Registar kao braniteljski vapaj: Tko se nije skrio, lovit će ga Mijo!

Naslovnu krilaticu, prema izvorima bliskim ministru branitelja, skovao je on osobno, ali ne kao parolu pogroma, već kao satirički osvrt na reakcije koju je sama izjava izazvala. U međuvremenu je i sam ministar Crnoja reterirao od izvornog oblika izjave, a ja ću kroz ovu kolumnu pokušati analizirati njezine uzroke.

Pri tome ne moram ići u daleku povijest, već samo mjesec dana unatrag, kada je 17. prosinca prošle godine predstavljena znanstvena studija „Samoubojstva hrvatskih branitelja u Zagrebu i Hrvatskoj“, autora Zorana Komara i Elvire Koić. Rezultati te studije uistinu su poražavajući i zabrinjavajući, a u jednoj rečenici mogu se svesti na sljedeće: od 1991. godine stopa samoubojstava hrvatskih branitelja u stalnom je porastu i danas je gotovo dvostruko veća od one za opću populaciju. Drugim riječima, ako ste hrvatski branitelj, imate dvostruko veće šanse da se ubijete od onih građana Hrvatske koji u Domovinskom ratu nisu sudjelovali! U kontekstu teme ove kolumne, važno je spomenuti kako je tjednik srpske nacionalne manjine  „Novosti“ (zajedno sa jednim internetskim portalom) prije nešto više od godinu dana objavio tekst „Prešućena istina: duplo više samoubojtava među „običnim“ Hrvatima nego među braniteljima“. U spomenutom tekstu autor je na osnovi statistike znanstveno relevantne razini čitanja tarot karata tendenciozno pokušao izvesti inverziju prave istine, odnosno status hrvatskog branitelja prikazati kao zaštitni čimbenik protiv suicida. Ono što je također važno za razumijevanje izjave ministra Crnoje, (koja predstavlja samo težnju branitelja za pravdom i jednakim društvenim tretmanom, možda nespretno izrečenu), je i činjenica da se spomenuti tjednik već godinama financira kroz proračunska sredstva koja iznose gotovo polovinu cjelokupne godišnje potpore svim braniteljskim udrugama na razini RH! Na koncu, ali nipošto i ne najmanje važno, tužni podaci iz ove studije u široj javnosti prošli su skoro nezapamćeno.   

U svojem otvorenom pismu bivšem presjednku RH, Ivi Josipoviću, putem kojeg sam se odrekao svojeg odlikovanja Povelje RH, prije skoro godinu i pol dana, upozorio sam na činjenicu kako su ljudska prava hrvatskih branitelja sustavno kršena već dugi niz godina, dok se cijelo to vrijeme niti jedna od udruga koje su inače jako glasne po pitanju zaštite istih nisu nikada oglasile! S druge strane branitelji su kao populacija doživjeli niz socijalnih i političkih traumatizacija nakon rata (revizije, prozivanje „lažnih“ invalida, javno objavljivanje medicinskih podataka, itd.) koje su ih učinile izuzetno osjetljivo društvenom skupinom, o čemu, nažalost, svjedoče i rezultati navedene studije o samoubojstvima. Svatko tko je iole upućen u fenomenologiju ponašanja ratnih veterana i žrtava rata, zna kako je jedan od preduvjeta saživljavanja sa ratnom traumom i preduvjet pomirenja sa zaraćenom stranom, primjerena kazna za počinitelje ratnih zločina, te ukidanje bilo kakovih socijalnih beneficija spram onih koji su ratovali protiv neke države. Što od svega toga imamo u Hrvatskoj danas? Kao preduvjet mirne reintegracije istčnih dijelova Lijepe Naše morali smo pristati na aboliciju tisuća onih koji su pucali po hrvatskim gradovima, od kojih mnogi danas uživaju mirovinska i druga prava i kao građani Hrvatske i kao „borci“ koji su tu Hrvatsku htjeli okupirati!  Nadalje, kada Milorad Pupovac postavlja pitanje ćirilice u Vukovaru, pita li se on dali je Marijan Živković, čovjek koji je razbio prvu dvojezičnu ploču, ikada primio ispriku pripadnika srpskog naroda za svoja dva izgubljena sina?

U zaključku, izjavu ministra Crnoje moramo prihvatiti kao jasan i dubok vapaj braniteljske populacije za rješavanje kolektivne ratne traume koja je godinama po političkoj direktivi (u svrhu viših ciljeva) bila gurana pod tepih. Sam „registar izdajnika“ politički i socijalno trenutno možda nije najsretnije rješenje, jer su to upravo metode kojima su se služili protivnici branitelja i njihovih prava, makar svaka iole sređenija država ima baze podataka o onima koji ugrožavaju njezinu nacionalnu sigurnost. Na koncu, kao svjedok primopredaje dužnosti ministra branitelja između Mije Crnoje i Predraga Matića, imao sam priliku doživjeti oduševljenje s kojim su branitelji dočekali promjenu na čelu svojeg resornog ministarstva. Samo ta činjenica jasan je indikator da branitelji u budućnosti od svoje vlasti očekuju rješavanje nekih dugo zanemarevanih problema, za koje je „registar izdajnika“ samo simbol.