Putevima pakla srpskih koncentracijskih logora: Ništa nije bilo slučajno, sve je isplanirao vrh JNA

Koliko je ratnih zarobljenika ubijeno baš u logorima Stajićevo, Begejci, Sremska Mitrovica i Niš, konkretno s područja Vukovara, također još uvijek ne postoje službeni podaci. Razlozi tome su različiti, najčešće jer su brojne sudbine i dalje nepoznate, odnosno, izjave mogućih svjedoka različite, a ponekad i netočne.

Dana 22. listopada 2018. godine, prema pisanju Jutarnjeg lista, HINA je izvijestila kako su na suđenju u odsutnosti bivšem šefu jugoslavenske vojne Kontraobavještajne službe (KOS) 80-godišnjem generalu Aleksandru Vasiljeviću, kojeg tužiteljstvo tereti za ratne zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima u logorima na području Srbije i Hrvatske, kao ubijene u srbijanski logorima, navedene sljedeće osobe: 

FOTO: Screenshot

"...u logorima Begejci i Stajićevo, u kojemu je Vasiljević za zapovjednika postavio potpukovnika Miroslava Živanovića, usmrćeni su Ivan Kamerla, Božo Kelava, Branko Koch, Ivan Kunac i Zlatko Brajer; u logoru Sremska Mitrovica usmrćeni su Đuro Tvorek, Jozo Boldiš, Zlatko Cvitković, Damir Kiralj, Antun Plivelić, Niko Šoljić i Ivan Švraka; u logoru Niš, u dijelu zgrade niškog zatvora, od batinanja je umro Pero Mesić, a u logoru Stara Gradiška usmrćeni su Mirko Tomljanović, Ilija Šandorović, Petar Antunović, Darko Sanjicki, Ivo Grgić i Marijan Raužan".

Kronologija osnivanja logora

Kao ekskluzivni intervju s oficirom koji zna tajne pokolja u Vukovaru 1991. u tjedniku 24sata exspress godine 2021. objavljen je razgovor koji je novinar Hrvoje Zovko u Beogradu vodio s potpukovnikom Lakićem Đorovićem, vojnim tužiteljem bivše JNA. Zovko je Lakića Đorovića opisao kao hrabrog čovjeka koji je puno propatio jer je odlučio časno raditi svoj posao, a nakon toga govoriti istinu o događajima kojima je svjedočio, U njihovom je razgovoru Đorović do detalja objasnio kako je od listopada 1991. do sredine kolovoza 1992. JNA – Vojna bezbednost u Srbiji formirala šest zarobljeničkih logora za Hrvate i druge nesrbe iz Hrvatske i kako je postupano prema zarobljenicima, ustvrdivši da nema govora da se radilo o "sabirnim centrima" kako su ih nazivali te da je taj termin namjerno odabran da bi se prikrio zločin.

FOTO: Screenshot

Lakić Đorović bio je jedan od petnaest branitelja po službenoj dužnosti koji su iz pravne službe JNA angažirani kad JNA nije željela da optužena osoba ima civilnog odvjetnika. U Sremsku Mitrovicu otputovali su prvi radni dan 1992. godine, a istragu je vodio istražni sudac Milomir Šalić, danas srpski obavještajac, a Đorović je uvjeren - u ono vrijeme suradnik Službe državne bezbednosti, jer su njemu davali povjerljive predmete. Na pitanje kako su izgledala ispitivanja ratnih zarobljenika u logoru u Sremskoj Mitrovici, odgovara da to nisu bila ispitivanja, nego mučenja, zlostavljanja zarobljenika:

FOTO: Direktno

"Na početku, u odvojenom prostoru gdje su držali zarobljenike, vidio sam kroz prostor prostorije čovjeka kako stoji na jednoj nozi (op. a. druga mu je bila amputirana do potkoljenice) s glavom prislonjenom uza zid, mislim da se zvao Zaborski (op.a. Zlatko Zaoborni), i to jako dugo, pa sam rekao sucu Branku Stošiću – 'Branko, što radite s ovim čovjekom?' Kaže – 'Laki, molim te k'o Boga, taj čovjek je bio u grupi koja je likvidirala trojicu naših vojnika u jednoj kući!' Kažem mu da to nije razlog da ga tako osakaćenog drži ovako dva sata, a on me podrugljivo upitao – 'Pa, jesi mu mjerio vrijeme?'. Kažem mu da jesam. Kad su ga uveli tamo bio je u žutoj čizmi i tad sam saznao da su to čizme iz Borova.

Da nećeš da ga još umivamo?

Jadnik se pomokrio i jednostavno se nije smio pomaknuti, bilo mu je hladno, bolestan je bio i čizmu je napunio mokraćom, pa sam opet rekao – 'Daj, Branko, čovjeku da se sredi', a on je odgovorio – 'Da nećeš da ga još umivamo, njegujemo, on je ubojica!'. Odgovorio sam mu da ja to ne znam, da ću to tek vidjeti. Nije htio prihvatiti moje zahtjeve. Što se s tim čovjekom poslije dogodilo, ne znam, znam da su zamijenjeni po principu 'svi za sve'".

FOTO:  Zlatko Zaobrni/Privatni arhiv

U nastavku, Đorović kazuje kako je u Beogradu na smrt osuđeno šest ratnih zarobljenika: "Sudac koji ih je osudio na smrt zove se Duško Dopuđa, doveden je iz Rume, a sebe je obilježio po toj luđačkoj presudi i nepravničkom nepoštivanju zakona. On je tim ljudima olako izrekao smrtnu presudu i onda je išao okolo i šepurio se".

PUTEVIMA PAKLA Ususret 29. obljetnici razmjene logoraša u Nemetinu: Priča o Ivanu Kamerli, na smrt pretučenom u logoru Stajićevo

O logoru u Sremskoj Mitrovici, još će dodati kako je kroz odvojeni dio koji je čuvala vojna policija s metkom u cijevi, prošlo 1800 ljudi:

"Tukli su ih, bio sam prisutan kad se pojavio neki krupan čovjek od dva metra, mislim da je bio pijan. Plakao je tražeći da mu se dopusti ući kod zarobljenika i da ga ostave na pet minuta. Vidio sam da bi to bilo opasno i tražio sam da se to ne smije raditi, ali puštali su ljude među zarobljenike". Objašnjava kako su dolazili i neki iz Slavonije i prepoznavali tko je bio u vojsci i policiji te kako su to bili lokalni Srbi, uglavnom njihovi susjedi s tih prostora. Osobito su premlaćivali prebjege iz JNA u hrvatsku vojsku, prisiljavali ih da kažu ono što su htjeli da se kaže i da daju takve pismene izjave.

FOTO: Screenshot

Na pitanje kako su izgledali zarobljeni hrvatski branitelji, Đorović odgovara:

"Krajnje iscrpljeno, izmučeno i zastrašeno. I ovaj čovjek, mislim da se je prezivao Zaborski, zaboravio sam mu ime, bio je sav iscrpljen, neobično mršav u onoj žutoj čizmi punoj mokraće, gdje su ga satima držali na toj hladnoći. Ja sam vidio da su ljudi u lošem stanju, predlagao sam da ih odvedu na liječenje, a oni su mi odgovarali – 'Pa, Laki, nismo ih zbog toga ovamo doveli!'"

Odluku o formiranju logora donio je Veljko Kadijević

U nastavku, opisat će kako su neki zarobljenici držani izolirani u samicama, da su zarobljenici svakodnevno ispitivani pri čemu su ih tukli i ispitivači i čuvari te da je u logoru bilo ubijanja ratnih zarobljenika: "Često su bili premlaćivani pred ostalim zarobljenicima, radi zastrašivanja ostalih i radi iznude priznanja o navodnim zločinima nad Srbima". O onome što se u logorima događa, razgovarao je i upozoravao kapetana prve klase Radivoja Gudalovića iz vojnog istražnog zatvora, za kojeg navodi da je bio svuda i u Stajićevu, Begejcima, no on je bio blizak Službama i radio je sve po njihovom nalogu. O samoj kronologiji osnivanja logora navodi kako je krajem rujna 1991. državni i vojni vrh tadašnje SFRJ/SRJ odlučio da na području Republike Srbije, u Vojvodini, oformi logore za Hrvate i druge nesrbe s područja Republike Hrvatske, koje su vojne jedinice JNA i pobunjeničke oružane snage Srba iz RH uz pomoć JNA zarobila na prostoru tzv. SAO Slavonija, Baranja i Zapadni Srem. Objašnjava kako je većina Hrvata i drugih nesrba zarobljena tijekom oružanih operacija JNA u Vukovaru, Osijeku i okolnim naseljima: "Gardijska brigada i druge vojne, uglavnom specijalne jedinice JNA iz sastava 'Operativne grupe Jug', pod komandama pukovnika M.M. i V.Š.  nakon zauzimanja Vukovara zatvorili su gotovo sve hrvatske muškarce, kao i desetine žena, civila koji nisu izbjegli u RH, nego su ostali u svojim domovima na tom području“. U razgovoru će Lakić Đorović reći kako je, prema tvrdnji oficira tajnih službi JNA (Vojno službe bezbednosti i drugih), pisanu odluku o formiranju zarobljeničkih logora na teritoriju Srbije donio Veljko Kadijević, general armije, kao tadašnji savezni sekretar za narodnu odbranu, uz prethodnu suglasnost srpskog dijela državnog i vojnog vodstva tadašnje SFRJ/SRJ. Odluka je donesena u pisanoj formi vojne naredbe, najvjerojatnije oko 30. rujna 1991. a izvršenje zapovijedi Kadijević je proslijedio Aleksandru Vasiljeviću, general-majoru, tadašnjem načelniku Uprave bezbednosti". Po pismenim i uglavnom, usmenim zapovijedima, generala Vasiljevića – navodi Đorović – "zarobljeničke logore formirali su skoro isključivo oficiri, podoficiri i civili tajnih službi te njima podređeni oficiri i podoficiri Vojne policije tadašnje JNA. Komandno – rukovodeće dužnosti Vasiljević je povjerio oficirima  UB SSNO, a neke zadatke povjeravao je svome zamjeniku general-majoru Simeonu Tumanovu".

Opljačkali su sve čega su se dokopali!

Na pitanje je li postojao detaljan plan da se ljudi iz vukovarske bolnice odvedu i ubiju na Ovčari i Veleprometu ili se to slučajno dogodilo, Lakić Đorović je konkretan: "To je na nekom višem nivou isplanirano, najmanje Vasiljević ili možda sam Kadijević i suradnici. Ništa se nije dogodilo slučajno. Sve je pomno isplanirano. Aca Vasiljević je bio uključen u cijelu priču. Znam da je i Vesnu Bosanac držala zemunska kontraobavještajna grupa. Kad govorimo o logorima, potpukovnik Živanović koji je vodio i Stajićevo, bio je glavni u Sremskoj Mitrovici, bar u to vrijeme, a mislim da je vodio i ostale logore ili sabirne centre, kako oni vole reći".

Na Zovkovo pitanje, zbog čega su logori u Srbiji i nakon trideset godina tabu tema u službenoj srpskoj politici, Đorović objašnjava da je to zbog prikrivanja zločina kojih je na ovoj strani nesumnjivo bilo puno i da su ti koji su ih zapovjedili, kontrolirali, a potom prikrivali, sad na visokim položajima.

Govoreći o ubojstvima na Veleprometu, Lakić Đorović navodi kako je njegov šef, beogradski vojni tužitelj Nikola Petković, osobno od Kadijevića dobio zadatak da ispita što se dogodilo na Veleprometu. O tom će događaju reći: "Nikola Petković vratio se poslije desetak dana. Neobično dugo je ostao za naše izlete, kad pomažete tamo vojnim službama. I rekao nam je da su pobili ljude, da je pokraj Dunava pokopano više ubijenih, a poslije je to provjerom i ustanovio. Dakle, to smo tad saznali od njega neposredno… Pričao je kako su mu vojnici donijeli neke skupe bunde i nudili mu ih, a on se začudio zašto to rade. Zaključili je da su ga iz Bezbednosti htjeli uvući u to i imati dokaze kako su podmitili vrhovnog vojnog tužitelja".

FOTO: Privatni arhiv/Direktno

Na pitanje je li to bila opljačkana roba, Đorović odgovara da je, da su opljačkali sve čega su se dokopali i prenijeli "s one strane, ovamo".
O tome zašto se o svemu navedenom u Srbiji i danas šuti, Đorović je uvjeren da je razlog tome što su danas mnogi od onih koji su izravno sudjelovali u zločinima na utjecajnim pozicijama, između ostalih, sam vrh državne bezbednosti, Stanišić i Simatović. 

IVAN ŠVRAKA Njegovi sinovi preživjeli su torture u srpskim koncentracijskim logorima, on nije

Zaključit će: "Da još jednom ponovim, rat je otpočela JNA, odnosno, oni dijelovi koje je Srbija vodila i koji su radili na 'zaokruživanju' srpskih teritorija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini".
 

*Tekst je nastao u okviru projekta "Povijesno vjerodostojno prikazivanje Domovinskoga rata: Otrgnimo zaboravu heroje Domovinskog rata" kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.