Promjena u hrvatskom turizmu mnoge bi mogla naljutiti: Odluka bi bila gruba i neumjesna

Tako je za Forbes Hrvatska sve učestalije oglase o prodaji malih obiteljskih ili boutique hotela obrazložio Emanuel Tutek, partner u BlueRock Consultingu. U cijeloj priči naravno spominje se i nevolja sa iznajmljivačima apartmana koje svi ostali u turističkom sektoru smatraju profiterima zbog izuzetno niskog paušalnog poreza koji plaćaju, ali i objektivno nižih troškova poslovanja nego ih ima mali hotel.

Mali obiteljski hoteli, objasnit će Tutek za Forbes pritisnuti su troškovima poslovanja i nedostatkom radnika, u njih je moguće je, uloženo previše novca, dok usluga koju nude ne može donijeti dovoljno da budu isplativi, a uz sve to nema ni znanja u njihovu vodstvu za preokretanje nemile situacije u pozitivnu.

U zemlji u kojoj će prema svim očekivanjima turizam ove godine srušiti sve rekorde mogla bi se nastaviti prodaja malih hotela jer ne mogu donositi zaradu bez poticaja. S jedne je strane vrlo grubo, možda čak i neumjesno zazivati poticaje za jedan segment u biznisu turističkog smještaja, no s druge strane to je potpuno razumljivo.

FOTO: Unsplash (Ilustracija) 

Zašto ne bi to postojalo u Hrvatskoj?

Baš kao što je razumljivo da hotel od 15 soba koji je zaneseni vlasnik sagradio ulažući u njega šakom i kapom računajući kako turisti ionako sami dolaze ne može biti konkurentan smještaj kad je riječ o turistima koji se znoje pred ekranima svojih računala dok traže najjeftiniju opciju da posjete neku destinaciju.

Takvi će turisti male hotele preskočiti, a ljutit će ih i to što su apartmani preskupi tražeći one jeftinije pa makar se takvi iznajmljivali na način da si ih sami moraju počistiti kad u njih uđu, a dočekat će ih sredstva i rekviziti za čišćenje, perilica za robu i pripadajući prašak. Takva ponuda postoji u Nizozemskoj pa zašto ne bi postojala i na hrvatskoj obali kad je riječ o apartmanima kad spremačica ili nema ili previše koštaju.

Mali obiteljski hotel u nekom takvom okruženju ponude uz opisanu potražnju doista nema osobite šanse za opstanak ili značajniji uspjeh. Malom obiteljskom hotelu, a posebno onome koji bi se htio prozvati luksuznim treba drugačije okruženje i drugačiji turist. Recimo onaj koji nije u ime odmora na moru nije spreman sam sebi čistiti da bi jeftinije prošao već želi i da mu se u lijeno ljetno jutro posluži doručak na terasi i spreman je to dodatno platiti.

Dragana Radusinović

Pitanje za ozbiljnu raspravu 

Riječ je o dvije različite kategorije gostiju. Prva je u Hrvatskoj u većini. I dok je tako, poticaji bi mogli poslužiti da mali obiteljski hotel ostane profitabilan, no osim za njegova vlasnika pitanje je kakvu bi korist ostatak zajednice imao, a bit poticaja ipak bi trebala biti u koristima zajednice koja ih iz javnih sredstava daje, zar ne?

Poticaji za profitabilnost i opstanak biznisa malih obiteljskih hotela imali bi smisla jedino ako destinacija na kojoj se nalaze ima među svojim ciljevima promjenu strukture gostiju koje želi privući, ali onda na drugoj strani lokalna samouprava treba na maksimum podići paušalni porez na apartmane, što su do sada učinili samo neki veliki gradovi. To bi onda bila ista poruka u oba smjera, razvlačenje stiskavca u kojem je nestao prostor za profitabilno poslovanje malih hotela.

Pregovori za novu Vladu ne spominju najbitnije: Ovo su dvije ključne teme za raspravu

Poticaji sami po sebi ne bi donijeli ništa do olakšanog poslovanja ili možda ozbiljnijeg ulaganja koje je obično potrebno već nakon nekoliko sezona i pred kojim vlasnici prvi put "lupe glavom o zid" i shvate da nisu računali da je to nužan uvjet za uspješno poslovanje. No, bi li privatnim vlasnicima u turizmu trebalo javnim novcem poticati ulaganja u imovinu, to je već pitanje za ozbiljnu raspravu u zemlji koja kroči prema uvođenju poreza na nekretnine.