OVO TREBA REĆI

Reforme i percepcije – tko će prevladati?

U današnjem svijetu odgovor je zastrašujuće jasan. Istinske i nasušno potrebne reforme u Hrvatskoj nemaju nikakvu šansu u srazu s općom i svakodnevnom proizvodnjom ''percepcija''. Bolje rečeno – lažnih viđenja stvarnosti.

26.07.2019. u 22:00
Ispiši članak

Nikakvih reformi neće biti u dogledno vrijeme. Ne s ovom političkom strukturom u ovako nezainteresiranom biračkom tijelu. Kao nikada do sada, politika je postala sama sebi svrhom i, što je najgore, opravdanje za takvo što političari mogu prilično sigurno pronalaziti u većinskom raspoloženju biračkog tijela. Drugačije rečeno, biračko tijelo, na bazi prevladavajućih stvorenih percepcija, uredno glasuje protiv reformi. I laže samo sebi! Jer, gotovo nitko ne želi istinske reforme. Zašto? Malo tko se voli suočiti s istinom. Laž ljepše svjetluca.

Ni one rijetke zakonodavne inicijative koje se neopravdano naziva ''reformama'', ne žele se suočiti s istinom. One ni slučajno ne mogu ostvariti ciljeve koji se deklariraju. Tobožnje reforme demografskih čimbenika, obrazovanja, zdravstva, mirovinskog sustava, poreznog sustava, upravljanja državnim poduzećima … imaju dobre namjere, počesto krenu u u dobrom smjeru, ali pažljivo zaobilaze srž problema. Ostaju na površinskom sloju i pokušavaju, evo nas opet, stvoriti percepciju o nekakvoj uspješnoj reformi. Pokušava se pri tome eskivirati notornu istinu da prava reforma mora simultano, istovremeno, obuhvatiti sva područja. Ali, baš sva!

Ako ih u analitičke svrhe još i možete promatrati jednu po jednu, sve one će se naći zajedno u državnim proračunima, kroz dugi niz godina. U idućih 20 do 30 proračuna. Na kraći ih rok nema ni smisla promatrati. Kakvoga onda smisla ima reformom zvati parcijalno smanjivanje parcijalnih poreznih osnovica pojedinih poreza za pojedine dobne skupine stanovništva? Baš nikakvoga. Reforma je po definiciji cjelina i mora biti rezultat svjesne koordinirane akcije svih relevantnih čimbenika.

Empirijski je u Hrvatskoj dokazano da uspješni pojedinačni reformski juriši (sjetite se jedine istinske reforme u zadnjih nekoliko godina – uspješno provedenog stečaja Agrokora), pogubno završavaju za glavne protagoniste. Oni, umjesto priznanja, bivaju javno osramoćeni, politički likvidirani i napušteni od svih onih koji svoju egzistenciju baziraju upravo na izostanku bilo kakvih reformi. A takvih je mnogo, posebno u vrhovima političkih stranaka. Jer su svi žrtve i zarobljenici jednih te istih laži i mitova koje nazivaju percepcijama.

A istina je i ovdje surova cjelina. S koje god strane joj pristupili doći ćemo do istih zaključaka. Krenimo od demografije. Zaustavljanje iseljavanja nije moguće bez značajnog i trajnog povećanja i broja slobodnih radnih mjesta i značajnog povećanja realnih plaća koje se približavaju onima u Irskoj. Da bi se to ostvarilo potrebno je, između ostalog, prepoloviti poreze, doprinose i ostala davanja na i iz plaća. Prepoloviti.

Istovremeno, vidi nevolje, treba povećati izdvajanja za održiv drugi mirovinski stup. Uz to i izdvajanja za zdravstvo, ako se želi, napokon, prestati lagati o dostupnoj i besplatnoj općoj zdravstvenoj zaštiti. Da bi se reformiralo zdravstvo i zaustavio egzodus liječnika i sestara (upravo to se događa), valja im značajno povećati plaće, do zapadno - europskih visina. Da bi se povećalo plaće u zdravstvu, treba, pored povećanja fiskalnih transfera, istovremeno smanjiti troškove, pa stoga zatvoriti petnaestak bolnica. Zatvoriti! Plus, i to treba reći, privatizirati barem pola od preostalih 50! Istovremeno HZZO transformirati u opće državno osiguravajuće društvo koje pokriva minimalni zajamčeni zdravstveni standard, a ostatak pokrivaju privatna osiguravajuća društva.

Kako u kapitalizmu, najmanje lošem od svih znanih sustava, rad traži kapital, potrebna je i reforma tržišta kapitala. Zar ne vidite na što su spali prosječni prometi na Zagrebačkoj burzi? Čemu burza, HANFA, … kada niti ima IPO-a, niti izlaza za PE fondove, niti ulaza za obvezne i dobrovoljne mirovinske fondove. Nema kapitalizma bez kapitala. Nema novih radnih mjesta bez kapitalizma.

A kako će i doći strani kapital (domaći se još uvijek boji i pokazati), kada se zna iskustvo najvećeg pojedinačnog stranog investitora u hrvatskoj povijesti (mađarski MOL). Hrvatski čimbenici već cijelo desetljeće proganjaju na svim instancama korektnog stranog investitora samo da bi proveli domaće političke obračune. I plaćaju kazne na međunarodnim arbitražama.

Pa vi sada probajte sastaviti proračune od 2020. do 2050. godine, uzimajući u obzir, ili ignorirajući sve ovo o čemu pišem. Stavite ih u izborne programe stranaka. Svaka svoj prijedlog! U kampanjama objasnite biračima. Dobijte podršku za upravo takav, jedinstven, iskren i na činjenicama zasnovan reformski paket.

Nema šanse? U redu, nastavimo s lažima. Do vrlo skorog posljednjeg iseljenika.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.