Rekonstrukcijom Vlade Plenković šalje poruku biračima, HDZ-u, ali i koalicijskim partnerima

Bit će i Ribarskih noći, pohoda otoka u probranom društvu. Ove godine će se posebno analizirati tko je s kim javno pio kavu ili ručao u nekoj konobi. Sve ima posebnu težinu. Dežurni analitičari neće odmarati. Zvat će ih oni koji žele da se zna s kim su bili, o čemu pričali.

Pa izbori su ove godine. Sljedeće isto. Kampanja 2 u 1, izborima na izbore, kampanjom na kampanju. Predsjednički su djelomično i parlamentarni. Velikim dijelom. Pa afere, sigurno bi ih bilo manje da nije kampanje. Svaki udar na ministarstvo u HDZ-ovoj vladi je i udar na HDZ i Plenkovića. Priča da napadi ili afere, ma kako god proizvedene bile ili u čijoj kuhinji, ne štete stranci, nisu točne.

Ministri su izbor premijera. Dolaze ili odlaze na njegov poziv pa je logično da se i krivica prelijeva na izbornika. Druga polovina mandata je, inače, vrijeme kad je provjetravanje logično. Neki se zamore, neki se precijene, neki podcijene birače i javnost pa je vrijeme za zamjenu igrača. Novim izborom, ali i smjenom starih šalju se poruke na više adresa. Jedna su birači. Neki su već potražili drugo jato ili kod gospodina 'Nitko' jer ne vide rezultate koje su i očekivali. A rezultata i uspjeha ima. Samo, pali su u sjenu onih koji izazivaju nepovjerenje. Bruxelles nas i dalje vidi boljima nego mi sami sebe. S rejtinškim agencijama je isto tako. To je, doduše, bolje nego da je obrnuto.

Godinu dana prije izbora vrijeme je kad tolerancija i izgovori padaju, nestaju. Isisani su. Posljednji trenutak za hvatanje odbjeglih birača. Taj proces prvo zahtjeva analizu. I odgovor na pitanje zašto su otišli. Pa za njima odlaze i oni zbog kojih su otišli. Dakle, lov za odlutalim ovcama. Neka se nitko ne ljuti na biblijsku metaforu. A to je postao osjetljiv teren. Lov na izgubljene ovce ne smije stvoriti dojam da je lojalno stado manje važno od odbjeglih ili zalutalih. Mora se paziti da se ne osipa dok tražiš odbjegle. Dakle, rekonstrukcija vlade osim glavnog cilja, efikasnosti i osvježenja, što dovodi birače nazad, mora poslati poruku i vlastitoj stranci. A to je, vjerovali ili ne, skoro pa teži zadatak. Prilika za discipliniranje, ali i otvaranje vrata onima koji su se odmetnuli. I sve to, brzo.

Ne smije se stvoriti dojam da je rezultat pritisaka. Jer naš premijer to organski ne podnosi. A tko normalan podnosi. Mora sačuvati načelo, sam odlučuje. Ne odlučuje i ne smije odlučivati ulica. Ali opet, ministri moraju znati i da je ulica važna. Baš za njihov opstanak. Bez omalovažavanja građana. Birača. Toliko smo se naslušali uvredljivih objašnjenja koja to nisu da se dalje nije moglo. A ja se ne mogu oteti dojmu da je Plenkoviću sve to dobro došlo da se riješi onih kojima je ionako htio pokazati vrata. Riješiti ih se. Naravno, nije svaki slučaj isti. Negdje gdje je branio načelo da o sudbini ministara odlučuje on i najjača stranka mogao se površno steći dojam da brani pojedince koji su teško obranjivi. Ta crta nije tanka, ali ne vide svi jednako.

Koalicijski partneri ostaju uz vlast. Nitko nije ni mislio da drugačije može biti. Jedan proračun do kraja mandata, nije teško izdržati. Poslije više tko zna tko će kome trebati. Novo slaganje. HNS je pokušao poentirati i pri tom počinio krive korake. Pa svima je jasno da ne odlučuju. Možda su nešto i užicali. Gotovo su sada svi čuli za Posavca. Koalicija je interesna, a ne ideološka. A takve su najstabilnije. Kao i brakovi iz interesa. Ti najdulje traju i ne ruše ga krize. Nema emocija. Iako je uobičajeno da premijer odlučuje o svojim ministrima, ni partneri ne mogu biti mirniji. Ministri iz vladajuće koalicije nakon najave rekonstrukcije vlade, bez obzira na broj ministara koji odlaze, moraju iščitati da nema više ignoriranja javnosti, afera, sukoba interesa. Premijer će ih braniti kratko. A onda staviti svoj potpis na razrješenje.

I to je možda najbolja posljedica ovog provjetravanja Vlade. Afere se sankcioniraju u vlastitoj kući. A partnerske... Bandićevo prozivanje ministrice Divjak za kupovinu informatičke opreme prošlo je tiho. Bi li danas tako prošlo...bi li se danas tumačilo sukobom s HNS-om. Teško. I ne bez rizika za manjeg partnera. Dakle, kriteriji se mijenjaju. Možda nam se čini da je sporo, ali ćemo se složiti da je put prema kriterijima dobar.

U Srbiji je, na primjer, normalno da konzultanta poput Blaira plate tvrtke koje dižu skele po toj zemlji. Kod nas to vise ne može proći. Standardi se ustaljuju. Sporo, ali ipak. Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa bilo je nešto na čemu je Europska unija inzistirala. Za naše dobro, uvjeravali su nas. A onda su se zacrtani kriteriji počeli gubiti. Ni Povjerenstvo se izgleda nije snašlo pa interveniraju sudovi u određivanju ovlasti. Pogrešaka ima na obje strane, ali glavno smo shvatili.

Sukobom interesa mjeri se zrelost demokracije. Možda smo ih malo ležernije tumačili kad je gorjela kriza u Agrokoru jer je bilo bitno spasiti radna mjesta izbjeći 'lego' rušenje. Nema više potrebe za zatvaranjem jednog oka. I zato mislim da provjetravanje dolazi u pravo vrijeme. Iz njega i stranka i Vlada mogu izaći bolji i kvalitetniji, ako se pošalje dobra poruka. I građani je osjete kao poboljšanje. Uostalom, to provjetravanje ne treba zaboraviti gledati u kontekstu predsjedničkih izbora koje ni Plenković ni HDZ ne smiju izgubiti. Nastavak znamo...