Radikalno zelene lijeve politike? U zemljama poput Francuske kad želite više djece gledaju vas kao zatucanog čobana

Svima nam je u interesu da i mi i naša djeca živimo u zdravijem i čišćem okolišu. Međutim, postavlja se pitanje koliko su revolucionarne zamisli modernih zelenih ekologa o provedbi zelene transformacije preko noći provedive. Dio "ekologa“ već danas nedvojbeno želi zauzeti monopolističke pozicije na tržištu (interesi krupnoga kapitala koji se oblači u različite ideologije), no brzina kojom se promjene žele provesti mogla bi dovesti do osiromašenja brojnih zemalja. 

Kad čovjek pogleda zelotski stav kojim dio zelenih nameće svoje ideje ne može se oteti dojmu kako se tu već sada radi o obliku kulta ili sekularne religije. A jedna od dogmi nove religije je i ta kako treba smanjiti broj ljudi na zemlji. Moderni zeleni preuzimaju neomlatuzijanski kult, svako novo dijete proglašavaju tonom ugljičnog dioksida, a najveći radikali proglašavaju djecu prljavštinom koja zagađuje Planet. 

Već se danas u skladu s novom klimatsko-zelenom religijom stimulira "odgovorno roditeljstvo" (samo jedno dijete), a lijevo-liberalni Le Monde svojedobno se upitao "moramo li smanjiti svjetsku populaciju da bismo spasili Planet?". Sljedeći će korak biti stav kako uopće ne treba imati djecu. Već danas u zemljama poput Francuske i Njemačke kad kažete da želite više djece gledaju vas kao zatucanog čobana iz pećine. Nazadno je imati djecu i nazadno je produljiti ljudsku vrstu, a progresivno je stati uz kulturu smrti i nestajanje.

Što sve ne valja?

U Nizozemskoj, jednome od najvećih izvoznika hrane, ovih dana svjedočimo masovnim prosvjedima poljoprivrednika koji se protive odluci vlasti da zatvori velik broj farmi, uključujući i stočarske, pod izlikom smanjenja emisije dušika za čak 70 posto do 2030. Prema prvim procjenama uzgajivači bi se trebali riješiti oko 30 posto stoke što bi moglo izazvati veliku krizu u prehrambenoj industriji. 

U Kanadi su pak na udaru uzgajivači žitarica koje se optužuje za proizvodnju usjeva s najvećim intenzitetom emisija na svijetu. Ne valja stoka, ne valjaju žitarice, a nedavno smo čuli da moramo smanjiti i konzumiranje mesa da bismo očuvali okoliš i klimu. Pojedini radikali, vjerovali ili ne, predlažu kanibalizam kao rješenje za očuvanje klime u budućnosti, a već se prave i burgeri s okusom ljudskog mesa. Kako napredno!

Primjer Šri Lanke

Do kuda mogu dovesti radikalno zelene politike (čije eksponente globalistički mainstream gura diljem svijeta pa i u Hrvatskoj) najbolji je primjer Šri Lanka u kojoj ovih dana imamo veliku političku krizu. Vlada Šri Lanke je u travnju 2021. zabranila glavnu stvar koja pokreće njezino gospodarstvo temeljeno na poljoprivredi, a to je kemijsko gnojivo. Šri Lanka ima 20 milijuna stanovnika, a 15 ih se bavi poljoprivredom i ovisno je o kemijskom gnojivu. 

Klimatski radikalizam rezultirao je time da jedna trećina površina nije obrađena, a 85 posto poljoprivrednika je imalo gubitke s usjevima. Prinosi malih poljoprivrednika pali su pedeset do šezdeset posto. Kad se odustalo o odluke o zabrani umjetnih gnojiva već je bilo prekasno, a ekonomska situacija i politički je destabilizirala ovu azijsku zemlju. 

O tome koliko su zeleni planovi skopčani s politikom i ideologijom ponajbolje svjedoči činjenica da je nakon aktualne energetske krize zbog situacije u Ukrajini Europski parlament sada i plin i nuklearne energije proglasio ekološki prihvatljivima (ranije nisu valjale), a tko zna možda se i ugljen vrati u modu?

Kako bilo, postavljeni zeleni ciljevi, brzina njihove željene provedbe, čine se nerealnima i spadaju u područje tehnoprogresivističkog utopizma, a manje su kalibrirani na realnim istraživanjima i procjenama. Nakon prosvjetiteljstva došlo je do zaokreta od teocentrične prema antropocentričnoj viziji svijeta, no čini se da je i potonjoj došao kraj i da se krećemo prema vremenu u kojemu će se interesi zaštite prirode i okoliša pretpostavljati interesima ljudi. Više ni čovjek nije dovoljno dobar pa je možda rješenje u transhumanizmu. Očita je namjera do kraja dekonstruirati biblijsku sliku svijeta i čovjeka. No kako kaže stara narodna: čovjek snuje, Bog određuje…