'Prvo smo mislili da se pravi mrtav': Priča o Blagi Zadri i Alfredu Hillu

Jedan od najtežih i najtragičnijih dana u ratnom Vukovaru zasigurno je bio 16. listopada 1991. godine. Toga dana, u sveopćem napadu, koji je tadašnja JNA potpomognuta srpskim paravojnim snagama i četnicima otpočela na grad, poginuli su brojni branitelji i civili, među kojima i zapovjednik obrane Borova Naselja, Blago Zadro, te na Sajmištu, zapovjednik vojne policije, Alfred Hill.

U silovitom naletu neprijatelja na suprotnome dijelu grada, nije ostala pošteđena ni Mitnica. Jedan od branitelja Mitnice koji je izgubio život taj dan bio je i Josip Gelo, među bliskim prijateljima poznatiji kao Šef. U centru grada poginuo je još jedan pripadnik vojne policije, Željko Mijatović – Gumeni, na Lušcu, mladi Pero Vidaković.

Smrt mu nije bila laka, u vječnost je otišao u odori HOS-a

Na Trpinjskoj cesti, pokušavajući prići poginulom zapovjedniku, u Kupskoj je ulici poginuo Zvonko Mlinarić – Špenac. U kalendaru, krvavim će slovima ostati zapisano kako su toga dana poginuli i Stjepan Ferinac, Josip Bajić, Marko Brač, Mato Kelić, Luka Miličević, Zlatko Palahinjak, Branko Tivanovac te brojni civili. Ranjenike koji su pristizali sa svih položaja i dijelova grada, od Borova naselja, preko Lušca, Sajmišta i Mitnice, djelatnici vukovarske bolnice, kao i pomoćno osoblje, jedva su stizali prihvatiti i pružiti im pomoć.

Za mnom! – riječi su po kojima ga pamte

Blago Zadro rođen je 31. ožujka 1944. godine u Donjim Mamićima, zaseoku Ledinac pokraj Gruda, u Bosni i Hercegovini. Kao desetogodišnjak, iz rodne se Hercegovine s obitelji doseljava u Borovo naselje, gdje završava osnovnu, a potom i srednju školu. Nakon završenog školovanja Blago se zapošljava u Tvornici gume i obuće Borovo, a 1967. upoznaje Katicu Soldo s kojom 31. prosinca iste godine zasniva obitelj. Početkom demokratskih promjena Blago Zadro aktivno se uključuje u politički život, jedan je od osnivača HDZ a u Vukovaru i istočnoj Slavoniji , a pred nastupajućom velikosrpskom agresijom aktivno se uključuje u organiziranu obranu grada.

Iako bez vojne naobrazbe, zbog svojih izuzetnih organizacijskih sposobnosti i hrabrosti, vrlo brzo preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borova Naselja. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke tenkova i oklopnih transportera, a ona je zbog toga prozvana "Groblje tenkova". Kao hrabar i odlučan zapovjednik, Blago Zadro zadobio je poštovanje svojih suboraca i povjerenje civila grada u okruženju, pa je njegova pogibija 16. listopada 1991. za mnoge značila početak kraja.

Tomo Zadro će ispričati malo poznatu činjenicu kako je njegov otac nekoliko dana prije pogibije ranjen: "Na Sajmištu je bio veliki napad, probijene su linije obrane, pa su on i Turbo vod odjurili u ispomoć. Tom prigodom, otac je ranjen u nogu, no nakon što mu je u bolnici dr. Juraj Njavro obradio ranu, odmah se vratio na Trpinjsku cestu". 

"Tog kobnoga 16. listopada 1991. godine, Blagin poziv na okupljanje stigao je rano. Zvao je da dođemo u ispomoć jer su četnici pokušali ući u Vinogradsku ulicu. Pod kišom granata stigli smo u zapovjedništvo gdje smo doznali kako je Blago već krenuo s dvojicom suboraca i tražio da dođemo za njima", prisjetit će se i Stipo Mlinarić Ćipe, pripadnik Turbo voda s Trpinjske ceste.

"Kada smo stigli do Kupske ulice, ugledali smo Blagu kako leži na cesti. Najprije smo pomislili kako se pravi mrtav te se možda pretvara dok se pucnjava ne stiša, međutim, kad smo uspjeli prići bliže vidjeli smo da ne pokazuje znakove života. Podijelili smo se na dvije strane, lijevu i desnu, a naš suborac Zvonko Mlinarić Špeki pokušao je pretrčati dio ceste i zauzeti bolji položaj odakle bi mogao pogoditi mitraljesca koji je iz Vinogradske ulice ispalio smrtonosne hice na Blagu. Plan je bio izvući Blagu po svaku cijenu, i po cijenu vlastitih života. Na žalost, tako je i bilo.

'U gluho doba noći odjeknula je snažna eksplozija. Tek smo ujutro vidjeli kakva se tragedija dogodila'

Isti mitraljez koji je ubio Blagu, pogodio je i Zvonka. Primio je desetak metaka u prsa i pao pokraj jednog betonskog zidića. Prišli smo mu, ali nažalost, više ništa nismo mogli učiniti. Blagino tijelo s ceste je uspio izvući stari Ivan Mažar. Za taj čin, budući da je Ivan imao samo lovački karabin, najstariji sin Blage Zadre, Robert Zadro, dao mu je pušku poginulog oca. Tijelo Blage Zadre odnijeli smo u zapovjedništvo, gdje smo ga očistili od krvi, presvukli i napravili mu mali odar. Isto smo učinili s tijelom Zvonka Mlinarića koje smo odnijeli u Unsku ulicu. Ima li većeg sebedarja, nego kad vojnik položi svoj život da bi izvukao mrtvo tijelo svoga zapovjednika?".

Iz zapovjedništva, tijelo Blage Zadre prevezeno je u vukovarsku bolnicu, a potom privremeno pokopano na Bolničkom groblju, poznatom i kao Švapsko groblje, odakle je tijekom okupacije premješteno na Novo groblje Dubrava. Nakon mirne reintegracije posmrtni ostaci Blage Zadre ekshumirani su iz masovne grobnice na Novom groblju te nakon identifikacije, na sedmu obljetnicu njegove pogibije 16. listopada 1998. godine uz visoke vojne počasti pokopani na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata.

Zanimljivost koju mnogi ne znaju je da su u podnožju spomenika Blagi Zadri koji se nalazi ispred osnovne škole u Borovu naselju koja nosi njegove ime uklesane riječi po kojima ga pamte i zbog kojih su ga poštivali i voljeli njegovi vojnici: "Za mnom!".

Ako se sad ne vratim, nikada više ne bih mogao!

Alfred Hill - Miki rođen je 14. svibnja 1953. godine u Vukovaru, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Pravni fakultet završio je u Zagrebu, a nakon odrađenog pripravničkog staža u vukovarskoj općini, zapošljava se u Hrvatskim šumama u Osijeku. Godine 1984. Alfred Hill ženi se Melitom Kiš, koja im 1986. godine rađa jedino dijete, kćer Stašu.

Nakon položenog pravosudnog ispita Alfred se prijavljuje na natječaj za posao suca u vukovarskom sudu, ali rat ga zauvijek sprječava da dobije posao za koji se školovao i koji je oduvijek želio. Odmah nakon naznaka budućih ratnih sukoba, prijavljuje se u nenaoružane odrede i započinje s prvim stražama. Nakon što je u kolovozu '91. suprugu i petogodišnju kćer odveo u Rijeku, unatoč nagovaranju poznanika da se ne vraća tamo gdje je rat i gdje se gine, ponovo odlazi u Vukovar uz riječi, kako se, kada se sad ne bi vratio, nikada više ne bi mogao vratiti u svoj grad.

Kao dokazanog branitelja i odgovornu i pouzdanu osobu, zapovjednik obrane Vukovara Mile Dedaković – Jastreb 25. rujna 1991. godine imenuje Alfreda Hilla prvim zapovjednikom satnije VP Vukovar, 204. Vukovarske brigade.

Alfred Hill, ratni nadimak – Atila, s najbližim suradnicima i iskusnim braniteljima formira satniju vojne policije i preuzima sve zadaće iz djelokruga VP-e uz aktivno i neprekidno sudjelovanje u obrani grada u okruženju. Tijekom sveopćeg napada na grad dana 16. listopada 1991. godine, braneći položaj na Sajmištu teško je ranjen te uslijed zadobivenih rana, prije negoli mu je stigla pomoć, umire. Nakon odbijenog napada, Alfred je prevezen u vukovarsku bolnicu, a potom privremeno pokopan na Bolničkom groblju. Tijekom okupacije, njegovo je tijelo premješteno u masovnu grobnicu na Novom groblju odakle je nakon mirne reintegracije ekshumirano.

Dana 20. lipnja 1998. Godine posmrtni ostaci Alfreda Hilla, uz vojne počasti, pokopani su na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata. Odlukom ministra obrane Republike Hrvatske, 30. rujna 1998. a na prijedlog načelnika Uprave vojne policije, Nastavno središte za obuku Vojne policije Oružanih snaga Republike Hrvatske dobilo je ime pukovnika Alfreda Hilla.

*Tekst je nastao u okviru projekta "Povijesno vjerodostojno prikazivanje Domovinskoga rata: Otrgnimo zaboravu heroje Domovinskog rata" kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.