Prosvjednici vjerojatno neće dobiti ništa. Vlast si to može priuštiti uz ovakvu opoziciju

Dostavljači Wolta, platformski radnici, zahtijevaju povećanje naknade za dostavu od 30 posto, ali i strukturne promjene u organizaciji njihova posla, odnosno obračunavanje zakonodavaca s kompanijama koje su posrednici između platforme preko koje rade i posla koji obavljaju. Liječničke udruge traže izjednačavanje koeficijenata složenosti poslova specijalista s užim specijalistima, liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti s bolničkim liječnicima kao i uvećanje koeficijenata specijalizantima za najmanje 10 posto, ali i donošenje posebnog zakona kojim bi se uredila materijalna prava liječnika izdvojeno od ostalih radnika u zdravstvu.

Dva je prosvjeda teško spojiti pod zajednički nazivnik budući da u jednom prosvjeduju radnici u privatnom sektoru angažirani na poslu za koji se ne traži nikakvo formalno obrazovanje dok u drugom prosvjeduju radnici u javnom sektoru angažirani na poslovima za koje je potrebno obrazovanje koje je jedno od najzahtjevnijih, najskupljih i najdugotrajnijih. Zajednički nazivnik je teško naći i zato što platformski rad kako se objedinjeno naziva rad preko Wolta, Bolta, Glova ili Ubera nije zamišljen kao stalni dugotrajni posao, a kamoli karijera već kao mogućnost povremenog rada za dodatnu zaradu dok je posao liječnika životni poziv pojedinaca koje kad su jednom za to zvanje obrazovani u njemu treba zadržati jer nam primjerice u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nedostaje 257 obiteljskih liječnika, 110 ginekologa i 90 pedijatara.

Ipak, doktore i dostavljače povezuje to što su jednako nezadovoljni radom u Hrvatskoj. Dostavljači su između ostalog nezadovoljni što si ne mogu priuštiti bolovanje i što je njihov radni status takav da padnu li s bicikla noseći Wolt torbu na leđima nitko neće platiti ozljedu na radu ako su angažirani preko loše posredničke tvrtke, ali i to što su im nakon uvođenja eura naknade smanjene. Doktori su, barem oni u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ili pak specijalizanti, nezadovoljni zato što si nakon što plate kredit za stan i auto zapravo teško mogu priuštiti dostavljača ručka iz restorana pa će nerijetko reći da bi najradije kad ne bi bili preopterećeni odgovornim poslom u slobodno vrijeme rado dodatno zaradili vozeći hranu preko Wolta.

Doktorima i dobavljačima zajedničko je i to što ih država zapravo ignorira. Rad preko platformi gubi svoj prvobitni smisao samim postojanjem posredničkih kompanija koje se nazivaju agregatorima i kao partneri Wolta nude ljudima stalni posao u kojem im krše radnička prava pa ispadne da dostavljač ne radi ni za restoran, ni za naručitelja hrane, niti mu je poslodavac platforma, niti posrednik već radi sam za sebe i onda je opravdano zapitati se čemu služe posredničke kompanije osim tome da Woltu bude jednostavnije poslovati? U radu za platforme uređenom tako da svaki dostavljač ima svoj obrt ili tvrtku ili s platformom surađuje kroz neki novi formalni oblik angažmana za novac koji bi isključio tvrtke agregatore puni smisao biranja vlastitog radnog vremena i određivanja cijene za svoj rad mogao bi se postići, no tada bi Woltu sve skupa bilo kompleksnije, a restoranima možda ne bi bilo povoljno jer bi si između ostalog spomenuti doktor još teže mogao priuštiti dostavu hrane iz restorana.

Država pak doktorima poručuje da u državnoj blagajni sada za njih nema između 500 i 700 milijuna kuna koliko bi koštalo, izračunali su u Ministarstvu zdravstva, ispunjenje njihovih zahtjeva vjerujući da im u informacijskom šumu u kakvom živimo može proći da se istovremeno hvale ekonomskom stabilnošću, gospodarskim rastom, novcem iz Europske unije i uspješnim nošenjem s izazovima krize, ali da dostavljaču Wolta ne mogu osigurati da će biti dovoljno liječnika primarne medicine kojima mogu pokucati na vrata s bolovima u kralježnici od prekomjernog broja sati provedenih na biciklu s teretom na leđima. U međuvremenu 160 tisuća radnika njemačke Pošte dobilo je povišicu plaće prosječno 11,5 posto čim su najavili štrajk.

Prosvjednici u Hrvatskoj izvjesno je, neće dobiti ništa, ni zakonske izmjene ni veće plaće, a to je nažalost zato što si vlast može priuštiti da ih ignorira. Zato što opozicija nema potencijal nizašto drugo osim da glasno prigovara.