Prof. Zdravko Tomac: Hoće li Stipe Mesić ikad umrijeti?

Doživotni hrvatski predsjednik u sjeni Stipe Mesić ne želi se odreći svojih privilegija. Čak štoviše ruga se hrvatskom narodu, ruga se desetcima tisuća blokiranih i stotinama tisuća nezaposlenih i onih koji životare u krajnjem siromaštvu, kada izjavljuje da ima pravo na doživotne privilegije i da ih se ne želi odreći. Mesićeve privilegije koštaju porezne obveznike skoro 900 tisuća kuna godišnje. Ima državnu vilu na raspolaganju, dva službenika, vozača i službeni auto.

U Hrvatskoj na sve strane se štedi, smanjuju se plaće, mirovine, čak i 100% invalida. Svima osim doživotnom uhljebu, hrvatskom metuzalemu Stjepanu Mesiću. Stipe Mesić cinično poručuje onima koji ga financiraju: "Otići ću iz ureda samo ako jednog dana ipak umrem". Dakle, hrvatski metuzalem toliko voli samog sebe i svoje privilegije, toliko voli živjeti na visokoj nozi, kao bubreg u loju, na račun hrvatske sirotinje koja financira njegovu štetočinsku politiku. On sam sebe uvjerava da je besmrtan, da možda neće nikada umrijeti, da bi bila strašna tragedija i gubitak za hrvatski narod ako ipak jednoga dana umre!

Pozivam saborske zastupnike, jer ne vjerujem Vladi da će bilo što poduzeti, da će ukinuti njegov ured odnosno da će predložiti ukidanje Zakona o povlasticama Stjepana Mesića, da u Saboru pokrenu pitanje odgovornosti Stjepana Mesića i ukidanje svih privilegija i pretvaranja Stjepana Mesića u običnog umirovljenika.

To je potrebno učiniti ne samo zbog štednje i ukidanje najveće političke privilegije nego još više zbog ogromne štete koju je Stipe Mesić svojom politikom učinio i dalje čini hrvatskom narodu.

Mogla bi se napisati cijela knjiga ako bi se navele samo najveće štete koje je učinio hrvatskom narodu. Ovdje ću podsjetiti samo na neke.

Stipe Mesić je dvostruki krivokletnik na haaškom tribunalu. Lažno je i teško optužio Franju Tuđmana i svoju domovinu. Stipe Mesić je lagao i zastupao je velikosrpsku politiku koja je cijelo vrijeme pokušavala velikosrpsku agresiju i pokušaj stvaranja velike Srbije pretvoriti u obični sukob, srpskog i hrvatskog nacionalizma odnosno u građanski rat s podijeljenom krivnjom. Presuda Međunarodnog suda pravde u Haagu u kojoj je utvrđeno da je jedini uzrok svih zala i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini genocidna politika Srbije, Crne Gore i JNA, koji su ognjem i mačem i teškim zločinima pokušali stvoriti veliku Srbiju. Kako je Stipe Mesić cijelo vrijeme s ostalom petom hrvatskom kolonom zastupao potpuno suprotnu politiku, kako je amnestirao Crnu Goru rekavši da nije ratovala s Hrvatskom, kako je zajedno s Vesnom Pusić bio najglasniji u nametanju krivotvorine o podijeljenoj krivnji Hrvatske i Srbije za rat i zločine, kako su izjednačavali krivnju Miloševića i Tuđmana, kako su tvrdili da je uzrok zla dogovorna politika Miloševića i Tuđmana oko podjele Bosne i Hercegovine i mijenjanja granica država, nema nikakve dvojbe da je Haaški sud pravde presudio i Stipi Mesiću i ostalima iz državnog vrha Hrvatske, koji su glavni krivci što npr. nije presuđeno da u Vukovaru Srbija nije optužena za počinjeni genocid.

Kao dokaze citirat ću samo neke izjave Stjepana Mesića kojima je teže optuživao vlastitu domovinu nego što je to učinjeno na haaškom tribunalu.

Mesić je 29. svibnja 2005. lažno ustvrdio, amnestirajući velikosrpskog agresora, da su brutalni rat izazvali Milošević i Tuđman. Mesić je rekao: „Ta volja (tj. volja za promjenom granica), bila je izražena kroz politiku Slobodana Miloševića ali i Franje Tuđmana. Pokušaj promjene granica doveo je do brutalnog rata".

Međunarodni sud pravde je utvrdio povijesnu istinu da je uzrok brutalnog rata velikosrpska agresija i pokušaj zločinima genocidnog karaktera, otimanje Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini dijelova njihovih teritorija iz kojeg su zločinima istjerani svi ne Srbi.

Pitanje je hoće li se sada Stjepan Mesić ispričati hrvatskom narodu što je cijelo vrijeme lažno tvrdio i na Haaškom sudu kao svjedok i kao bivši predsjednik države da je podijeljena krivnja između Miloševića i Tuđmana i da su oni podjednako krivi što je došlo do brutalnog rata. Stipe Mesić je cijelo vrijeme tvrdio da su ustvari hrvatski branitelji bile "budale" koje nisu primijetili da su marionete Tuđmana i Miloševića u dogovornom brutalnom ratu.

Evo još dva primjera kakvu je politiku vodio Stjepan Mesić.

Stjepan Mesić izazvao je pravi šok kada je oslobodilačku akciju Maslenica, kojom je počelo oslobađanje Hrvatske i spriječena namjera velikosrpskog agresora da prepolovi Hrvatsku kod Zadra, nazvao nepotrebnom, ustvari, kada je dr. Franju Tuđmana i generale Janka Bobetka i Antu Gotovinu optužio i za zločin prema hrvatskim vojnicima. Optužio ih je da su tu akciju bespotrebno organizirali uoči izbora da bi HDZ pobijedio na izborima. Mesić grubo krivotvori istinu kada Budimira Lončara proglašava zaslužnim čovjekom, iako je svima jasno, što se vidi iz dokumenata, da je on bio na strani Jugoslavije u vrijeme kada je Hrvatskoj bilo najteže.

Evo još jednog primjera koliko je Stjepan Mesić štetio hrvatskim nacionalnim interesima. Na sveučilištu u Lavovu u zapadnoj Ukrajini Mesić je teško optužio hrvatsku politiku, posebno Tuđmanovu, rekavši "da je hrvatska politika u prvom redu bila antisrpska". Mesić se u Beogradu ispričao za sve zločine koje su učinili Hrvati, čime je izjednačio krivnju agresora i žrtve, čime je uvrijedio hrvatski narod koji nije ni na Beograd ni na srpski teritorij ispalio niti jedan metak. Ipak najvažnije je Mesićevo lažno svjedočenje na Haaškom sudu. Lažno je tvrdio da su Hrvati u srednjoj Bosni bili oruđe u rukama tzv. zločinačke politike Franje Tuđmana i Hrvatske, da su Hrvati napali Muslimane u Srednjoj Bosni radi etnički čiste velike Hrvatske. Lažno je svjedočio u Hagu o prikrivenoj politici podjele Bosne između Hrvatske i Srbije, o sastanku u Karađorđevu 1991. između Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, itd. To njegovo lažno svjedočenje bilo je krunski dokaz kako bi se u optužnicama zastupala teza da je Hrvatska utemeljena na zločinu i da je svjesno provodila etničko čišćenje Srba te da je bila agresor na Bosnu i Hercegovinu.

Stjepan Mesić sustavno je kršio hrvatske zakone, odavao državne tajne i sustavno je krivotvorinama i lažima ustvari doprinosio velikosrpskoj politici koja je negirala svoju krivnju i prebacivala je na hrvatsku stranu, posebno na predsjednika Tuđmana. U svojoj politici detuđmanizacije i krivotvorenja istina o Domovinskom ratu Mesić je stalno kršio hrvatske zakone i odavao državne tajne.

Evo nekoliko karakterističnih primjera:

- Predsjednik Stjepan Mesić omogućio je novinaru britanske producentske kuće Newswatch (iz Londona), Johnu Cooksonu, uvid u neodređeni broj transkripta i audio-zapisa te njihovo snimanje. Na temelju toga i snimke službenih prostorija glavne zgrade Predsjedničkih dvora, kao i prostorije u kojoj su arhivirani navedeni dokumenti, novinar Cookson sačinio je desetominutni tv-prilog u kojem se izričito poziva na sadržaj tih transkripata i audio-zapisa. Njegov tv-prilog emitirala je britanska tv-postaja Channel 4, a zatim i Hrvatska televizija.

Iz toga slijedi da je predsjednik Mesić državnu tajnu, koja mu je bila povjerena na čuvanje, učinio dostupnom inozemnoj organizaciji, odnosno, osobi koja za tu organizaciju radi, tj. novinaru J. Cooksonu.

– Predsjednik je Mesić transkripte razgovora predsjednika Tuđmana s drugim osobama, koji su također označeni kao državna tajna, davao odabranim hrvatskim medijima. Na primjer, tjedniku Nacional predao je određeni broj transkripata koje je taj tjednik objavio u brojevima: 231. do 238., 240., 243., 246., 251. do 253., 255., 256., 258., 259. (svi izašli 2000.). Slično je učinio i s tjednikom Feral Tribune.

- Predsjednik Mesić omogućio je, odnosno dopustio je da 666 transkripata nezakonito dobije Tužiteljstvo Haaškoga suda. I tužiteljica Carla del Ponte i njezina ekipa s takvim su se udvorništvom izrugivali, govoreći da su dobili hrpu papira, čak i one koje nisu tražili. Takvim svojim djelovanjem predsjednik Mesić nanio je nenadoknadivu štetu Republici Hrvatskoj i svojim primjerom potaknuo druge da krše zakone i ugrožavaju djelovanje pravne države.

O antihrvatskom djelovanju Stjepana Mesića mnogo toga je poznato ali nedostaje jedna cjelovita analiza o kojem bi se argumentirano dokazale sve ogromne štete koje je Mesić učinio svom hrvatskom narodu, koje i dalje čini i zbog kojih bi mu trebalo ne samo oduzeti sve privilegije nego i pokrenuti njegovu političku odgovornost. Hrvatsko nacionalno etičko sudište podiglo je moralnu optužnicu za veleizdaju. Mislim da to nije dovoljno, da ima mnogo dokaza i argumenata da treba ne samo ukinuti njegove privilegije nego i zatražiti političku odgovornost.

Cijelo vrijeme smo dokazivali pogubnost Mesićeve politike, ali se on uvijek uspio održati na površini jer su iza njega bile dobro umrežene medijske, udbaške i političke snage. Mislim da su te snage definitivno poražene i raskrinkane na procesu pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, gdje je utvrđena istina koja teško optužuje Mesića i njegovu ekipu i cijeli državni vrh Hrvatske. Trebalo bi zatražiti političku odgovornost svih njih, možda je logično da se počne sa Stjepanom Mesićem jer je najdulje trajao, jer je zato nanio najveću štetu. Predsjednik Josipović je nastavio njegovu politiku a nastavlja ju i Kukuriku koalicija. Utvrđivanje istine o antihrvatskom djelovanju Stjepana Mesića proširilo bi mogućnost da se zaustavi i daljnje djelovanje Kukuriku koalicije i bivšeg predsjednika Josipovića. Iz ciničnih izjava Stjepana Mesića, kako će vječno biti predsjednik u sjeni osim ako se ipak ne dogodi da i on slučajno umre, proizlazi da se i on nakon debakla svoje politike pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu nimalo ne osjeća krivim, da mu ne pada napamet da se ispriča i da kaže: moj hrvatski narode, oprostite mi, vodio sam pogrešnu politiku i zato nemam više pravo koristiti velike privilegije koje ste mi dali, ispričavam se i povlačim se definitivno iz politike. Kako se to neće dogoditi, potrebno je da Hrvatski sabor odmah pokrene ukidanje privilegija Stjepanu Mesiću i da u obrazloženju utvrdi političke razloge zašto je to nužno učiniti.