'Putem masovnih grobišta': Krajnje je vrijeme da Hrvatska pronađe nestale u Domovinskom ratu i pruži mir njihovim obiteljima

Hodočasnici su posjetili četiri masovne grobnice u kojima  je pokopana 261 osoba za čiju smrt do danas - nitko nije odgovarao. Nažalost, "Križni put" za Hrvatsku nije stran pojam, a zbog stravičnih patnji koje je ovo maleno slavonsko mjesto doživjelo za vrijeme Domovinskog rata često ga nazivaju i Malim Vukovarom. Pitanje je, je li hrvatska javnost dovoljno upoznata sa svim tragedijama Domovinskog rata ili  one pomalo odlaze u zaborav?

Naime, uoči Cvjetnice i Uskrsa vjernici župe Tordinci su razmatrali muku Isusa Krista od Tordinaca-Antina-Korođa-Ćelija na putu dugom oko 20 kilometara i na koncu hodanja za križom Isusa Krista, slavljena je sveta misa. Na taj način vjernici su iskazali hvalu i molitvu za pokojne, nestale i ubijene hrvatske branitelje.  

Najveći napad na selo Tordinici odigrao se 25. listopada 1991. godine, u sklopu napada na Vinkovce i okolicu. Naime, Tordinci su od 30. rujna, nakon pada susjednog sela Antina, bili u potpunom okruženju. Na selo je palo nekoliko tisuća granata, uništeno je dvjestotinjak kuća, a samo je na crkvu ispaljeno oko stotinu granata. Nakon mjesec dana odolijevanja napadima, u rano jutro 25. listopada JNA i srpski pobunjenici pješaštvom i tenkovima iz više smjerova započeli su napad na Tordince. Hrvatski su branitelji napad dočekali spremni te su na samom početku uništili tri transportera i šest tenkova, da bi se poslijepodne povukli uslijed nedostatka protuoklopnog naoružanja. U narednih nekoliko dana Tordinci su ipak pali u ruke agresora.

Unatoč oružanoj nadmoći, srpska je strana u ovoj bitki pretrpjela velike gubitke pa su iz osvete ubili civile iz Antina koji su dotad bili u zarobljeništvu. U Tordincima je ubijeno 22 civila, a isti su dan napadnuti Jarmina i Nuštar, koji su uspješno obranjeni. Ubijeni su civili iz Tordinaca i okolnih sela pokopani u veliku zajedničku grobnicu pored crkve, a kako bi se prikrio zločin, 1994. godine iskapali su posmrtne ostatke i premještali ih u više manjih grobnica. Pretpostavlja se da je u masovnoj grobnici pokopano 208 žrtava, a unatoč iskapanjima, za veliki se broj žrtava još uvijek se ne zna gdje su pokopani.  

Brojni svjedoci i danas šute

Predsjednica Udruge roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja "Vukovarske majke" Manda Patko, jednom prilikom je dala izjavu  koja dočarava teške emocije s kojima žive rekavši: "Iz dana u dan nas je sve manje. Umiru ne samo roditelji, nego i djeca nestalih. Za nekoliko godina gotovo da neće biti nikoga da ih traži. Unatoč protoku vremena, mi i danas živimo u 1991. godini".

Naime, u Hrvatskoj se još uvijek traga za 1840 osoba nestalih u Domovinskom ratu.

Razmjere ljudskog stradavanja na prostoru Vukovara i Vukovarsko-srijemske županije zorno prikazuje otkrivanje 56 masovnih grobnica te više stotina pojedinačnih grobnica s ekshumiranim posmrtnim ostacima 2090 žrtava, od kojih je identificirano 1860 hrvatskih branitelja i civila. Potraga za nestalim osobama s područja Vukovara i Vukovarsko-srijemske županije nije ograničena samo na taj prostor. Tragovi zločina vode i susjednoj županiji, gdje su na području Dalja pronađene grobnice žrtava s područja Vukovara. 

Često smo mogli čuti izjave u kojima obitelji koje tragaju sa svojim članovima kažu kako svakodnevno viđaju susjede koji su ili bili svjedoci ili sudionici u odvođenju nestalih osoba.

Ljiljana Alvir, predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja istaknula je ranije kako je i dalje jako teško doći do bilo kakve informacije o nestalim osobama te o grobnim mjestima i grobnicama.

"Brojni svjedoci stradavanja naših najmilijih još uvijek žive tu, znaju što se s njima dogodilo, ali iako mi kao obitelji apeliramo na njihovu savjest, ne govore". Obiteljima žrtava masovnih ubojstava i prisilno odvedenih osoba u Domovinskom ratu, potrebno je pamćenje i priznanje njihovih patnji te zahvalnost za žrtvu koja je podnesena u obrani domovine. Na koncu, za kazne je nažalost kasno, ali zbog žrtve svih hrvatskih branitelja, ali i radi konačnog mira obitelji koje traže svoje najmilije - krajnje je vrijeme napokon doznati istinu o svim nestalima u Domovinskom ratu. Nakon 30 godina.