Protiv klijentelizma se možemo boriti na sedam načina, ne zaboravimo ključne vrijednosti, sve ostalo je laž i opsjena

Crony kapitalizam

Zahvaljujući radu najrazličitijih novinara, analitičara, udruga i pojedinih političara u posljednjih nekoliko godina na medijsko-političkoj sceni gotovo da je postalo mainstream stajalište ono o potrebi borbe protiv klijentelizma. Korupcija, nepotizam i sustav koji počiva na vezama i vezicama kapilarno su proželi hrvatsku državu i društvo. Nije Republika Hrvatska u tom pogledu nikakva iznimka. I u mnogim drugim državama (poznata izreka: što južnije, to tužnije) crony kapitalizam predstavlja dominantnu društveno-ekonomsku paradigmu. No riječ je o pojavi koja nagriza državu i društvo i generira negativne ekonomske i društvene efekte.

Unutar klijentelističkog sustava osnovno pravilo napredovanja često nije kompetencija, nego poznavanje onih koji imaju moć odlučivanja. Unutar takvog sustava ni unutar privatnog sektora nerijetko nemamo zdravu kompeticiju jer pojedine firme posluju na temelju "dobrih veza" s onima koji ih mogu "prištekati" na državni proračun. Takvo postupanje dovodi do negativne selekcije, a negativna selekcija dovodi do nepravde. Nije stoga nimalo iznenađujući podatak da su upravo nepravda i neuređenost države glavni razlozi iseljavanja iz hrvatske proteklih godina.

Demontaža klijentelističkog sustava danas predstavlja fundamentalni strateški hrvatski nacionalni interes.

Kako se uopće moguće boriti protiv klijentelizma?

Reforma pravosuđa

Prvenstveno, potrebno je inzistirati na reformi pravosuđa. Pravna sigurnost, kao stanje lišeno neizvjesnosti o sadržaju i primjeni pravnih normi, osnovni je preduvjet gospodarskog napretka. Na žalost, hrvatsko je pravosuđe često duboko politizirano, a to svakako nije dobra poruka za strane ili bilo koje investitore. Tamo gdje gospodarski subjekt nije siguran hoće li pred sudom moći dobiti adekvatnu pravnu zaštitu – tamo se nikome pretjerano ne investira. Država u kojoj je pravosuđe stvarno samostalno i neovisno automatski ima razvijen imunitet na izgradnju široko disperziranih klijentelističkih mreža koje mogu biti toliko snažne da ugrožavaju nacionalnu sigurnost.

Reforma javne uprave

Drugi preduvjet nedvojbeno je reforma javne uprave i općenito javnoga sektora. Glomazna i neracionalna uprava kakvu imamo u Hrvatskoj potpuno je nekompatibilna broju stanovnika naše države i hrvatskim ekonomskim karakteristikama. Potpuno je neprimjereno sve zaposlenike u javnome sektoru nazivati uhljebima. Dio ljudi odlično radi svoj posao koji je važan i koristan. Dio zaposlenika također uredno obavljane radne zadatke, ali bi ti zadatci nakon racionalizacije bili potpuno izlišni. Prekvalifikacija je ovdje najbolje rješenje. Uhljebi su ona trećina skupina. Riječ je o partijskim instalacijama u javnome sektoru koje su na svoje položaje došle bez ikakve kompetencije, imaju visoka primanja, a često nemaju osobite radne navike.

Niži porezi

Treće, povezano s prethodnim uvjetom, Hrvatskoj su potrebni niži porezi. Niži porezi predstavljaju stimulativno okruženje za investitore i jačanje malog i srednjeg poduzetništva. Visoki porezi destimuliraju bilo kakva ulaganja, a progresivno oporezivanje koliko god se može uspješno braniti u društvu inficiranom socijalističkim naslijeđem zapravo tjera iz ove zemlje visokokvalificiranu radnu snagu, a posebno doktore i inženjere.

Demografska strategija

Demontaža klijentelističkog sustav tangentalno je povezana i s izradom djelotvorne demografske strategije. Mjere demografske pomoći su svakako poželjne, no one moraju biti tek djelić široko razrađene strategije koja će poticati stvaranje jakoga gospodarstva. Parcijalne mjere često se u praksi svode na bacanje novac u bunar i sredstvo političke trgovine. Jako gospodarstvo je ono koje može predstavljati okvir za demografsku revitalizaciju jer zadržava ljude u Hrvatskoj i potiče roditelje na to da imaju više djece. Dakako, to je samo okvir i preduvjet. Njemačka ima jako gospodarstvo, ali ne osobito povoljnu demografsku sliku. Drugi je parametar vrijednosni sustav. Kultura života, otvorenost prema životu nasuprot kulturi smrti koja je danas duboko impregnirala zapadni svijet.

Jačanje vojne moći

U prošloj smo kolumni apostrofirali nesigurno hrvatsko nebalkansko okruženje. S obzirom na takvo okruženje Hrvatska mora jačati svoje vojne kapacitete. To danas zahtijeva prije svega nabavu borbenog zrakoplovstva i sustava srednjeg dometa. Jačanje vojne moći ne predstavlja nikakvu militarizaciju, kako to ljevičari u pravilu govore. Vojna moć je osnovna pretpostavka državne sigurnosti, a sigurnost je od samih početaka nastanka države ključna funkcija države kao takve.

Domovinski rat kao temelj

Za ostvarivanje nacionalnih interesa potreban je konsenzus oko bitnih strateških ciljeva. Ono što u Hrvatskoj i dalje snažno polarizira ljude je povijest Drugoga svjetskog rata. Iako zvuči tragikomično u 2020. godini, ljudi se i dalje najviše dijele upravo prema toj razdjelnici. To je posljedica neprovedene lustracije. U Hrvatskoj je potrebno jednom za svagda osuditi sve totalitarne režime (a posebno komunistički režim koji nikada nije doživio jasnu i nedvosmislenu etičku osudu od strane svih političkih čimbenika), a Domovinski rat, kao integrativni faktor, uzeti kao nultu točku. Povijest zaista treba prepustiti povjesničarima. Onima koji više vole prašnjave arhive, a manje medijske nastupe.

Ključne vrijednosti

Kad je u pitanju definiranje strateških interesa, svako društvo koje želi napredovati mora imati definirane ključne društvene vrijednosti. Riječ je o onim vrijednostima koje ne moraju nužno biti negdje zapisane i normirane, ali koje se podrazumijevaju. Koje su to vrijednosti u Hrvatskoj? To su vrijednosti obitelji, kršćanstva, zdravoga patriotizma, kulture rada i odgovornosti. Jedino na tim temeljima moguće je graditi bolju budućnost. Sve ostalo je laž i opsjena.