Rezolucija o Srebrenici razotkrila kult ugroženog Srbina: Svoje zločine negiraju, tuđe uveličavaju

Srpski geopolitičari na čelu s Milomirom Stepićem i dalje crtaju granice Srbije u koje uključuju hrvatske teritorije. Srbijanske kulturne i književne institucije svojataju hrvatsku dubrovačku književnost, a njihovi jezikoslovci negiraju hrvatski jezik. Nastoje se uništiti Bunjevci i Šokci kao dio hrvatskoga etničkog korpusa. Vodi se informacijsko-propagandi rat protiv hrvatske države, a potenciranjem jasenovačkog mita i dalje se provodi strateško klevetanje hrvatskog naroda.

Već više od deset godina u srpskome medijsko-političkom prostoru Vučićevi medijski jurišnici siju destiliranu mržnju prema Hrvatima, Bošnjacima, Albancima i općenito svim susjednim narodima. Nema dana a da na privatnim televizijama kao što su Pink ili Happy TV velikosrpski udarnici ne vrijeđaju druge narode. Hrvati su Srbima referentna točka za sve. Frustracije i kompleksi zbog poraza 1995. očito dosežu patološke razmjere. Sve se to zbiva u trenutku dok Srbija jača svoje vojne kapacitete i nastoji se nametnuti kao ključni geopolitički faktor na području tzv. Zapadnog Balkana.

No ne mrze u Srbiji samo Hrvate. I Bošnjaci vrlo visoko kotiraju na mrziteljskoj listi. Do kuda seže patologija "srpskog sveta" pokazuje i odnos prema genocidu u Srebrenici. Ovaj je zločin kao i onaj u Vukovaru vidio cijeli svijet. No u Srbiji negiraju da se radilo o genocidu. Produžetak je to kulta tzv. ugroženog Srbija prema kojemu Srbi mogu biti samo žrtve, ali nikada ni za što krivi. Ako ponekad i počine neki zločin to se opravdava osvetom.

FOTO: Direktno

Rezolucija o Srebrenici

Rezolucija o Srebrenici uzavrela je političke strasti u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Rezolucijom se traži da se proglasi Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Haaški sud ranije je presudio da se Srebrenici dogodio genocid, a to je potvrđeno i u presudi Ratku Mladiću. Zbog genocida u Srebrenici osuđeno je više od 50 osoba, a među njima spomenuti Mladić i Radovan Karadžić. Prema presudi, Beograd je mogao, ali nije ništa učinio da spriječi genocid u Srebrenici niti je kasnije kaznio zločince.

Na samom tekstu rezolucije još uvijek se radi, no koliko je poznato u tekstu se zahtijeva osuda poricanja genocida u Srebrenici. Od članica UN-a se traži da kroz obrazovne sustave razviju odgovarajuće programe kako bi se spriječili revizionizam i mogući budući genocid. Osuđuje se veličanje osuđenih za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid. Ističe se važnost okončanja procesa pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici. Poziva se na nastavak krivičnog gonjenja počinitelja genocidnog zločina.

Vučić je nedavno o rezoluciji izjavio: "Srbija će se sama političkim, ne vojnim, sredstvima suprotstaviti svim zemljama NATO-a. Poslat ću specijalnog izaslanika kod predsjednika Generalne skupštine UN-a i tražiti da dobro razmotre kršenje svih procedura. Oni žele prebaciti glasanje s Vijeća sigurnosti UN-a na Generalnu skupštinu te svjetske organizacije. S nečega o čemu ovisi očuvanje mira, oni žele prebaciti na priču o kulturi mira i sjećanja".

FOTO: EPA/Andrej Cukic

U Srbiji se pobunili

"Svoju trobojku nećemo nositi samo u srcu, već na svakom mjestu, kao najpoznatiju i najpopularniju zastavu otpora u cijelom svijetu", izjavio je također predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u povodu činjenice da više članica Ujedinjenih naroda radi na nacrtu rezolucije čijim bi se tekstom 11. srpnja svake godine obilježavao kao Međunarodni dan sjećanja na genocid koji je Vojska Republike Srpske počinila u Srebrenici, gdje je vojska bosanskih Srba u ljeto 1995. ubila više od 8300 bošnjačkih muškaraca i dječaka.

Vučić tvrdi da će na temelju stava da političke tvorevine zasnovane na genocidu ne mogu postojati, poslije usvajanja rezolucije u UN-u uslijediti zahtjevi za ukidanjem Republike Srpske. Kao osnovni razlog odlučivanja o genocidu u Srebrenici u UN-u, Vučić je naveo kažnjavanje srpskog naroda zbog slobodarske i nezavisne politike. "Time bi se stvorio dodatni pritisak što se tiče Kosova, kao i zbog prijateljske orijentacije Srbije prema Rusiji", rekao je Vučić.

Vlasti u Beogradu i u Banjoj Luci, sjedištu tzv. Republike Srpske, tumače, dakle, rezoluciju u Srebrenici kao pokušaj proglašenja Srba genocidnim narodom. Najavljuju borbu protiv rezolucije svim političkim sredstvima. Njemački novinar Tobias Zick u tekstu za "Süddeutsche Zeitung" ističe da se u nacrtu rezolucije ne spominje nikakav "genocidan narod, ne spominju se ni Srbi kao etnička skupina, ni Srbija kao država, a niti Republika Srpska".

Negiraju svoje zločine, tuđe predimenzioniraju

"Ništa od toga ne sprečava političare u Srbiji i Republici Srpskoj da raspiruju emocije i šire horor scenarije”, dodaje njemački novinar i spominje Dodikov "nastup na prosvjedu protiv planirane rezolucije UN-a u Banjoj Luci koji je ondje izjavio da je 'operacija' vojske u Srebrenici u srpnju 1995. godine bila 'greška' koja je rezultirala 'velikim zločinom'. Ali ne genocidom".

Njemački politolog Bodo Weber potvrđuje da je inicijativa za Rezoluciju rezultat dugogodišnjeg lobiranja srebreničkih udruženja, ali da sama Rezolucija nije integrirana u njemačku politiku prema BiH. On podsjeća da se radi o ponovnom pokušaju usvajanja Rezolucije nakon što su prvi blokirali saveznici Srbije u Vijeću sigurnosti UN-a 2015. "A motiv i sadržaj rezolucije nemaju veze s histeričnim optužbama i urotničkim teorijama koje se mogu čuti iz Banje Luke i Beograda", kaže Weber za Deutsche Welle.

FOTO: HINA/FENA/Amer Kajmović

RS ne može biti ukinuta Rezolucijom o Srebrenici

Profesor ustavnog prava iz Istočnog Sarajeva Goran Marković pojašnjava da tzv. RS ne može biti ukinuta Rezolucijom o Srebrenici. "To nije moguće. Daytonom je potvrđeno da se BiH sastoji od dva entiteta i promjene u njezinoj strukturi nisu moguće bez izmjene cjeline Daytonskog mirovnog sporazuma. Takva rezolucija ne bi imala nikakvo pravno značenje".

Poruka s mise u Vukovaru na kojoj je bila i Jeckov: 'Svijet je zaboravio genocid nad Srbima'

Riječ je zapravo o tome da se negira težina zločina. U Srbiji i tzv. Republici Srpskoj nikada nisu priznali genocid u Srebrenici, a to se još manje može očekivati nakon što je prethodnih godina vrlo jasno strateški osmišljen i koncipiran projekt tzv. srpskog sveta. Srbija, inspirirajući se starom maksimom da je laž najkorisnije sredstvo u politici, svoje zločine ne priznaje, a tuđe predimenzionira, što je odavno dio tzv. kulta ugroženog Srbina kao pogonskog goriva velikosrpske ideologije.