Puno bi značajnija bila vijest da sljedeće godine Veran Matić dođe s podacima iz arhiva

Teško je pomisliti kako je ta činjenica tek teška onima koji su sahranili svoje najmilije, ili još gore, koji ni to ne mogu učiniti jer im se grob ne zna. Ne zna u Hrvatskoj. Tamo, na drugoj strani, kriju se odgovori. Kriju! Obitelji ih traže. I aktualna hrvatska politika. I one prijašnje...

A s druge strane prvo su zločini negirani, prešućivani, sad ih priznaju. Dug je put bio do te činjenice koja nije dovoljna da umiri obitelji čiji su članovi odvedeni, ubijeni. Negdje... Hrvatska ni u jednoj političkoj vladavini nije bila imuna na te strašne istine. Na žrtve. Na užas.

U Vukovar dolaze neki novi klinci

Odlazilo se u Vukovar, organizirano i osobno. S pijetetom. I mlade generacije, neki novi klinci. Znači da nisu promašeni ni kućni odgoj ni obrazovanje... Usadila se u njih svijest i ponos. Ponekad mi se čini da su bolji i odgovorniji od politike. Njihovo ponašanje nije podložno izbornim kampanjama i lovu na glasače. Iskreni su. Ne mijenjaju kapute. Oni ne bi hodali u dvije kolone, imali dva protokola. Ne smatraju sebe važnijim od događaja i mjesta kojem se klanjaju. Navijačke skupine, poznate po direktnom govoru, smjestile se na začelje kolone, dostojanstveni na mjestu posebnog pijeteta. A odgovornost im manja.

Vlada, u užem sastavu nego uobičajeno na ovom mjestu, kao i saborski zastupnici s predsjednikom Sabora Jandrokovićem došli u manjem broju zbog epidemioloških mjera. Kao i braniteljske udruge. Nikad se u Vukovar nikog nije pozivalo, svi tamo dolaze sami. Ove godine, kad je prvi puta vlast odlučila da je taj dan neradni, pozivalo se građane da ostanu doma i tako čuvaju živote i zdravlje. Ali, kolona ne može biti mala. Pa samo je više od 160 ratnih zastava...

Znalo se da će organizatori, a uvijek je tako kad je Ministarstvo hrvatskih branitelja, doživjeti udarac i kritike i s lijeve i s desne strane. Trud se marginalizira, traže se propusti. Ako ništa drugo, onda u protokolu. Poznato je, njemu se uvijek traži zamjerka. A prošlo je bez ijednog zvižduka...o sudionicima se vodila briga. Medu njima ima onih jako načetog zdravlja.

Na Ovčari je bio i Boris Tadić i izrekao neku tihu ispriku

Na početku kolone, uz Plenkovića i Jandrokovića, braniteljske udruge, posljednji zapovjednik obrane grada Branko Borković. Uz rame potpredsjednika Vlade Miloševića. I građani... Uz Milanovića na Ovčari se žrtvama poklonio SDP...i Veran  Matić. U odvojenim protokolima, na istom mjestu, ne u koloni. Matić se poklonio žrtvama, kleknuo. Ljudski čin. S političkom gestom smo na čekanju. Valja podsjetiti da je taj čovjek '90-tih bio pokretač i sudionik antiratnih prosvjeda. Ništa njemu ne možemo prigovoriti. Usporedio svoj čin s gestom Willyja Brandta u Varšavi. Važnom.

Ali, ja sam se sjetila jednog drugog događaja kojem sam prisustvovala. Isto na Ovčari. Bio je tamo i predsjednik Srbije Boris Tadić u društvu tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića. Položio vijenac, razumio zločin i izrekao neku tihu ispriku za zločin nad nevinim ljudima. U Hrvatskoj je ta isprika bila pretiha da bismo je ozbiljno, nakon svega, doživjeli... A u Srbiji je bila preglasna da bi je oni htjeli čuti...i otići korak dalje na koji nisu bili spremni. Mislim da je to njemu bilo jasno. I ništa se nakon tog njegovog posjeta nije dramatično promijenilo. Zato smo skeptici.

Neka dođu s podacima iz arhiva

Milošević u koloni je korak dalje i nadam se da njegov dolazak sljedeće godine u Knin i Vukovar više neće biti vijest već samo činjenica. A puno bi značajnija bila vijest da sljedeće godine Veran Matić dođe s podacima iz arhiva. Ne kao Vučić na Pantovčak. Jer, nije donio gotovo ništa što već nismo imali. Bez grižnje savjesti na crveni tepih stavio, ništa. Osim gorkog okusa. Vratiti povjerenje nije lako. A potrebno je za suživot i život.

A predsjednik, kad korone više ne bude, pa ni različitih tumačenja istine i činjenica, bude u istoj koloni  s predsjednikom Vlade i Sabora, ali i potpredsjednikom Miloševićem neće biti prozvan vođom opozicije... Moći će biti siguran i da ne trpi  funkcija predsjednika, da se veleposlanici snalaze u "našim poslovima". Kako će razumjeti poruke poslane iz Vukovara... Verana Matića smo razumjeli, čekamo ga s paketom.