zdravko tomac

Prof. Caratan - titoistički mentalni sklop koji se ne želi suočiti s istinom

20.03.2015. u 14:28
Ispiši članak

U povijesti simboli igraju ne samo veliku nego često i presudnu ulogu i rušenje određenih mitova i simbola često označava početak velikih promjena. Nema nikakve dvojbe da u Hrvatskoj i dalje vladaju mitovi o Titu kao velikom državniku pa i velikom Hrvatu i najzaslužnijem čovjeku u našoj povijesti.

Isto tako, nema nikakve dvojbe da kult Kumrovca, Brijuna, kult Trga maršala Tita i obrana prava Tita da ima svoju bistu u predsjedničkim dvorima dugo vremena u nas se nisu smjeli dirati niti su se dozvoljavale kritike i otvorene rasprave o tome.

U posljednje vrijeme često sam pisao da u Hrvatskoj ne može početi ozbiljna detitoizacija koja je nužna dok se ne izmjesti predsjednika Tita iz Predsjedničkih dvora i dok se ne ukine Trg maršala Tita. Dugo godina, već svakoga svibnja se prosvjeduje na Trgu maršala Tita, pojedinih godina i nekoliko tisuća ljudi je činilo krug hodajući oko Hrvatskog narodnog kazališta i tražeći da se tom najljepšem trgu vrati njegovo staro ime Kazališni trg.

Međutim, uspjeha nije bilo. Pokušaji u Gradskoj skupštini da se promijeni Trg maršala Tita nisu nikada dobili većinu. Sjećam se kada sam bio predsjednik Odbora u Gradskoj skupštini za imenovanje trgova i ulica kako sam uspio u Odboru dobiti većinu da predložimo Skupštini da se ukine naziv Trg maršala Tita i da se preimenuje u Trg dr. Franje Tuđmana. Međutim, tada je nastupila prava hajaka na mene i Odbor, silni pritisci na članove Odbora, tako da su neki odustali od svojih stavova odnosno povukli su svoj glas za ukidanje Trga maršala Tita. To su činili i pravaši, što me najviše iznenadilo. Ja sam tada bio u SDP-u i vrlo brzo su me smijenili s smjesta predsjednika i člana Odbora za imenovanje trgova i ulica.

Predsjednik Mesić i predsjednik Josipović bili su veliki titoisti i nisu dozvoljavali bilo kakvu ozbiljnu kritiku titoizma. SDP i ljevica su i danas titoisti i tvrdo brane titoizam i Tita kao nešto "najbolje što su Hrvati imali" (Z. Milanović). Dugo vremena i HDZ nije bio spreman odlučno ući u borbu protiv Titovog mita i kulta odnosno nije bio spreman započeti i provesti nužnu detitoizaciju hrvatskog društva. U međuvremenu su otkrivani novi i novi zločini, nova grobišta.

Gdje god se u Sloveniji i Hrvatskoj zakopalo nalazile su se kosti kao posljedica komunističkih zločina. Međutim, ni najstrašniji zločini nisu bili dovoljni da se promijeni stav titoista, jednostavno nisu htjeli vidjeti istinu, nisu se htjeli suočiti s istinom. Sjećam se kako sam napisao jedan tekst za Katolički tjednik, 23. ožujka 2009. pod naslovom "Živi zakopani" u kojem sam opisao strahotu Hude jame. S nekoliko citat podsjetit ću čitatelje na taj tekst.

Tekst sam počeo slijedećim riječima: "Kao gimnazijalac oduševljavao me Edgar Allan Poe, čuveni književnik, mističar, posebno svojim tekstovima o mističnim događajima koje je tako plastično opisao da mi se činilo da sam ih sam doživio. I danas vrlo često se sjećam njegova opisa užasa živog zakopanog čovjeka, odnosno opisa  straha njegovih likova od toga da će biti živi zakopani. Vrlo često mi spontano dolazi pred oči slika kako se otvara grob i lijes i kako nalaze kostur razjapljenih čeljusti u samrtničkom kriku živog pokopanog čovjeka."

Nakon toga sam opisao strašno otkriće Hude jame te sam konstatirao da su počinjeni komunističko- titoistički zločini po svojoj okrutnosti nadmašili i maštu Edgara Allana Poa, jer su u Hudoj jami navodni Titovi antifašisti žive pokopali stotine i stotine ljudi, koji su u strašnim mukama polagano umirali tako da se radi o jednoj od najstrašnijih zločina u povijesti čovječanstva koji je po okrutnosti gori od Hitlerovih komora smrti jer su tamo uz sve grozote ljudi umirali relativno brzo za razliku od živih pokopanih.

Ni otkriće takvih zločina i Hude jame nije pomoglo u mijenjanju svijesti titoista koji su i dalje nastavili njegovati kult Tita i koji su onemogućili provođenje titoizacije i posebno su branili Trg maršala Tita. Ni druge grozne činjenice koje su se saznavale nisu bile dovoljne titoistima da se suoče s istinom.

Njemački Bild Tita je uvrstio među deset najvećih zločinaca u novijoj povijesti pripisujući mu sveukupnu odgovornost za više od milijom žrtava svrstavši Tita u društvo sa Mao Ce-tungom, Hitlerom, Staljinom i drugima. I izjava Aleksandra Rankovića 1951. godine u Skupštini  Jugoslavije da je 1945. likvidirano preko 650 tisuća neprijatelja te da je kroz zatvore i logore prošlo preko 3 milijuna ljudi nije bila argument za titoiste da je titoizam bio zločinačka ideja i zločinačka praksa.

Iz godine u godinu, iz dana u dan otkrivani su novi dokazi o tome da je titoizma bio zločinački sustav koji se nije bitno razlikovao od staljinističkog zločinačkog sustava.  Branitelje kulta i mita Tita nisu pokolebale i činjenice koje su izbile u javnost da je Tito pred smrt tražio od vrha JNA da ognjem i mačem sačuvaju Jugoslaviju i da se ne obaziru na nužne žrtve.

Predsjednici Mesić, Josipović, SDP i drugi cijelo vrijeme sprječavali su istinu o komunističkim zločinima i svaku objektivnu kritiku titoizma i Tita. Komunistički zločini su prešućivani ili čak opravdavani.

Sama najava predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da će Titovu bistu i ostale umjetnine, poklone vezane za Tita izmjestiti u Titov muzej u Kumrovcu izazvala je veliku buru. Čak su joj prijetili da će pokrenuti njen opoziv.

Međutim, ona je to ipak na kulturan način učinila ali duhovi se nisu smirili. Krenuo je novi napad na Kolindu Grabar Kitarović. Ti napadi pokazali su svu bijedu mentalnog sklopa titoista. Bilo je i smiješnih ali ustvari jadnih i žalosnih prijedloga. Ponovno je "briljirao" Damir Kajin, koji je rekao da je predsjednica trebala napustiti Titovu vilu a u njoj ostaviti Titovu bistu, jer ako je toliko smeta Tito kako može biti u njegovoj vili.

Zaprepastili su i neki mladi titoisti koji su se stvarno osramotili kao povjesničari. Hrvoje Klasić opravdava Titove zločine. On ne priznaje ni Hudu jamu, ni žive pokopane, ni milijun žrtava ni Titove odrede smrti. On bi sve to oprostio i ide tako daleko da kaže ako ne opraštamo zločine Titu kako to da onda opraštamo zločine Franji Tuđmanu.

Takva krivotvorina, takva podvala, takve usporedbe za jednog čovjeka koji želi biti povjesničar su sramota. Evo zašto, Franjo Tuđman za razliku od Tita nije imao svoje odrede smrti. Franjo Tuđman nije organizirao Udbaška i druga smaknuća i u Hrvatskoj i u inozemstvu.

Franjo Tuđman nije imao logore i političke procese protiv neistomišljenika. Franjo Tuđman ne spada u najveće zločince 20. stoljeća. Sramota je i uvreda uspoređivati komunističke zločine s pojedinačnim zločinima u Domovinskom ratu a to upravo Klasić radi. Cijelo vrijeme mentalni komunisti pokušavali su krivotvorinama i lažima Domovinski rat proglasiti udruženim zločinačkim pothvatom i izmišljati navodne zločine a u isto vrijeme negirati i skrivati ogromne komunističke zločine.

I drugi mladi povjesničar Tvrtko Jakovina sugerira predsjednici Kolindi Grabar Kitarović da pročita biografiju Josipa Broza Tita. Pitam koju biografiju, da li onu istinitu ili one koje piše Tvrtko Jakovina koja su idolatrija i sakrivanje istine. Neki kritičari Kolinde Grabar Kitarović odmah su je proglasili manipulatoricom, čak joj poručuju da nije bilo Tita da se ona ne bi ni rodila u Hrvatskoj nego u Italiji.

Dakle, digla se kuka i motika protiv početka detitoizacije u Hrvatskoj. Slušao sam i gledao na Studiju 4 zanimljivu polemiku između dva profesora, Ive Banca i Branka Caratana. Profesor Caratan je u jednom uspio. Uspio je pokazati što je to titoistički mentalni sklop koji se ne želi suočiti s istinom. Kako ne može negirati istinu i zločine onda ih relativizira, te pokušava zaslugama Tita u antifašističkoj borbi skinuti svaku krivnju za monstruozne zločine. Ivo Banac je i ovdje kao i svugdje u zadnje vrijeme briljirao u jasnoći stavova, obrazlažući zašto je za demokratsku Hrvatsku važno da se riješimo titoističkog nasljeđa i da konačno kažemo istinu o našoj prošlosti.

Postavljam si pitanje zašto su titoisti tako tvrdi? Zašto u nas ima dosta poštenih ljudi koji su nasjeli i još uvijek nasjedaju na prijevaru titoista. Titoizam je tvrd orah jer je promidžba dugo godina uspjela stvoriti mit o jugoslavenskom socijalizmu s ljudskom dušom, koji je demokratski i koji se navodno bitno razlikuje od staljinizma. I mnogi na Zapadu gledali su kroz prste Titu i titoizmu iz određenih povijesnih i strategijskih razloga.

Prijevara titoizma u nas i danas uspješno funkcionira, jer u nas mnogi pošteni ljudi još uvijek nisu prihvatili istinu o zločinačkom karakteru titoizma. Titoizam je vjerojatno najuspješniji model komunizma koji je u prošlosti, a još i danas, uspijevao skriti svoj zločinački karakter. Prijevara titoizma temelji se između ostalog na zaslugama komunističke partije u antifašističkoj borbi u II. Svjetskom ratu te osobito u obrani samostalnosti Jugoslavije od nasrtaja Staljina. Značajni doprinos prijevari titoizma dala je i koncepcija i praksa samoupravljanja predstavljanog kao demokratski socijalizam s ljudskim likom.

Mnogima u Hrvatskoj trebalo je dugo vremena da otkriju prijevaru, a mnogi kada su je i otkrili nisu je htjeli prihvatiti a još manje priznati da su bili prevareni.

Karakteristika naših titoista i branitelja titoizma kao navodno demokratskog sustava koji se ne može svrstati u zločinačke staljinističke sustave je odbijanje istine da se po svim bitnim karakteristikama titoizam ne razlikuje od drugih totalitarnih komunističkih sustava. Naši titoisti brane komunizam, jugoslavenskog tipa, kao ispravnu i veliku humani ideju od koje ni u novim uvjetima ne treba odustati. Oni priznaju da je bilo zločina ali kažu da su ti zločini bili nužni i da se nisu mogli izbjeći odnosno negiraju da se radilo o tvornicama smrti i sustavu koji je ukidao sve slobode čovjeka čak i njegovo pravo da misli drugačije.

Suprotstavljajući se Caratanovom relativizmu profesor Banac je pokazao da se antifašizmom Josipa Broza Tita ne može opravdati njegov totalitarni režim i stotine tisuća ubijenih i stotine tisuća političkih zatvorenika. Nema nikakve dvojbe da danas postoje znanstveni dokazi i utvrđene povijesne istine da je titoizam po svim svojim karakteristikama bio autoritativno- diktatorski režim, da su zločini proizvod sustava i tvornica smrti a ne nesretni slučaj ili pogreška.

Nema nikakve dvojbe da je titoizam izgrađen na kultu ličnosti, diktaturi, monopolu policijske i vojne sile i zatiranje nacionalnog i vjerskog. Ima dovoljno dokaza da je titoizam primjenjivao sve staljinističke represivne metode: sustavne likvidacije svih potencijalnih i postojećih opobernjaka ili neistomišljenika kako na unutarnjem tako i na vanjskom planu. Da je vojni i policijski aparat institucionalizirao masovno nasilje u službi veličanja ličnosti i političkog nadzora cjelokupnog pučanstva. Nametnuta ideologija, jednopartija, teror tajne policije, monopol nad medijima i sredstvima komuniciranja, monopol nad oružjem i centralizacija gospodarstva su karakteristike titoizma koje se ne razlikuju od drugih oblika staljinizma.

Godinama je Tito sustavno prikazivan kao spasitelj naroda, kao heroj, kao tvorac bratstva i jedinstva, blagostanja, izgradnje novog socijalističkog čovjeka kao borca za ravnopravnost i jednakost svih naroda, piše u svojoj knjizi "Trg maršala Tita" Jure Vujić.

On dokazuje da je titoizam zločinačka industrija te da je Hrvatskoj potreban duboki i sveobuhvatni proces suočavanja s istinama komunističke prošlosti. Na 248. stranici svoje knjige Jure Vujić zaključuje: "Bez suočavanja s prošlošću i objektivnog razmatranja povijesnih činjenica nije moguće provesti proces detotizacije (politološke, sociološke, psihološke naravi), nužan za obnovu hrvatskog društva, jer upravo mitologizacija i mistifikacija sa zadržavanjem određenih predrasuda u javnosti održavaju rezidualni komunistički mentalni sklop" (str. 248).

Autor u knjizi dokazuje kako se danas u Hrvatskoj pod krinkom antifašističke borbe i idealiziranja komunizma relativiziraju titoistički zločini. Autor zaključuje da su takvi procesi velika opasnost za budućnost svih generacija hrvatskog naroda. Slažući se autorovim stavovima dodao bih da nikom ne smijemo dozvoliti da sadašnjim i budućim generacijama hrvatskog naroda nameće povijesnu hipoteku na osnovi lažnih optužbi protiv državnog i vojnog vodstva u Domovinskom ratu uz istovremeno idealiziranje titoizma i skrivanje njegovog zločinačkog karaktera.

Zbog svega toga selidba Titove biste u Kumrovec važan je prvi korak ali nedovoljan u procesu detitoizacije. Ključni potez mora biti vrlo brzo i odlučno ukidanje Trga maršala Tita jer dok god maršal JNA ima najljepši trg u hrvatskoj metropoli dotle nije moguće provesti ozbiljnu detitoizaciju. U svibnju, ako dođe 50 tisuća ljudi da prosvjeduje na Trgu maršala Tita tek tada će početi brzi i potpuni proces detitoizacije.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.