Protivno Fukuyaminim predviđanjima, jako smo daleko od kraja sukoba suparničkih ideologija

Govoreći o liberalnoj demokraciji, vrijedi istaknuti da povijesno gledajući liberali početno nisu bili demokrati. John Locke smatrao je tako da samo muškarci, trgovci i zemljoposjednici mogu glasovati, Thomas Jefferson pravo glasa "davao" je samo muškim zemljoposjednicima, a J. J. Rousseau demokraciju je smatrao sustavom koji ne funkcionira. Alexis de Tocqueville demokraciju je smatrao "tiranijom većine", tj. sustavom koji može ugnjetavati manjine nametanjem volje većine.

John Stuart Mill smatrao je da glas neobrazovanog ne bi trebao imati istu vrijednost kao glas obrazovanog. Nakon Francuske revolucije liberali postupno prihvaćaju demokraciju, najprije u Velikoj Britaniji, a kasnije tijekom 20. st. i u svim drugim državama, pa spajanjem liberalne i demokratske tradicije nastaje koncept liberalne demokracije. 

Snaga riječi demokracija

Ne postoji vjerojatno politički pojam s toliko različitih interpretacija i kontroverzi kao pojam "demokracija". Nema mnogo političkih sustava i režima koji ne žele da ih se smatra demokratskima. Francuski povjesničar François Guizot davne je 1849. zapisao da je snaga riječi demokracija tolika da nijedna država ili partija ne može postojati ili misli da ne može postojati, a da tu riječ ne upiše na svoj barjak. I najgori totalitarni sustavi nazivali su se "demokratskima". Imali smo tako Demokratsku federativnu Jugoslaviju, Njemačku Demokratsku Republiku, a i danas imamo Sjevernu Koreju koja se službeno zove Demokratska Narodna Republika Koreja. 

Iako je početkom devedesetih, kako je navedeno, proglašen konačni trijumf liberalne demokracije posljednjih godina javljaju se državnici koji kritiziraju liberalnu demokraciju i zalažu se drugačije političke koncepte. Pred pet godina mađarski predsjednik Viktor Orban tako se založio za i-liberalnu demokraciju. Ruski predsjednik Vladimir Putin prošli je tjedan u razgovoru za "Financial Times", što je prenio i ovaj portal, kritizirao liberalnu demokraciju. Istaknuo je da su liberalne vrijednosti prevladane jer ih odbacuje većina građana zapadnih država. "Tradicionalne vrijednosti su stabilnije i važnije milijunima ljudi nego ta liberalna ideja koja, po mom mišljenju, zapravo nestaje", dodao je Putin koji je posebno kritizirao liberalni stav prema migracijama. 

Orwellova distopija nije tako udaljena?

Kritičari i-liberalne demokracije ističu da je riječ o političkom sustavu u kojemu se redovito održavaju parlamentarni izbori, no manipuliranje državnim institucijama i općenito državnim resursima favorizira obnašatelje vlasti i tako dovodi u pitanje pravičnost političkog natjecanja. U i-liberalnim demokracijama, dodaju kritičari, mediji su pristrani, a pravosudni sustav "benevolentan" je prema vladajućim akterima. S druge strane, "suverenističkim" opcijama skloniji analitičari ističu kako je, zapravo, riječ o sukobu između liberalne ne-demokracije, u Europskoj uniji (EU) personificirane u bruxelleskome birokratskom monstrumu, i ne-liberalne demokracije.

Kao što je poznato iz "abecede" političkih pojmova i ideologija, demokracija znači "vladavinu naroda". Međutim, čini se da liberalno-demokratski establishment sa sve većom sumnjom gleda na demokratsko izražavanje volje naroda (izbori, referendumi). Pred oko šest godina tako je u Hong Kongu, pod pokroviteljstvo znamenitog "mecene" i glavnog protagonista politike "otvorenog društva" Georga Sorosa, održan skup Instituta za novu ekonomsku misao na kojemu su brojni "uglednici" raspravljali o perspektivama moderne demokracije. Kao što su tim povodom izvijestile jedne dnevne novine, zaključak skupa bio je taj da je demokracija na izdisaju i da je "budućnost u dorađenom kineskom modelu političko-ekonomskog sustava".

Demokracija je na istome skupu – s time bi se zasigurno složio i spomenuti Mill - proglašena diktaturom "neobrazovane i nemoralne većine". U Kini (spomenuti kineski model) se odnedavno uvodi sustav tzv. društvenog kredita (mjerenje "moralno-političke podobnosti" kao kriterij društvenog napretka) koji će se provoditi uporabom modernih high-tech nadzornih sustava pod nadzorom tzv. umjetne inteligencije. Nije nam poznato namjeravaju li sudionici spomenutog skupa taj sustav uvesti i u Europi, no distopija Georga Orwella svakako se više ne čini pretjerano udaljenim misterijem. 

Kako bilo, čini se da smo, protivno Fukuyaminim predviđanjima, jako daleko od kraja sukoba suparničkih ideologija, s obzirom na to da i među "establishmentom" više nemamo konsenzus oko prihvaćanja liberalne demokracije. Kada se tome doda činjenica da u Europi živi sve veći broj islamskih vjernika (islam je religija, civilizacija, ali i političko-ideološki poredak) i da "liberalni" vabitelji vabe migrante da u što većem broju dođu u Europu (iako su vrijednosti pridošlica u pravilu dijametralno suprotne vrijednostima liberalne demokracije) – budućnost bi zapravo mogla biti vrlo konfliktna. Jako, jako daleko od "kraja povijesti"…