Reformu vjerojatno nećete osjetiti na novčaniku, no jedan detalj ipak ne smije proći nezamijećeno

Da bi se ukinuo prirez, a lokalnim političkim liderima omogućilo da sami određuju visinu poreza na dohodak (plaću) u granicama određenim zakonom, parlamentarna većina mora izglasati devet poreznih zakona. Od iduće bi nam godine trebao biti ukinut prirez, a gradonačelnici i načelnici sa svojim lokalnim parlamentima do kraja ove godine moraju odlučiti hoće li i koliko povećati porez na dohodak kako bi nadomjestili značajan gubitak prihoda.

Zapale li se hrvatski građani za pitanje koliko poreza na plaću će mi od iduće godine uzeti lokalna politika barem upola srčano koliko su zapaljeni bili za cijenu kuglice sladoleda ili su još uvijek zapaljeni u zahtjevu za radom trgovačkih centara nedjeljom mogla bi nam se dogoditi jedna drugačija jesen. Ona u kojoj se konačno bavimo pravom temom pod starom krilaticom "Sva je politika lokalna", jer porezna velikim dijelom to postaje.

Iduće sezone uopće neće biti bitno je li Hrvatska skupa ili jeftina: Važno je samo jedno pitanje

Znanstvenica s Ekonomskog instituta u Zagrebu dr.sc. Dubravka Jurlina Alibegović sažela je na temelju podataka Porezne uprave da će financijska slika proračuna promijeniti za 49 posto općina, njih 209 te za 74 posto gradova, njih 94 koji svojim građanima naplaćuju prirez.

Malo o brojevima

Ostali, 33 grada i 219 općina ni sada ne naplaćuju prirez pa se ne očekuje da bi lokalnim čelnicima palo na pamet podizanje poreza u izbornoj godini iako nije riječ o lokalnim izborima. No, možda bi ih se s obzirom na nove ovlasti moglo potaknuti da razmotre smanjivanje poreza na dohodak jer njihovim građanima plaće neće narasti ukidanjem prireza. Inflacija pak po kojoj smo u kolovozu gotovo pa rekorderi u eurozoni (druga najviša inflacija nakon Slovačke) pogađa sve jednako.

Nije realno očekivanje da bismo zaista mogli plaćati značajno manji porez na dohodak, no treba osvijestiti da predloženo novo zakonodavstvo to omogućuje.

Trenutačne dvije stope poreza na dohodak, niža od 20 posto i viša od 30 posto, trebale bi otići u povijest, a nasljeđuju ih nove.

FOTO: HINA/Dario Grzelj

Umjesto 20 posto niža stopa poreza na dohodak moći će iznositi najmanje 15 posto, a najviše u općinama 22 posto, u gradovima s manje od 30 tisuća stanovnika 22,4 posto, a u onima s više od 30 tisuća stanovnika 23 posto, dok će u Zagrebu to biti 23,6 posto.

Godišnji dohodak veći od 50.400 eura trebao bi se oporezivati višom stopom poreza koja više neće iznositi 30 posto već je također određena u rasponu od najmanje 25 posto pa sve do 33 posto u općinama, 33,6 posto u gradovima s manje od 30 tisuća stanovnika, 34,5 posto u onima s više stanovnika od tog broja te 35,4 posto u Zagrebu.

Šarolikost odluka

Rasponi omogućuju šarolikost lokalnih odluka. Primjerice, u gradu ili općini koji želi privući neku investiciju iz gospodarskih sektora s plaćama značajno većim od prosjeka ili već ima takav biznis u svojim poreznim granicama političari bi mogli razmatrati snižavanje današnje stope od 30 posto, a ne dosjete li se toga sami odmah ili ususret lokalnim izborima takav bi zahtjev mogao biti stavljen pred njih. S druge strane i niža porezna stopa od 20 posto moći će biti još niža i iznositi svega 15 posto.

Najniže porezne stope na plaće vrlo će vjerojatno u početku ostati samo mrtvo slovo na zakonskom papiru jer glad i žeđ lokalnih proračuna za novcem neće jenjavati, dapače kako se bliže i lokalni izbori apetiti će biti sve veći. Nekolicina gradova i općina naći će se ukidanjem prireza u ozbiljnijim problemima od ostalih jer će ostati, kako je izračunala Jurlina Alibegović bez pet do gotovo deset posto proračunskih prihoda. Takvih je 34 i od njih se očekuje da će morati pribjeći podizanju, a ne smanjivanju poreza na dohodak.

Zagrebu prijeti gubitak oko 200-tinjak milijuna eura proračunskih prihoda koje nije moguće nadoknaditi uvođenjem najviše tarife paušalnog poreza na turistički najam apartmana jer bi se time ostavilo samo 1,5 milijuna eura prihoda. Prema listi Ekonomskog instituta na mukama će do kraja godine biti i politički lideri u Splitu, Rijeci i Osijeku, Velikoj Gorici, Zaprešiću... Pribjeći će, vrlo vjerojatno, nekom što jednostavnijem rješenju u kojem će dvije porezne stope pokušati pomaknuti tako da zadrže približno jednake prihode kao što su do sada imali, a u Zagrebu bi to moglo biti podizanje obiju stopa na najvišu razinu kao što je i prirez bio na najvišoj razini.

Kako će lokalna vlast nadomjestiti izgubljeno?

Možemo očekivati da će tko to god može igrati na sigurno sa što manje promjene i da što manje ljudi uopće primijeti da je izvedena neka porezna reforma jer ono što će nacionalna vlast dati neće dati iz svojeg nego iz lokalnog džepa, pa je očekivano da će lokalna vlast izgubljeno nadoknaditi povećanjem poreza na dohodak.

U sukobu Podravke i Kauflanda mudro je podržati proizvodnju, posebno domaću, ali...

Možda građani na isplatnim listama neće u prvim mjesecima nakon primjene šestog kruga porezne reforme vidjeti razliku na svojoj plaći, ali ne bi smjelo proći nezamijećeno da se hrvatskim gradovima i općinama zapravo otvara mogućnost da značajno smanje oporezivanje rada. Odmah ove godine, iduće godine ili neke godine nakon njih nešto je o čemu se može raspravljati, ali bilo bi tužno kad se uopće ne bi raspravljalo. A to je ono što bi se u hrvatskom društvu koje se prečesto pali na površinske i manje važne teme upravo moglo dogoditi. Da propustimo raspravljati o porezu. I tome koliko ga plaćamo.