačelnika Sandra Švaljek pripremila je proračun koji je dobio većinu, unatoč činjenici da je zbog Vladine nemušte intervencije u proračune lokalnih samouprava gradski budžet za ovu godinu dramatično smanjen. Grad već nekoliko mjeseci funkcionira unutar čvrstog proračunskog ograničenja, a u gradskim se službama nije dogodilo ništa dramatično.

Još dok je bio na privremenoj slobodi i dok se borio da mu bude vraćeno pravo na obavljanje gradonačelničkog posla, bilo je očito da raste nezadovoljstvo gradonačelnika Bandića uspostavljenim sustavom, a da je i sve više nepovjerenja prema koalicijskim partnerima. Da su koalicijski partneri u kriznom trenutku otkazali potporu Bandiću, birači bi ih za to drastično kaznili. Bandić je bio žrtva nečega što je većina građana ocijenila političkom spletkom, a gaženje preuzetih obveza u odnosu prema nekome tko je u poziciji žrtve uvijek se drastično kažnjava. Međutim, kad je gradonačelnik Bandić odlučio otkazati koalicijsku suradnju mlađim koalicijskih partnerima, predsjedniku Gradske skupštine Darinku Kosoru i njegovu klubu, odnosi su se bitno promijenili. U ovom slučaju Bandić više nije žrtva, nego on preuzima odgovornost za poteze koje vuče.

Građanima dugo nije bilo jasno što se događa u odnosu gradonačelnika Bandića prema njegovoj zamjenici Sandri Švaljek kojoj je povjerio ovlast upravljanja gradom, a istupi Darinka Kosora bili su prvi koji su upozoravali da u tom odnosu „ne cvatu ruže“. Švaljek je počela profesionalno upravljati gradom – nju ne motivira jednaka ambicija kakva pokreće gradonačelnika Bandića. Njoj ne treba sustav koji djeluje isključivo na njen poticaj i ostavlja joj velik prostor za ad hoc donošenje konačnih odluka. Njoj odgovara sustav koji djeluje bez neposrednih političkih poticaja, koji je predvidiv i proračunljiv. 

Izvana je teško ocijeniti do koje su se mjere javni službenici u strukturi Gradske uprave u ovih nekoliko mjeseci ohrabrili djelovati na osnovu stručnih kriterija i zanemariti politička mjerila i kriterije. Neki kažu da dio onih koji bi morali donositi autonomne odluke jednostavno čekaju, ne žele preuzimati nikakvu odgovornost i da zato nastaju problemi u upravljanju gradom. Lako je moguće da je to istina, ali to je pitanje koje onaj tko ima ovlasti upravljanja izvršnim poslovima u gradu mora riješiti, naravno, ima li za to moći i volje.

Čini se da su birači od Bandića, kad već sam nije u mogućnosti da upravlja sustavom, očekivali da svojoj zamjenici prepusti moć da se suoči s tim problemom i da nastavi upravljati gradom. Umjesto toga, gradonačelnik se odlučio najprije suočiti svoju zamjenicu s napetostima u Gradskoj skupštini, destabilizirati većinu u njoj, a nakon toga je otkazivanjem punomoći da ga zamjenjuje primorati na ostavku.

Kad je odabrao svoje najbliže suradnice za ovaj mandat, Sandru Švaljek i Vesnu Kusin, Bandić je u proljeće 2013. zatekao i razoružao svoje suparnike u gradskoj političkoj areni. Odabirom za zamjenicu Sandre Švaljek poslao je poruku da u ovom mandatu namjerava konsolidirati sustav gradske uprave, a odabirom Vesne Kusin najavio je da želi Zagreb pretvoriti u kulturnu metropolu koja će voditi kulturnu politiku autonomnu od državne, ali s ambicijom da zasjeni državnu kulturnu politiku. Pomalo paradoksalno, Vesna Kusin postala je zamjenicom koja preuzima ovlasti gradonačelnika u trenutku kad joj je iz političke arene nastala konkurentica u polju kulturne politike, ministrica Andrea Zlatar Violić.

Bandićev potez razvrgavanja koalicije vjerojatno neće destabilizirati većinu u Gradskoj skupštini, ali njegovo otkazivanje punomoći zamjenici, koja je pet mjeseci uspostavljala sustav i stabilizirala ga te u konfuznoj političkoj situaciji građanima pribavila određenu sigurnost, slabi njegovu poziciju među građanima. U ovom slučaju žrtva nije on, nego Sandra Švaljek. Zamjenica gradonačelnika nije ničim provocirala takav potez, nije ga „skrivila“, a počela je stjecati povjerenje građana.

Kad se u političkoj borbi netko nađe suočen sa snažnim protivnikom spremnim koristiti se radikalnim političkim sredstvima, a to se Bandiću dogodilo, najmanje je mudro stvarati nove političke protivnike, a pogotovo nije mudro te nove protivnike činiti žrtvama koje ničim nisu skrivile „nepravdu“ što ih je pogodila.