Primorac ne posjeduje Marićev javni šarm, no važnije od toga je postaje li ministrom da bi provodio neku politiku koju može argumentirati

Mariću njegova vještina natprosječna javnog umiljavanja nije pomogla da u javnosti dobije podršku za oporezivanje nepokretne imovine, a novonajavljeni ministar već je i prije nego je tajnica Vlade sastavila dokument o prijedlogu njegova imenovanja u Saboru značajno manje simpatičan od Marića.

Prvo se cijepio protiv Covida-19 preko reda, potom posjeduje i obrt i trgovačko društvo istovremeno što Porezna uprava u drugim slučajevima ne gleda blagonaklono već istražuje zbog mogućeg izbjegavanja plaćanja poreza, potom ima pristojno izdašnu ušteđevinu stvorenu isključivo radom za javne naručitelje. Prema do sada objavljenim informacijama Marko Primorac je sklon uvođenju poreza na nekretnine.  Među argumente za njegovo uvođenje mogao bi uvrstiti i onaj da ih svaka uređena zemlja oporezuje. S tim argumentom neće pogriješiti, međutim nije nevažno koliko taj porez njegove platiše košta. 

Prema podacima Eurostata, statističkog ureda Europske unije koji se odnose na 2020. godinu periodični porez na nepokretnu imovinu u Hrvatskoj je imao 1,8 posto udjela u ukupnim porezima i 0,7 posto udjela u BDP-u. Hrvatska je po udjelu poreza na nekretnine u ukupnim porezima i BDP-u naravno ispod prosjeka 27 članica EU i ispod prosjeka eurozone, međutim taj porez više doprinosi javnim financijama nego u Hrvatskoj u 12 članica EU, a njegov je doprinos javnim financijama manji nego u Hrvatskoj u 14 članica EU.

Među tih 14 su i Slovenija, Njemačka, Austrija i Švedska dok su među prvih 12 Francuska, Grčka, Finska i Rumunjska. Ukupno bogatstvo ili siromaštvo nacije ne igra ulogu u tome doprinosi li porez na nepokretnu imovinu više ili manje ukupnim porezima, a Hrvatska je prema Eurostatovim mjerilima negdje po sredini europske ljestvice. Istovremeno je također prema Eurostatu pri dnu ljestvice po paritetu kupovne moći, odnosno jedna je od četiri zemlje EU u kojoj su građani prosječno najsiromašniji. Donedavno je Hrvatska bila predzadnja gledajući za sobom samo Bugarsku, a sada se osvrće još i za Grčkom i Slovačkom, ali tome je osim rasta BDP-a kumovao i pad broja stanovnika. 

Osim poreza na nepokretnu imovinu Eurostat analizira i podatke o porezu na ostalu imovinu, svu onu koja nije nepokretna, a oporezuje se u pojedinoj zemlji i po tom kriteriju Hrvatska je niže u odnosu na druge zemlje nego po oporezivanju nepokretne imovine. Udio oporezivanja ostale imovine u ukupnim porezima u Hrvatskoj je 1,1 posto, a udio u BDP-u 0,4 posto s time da je doprinos tog poreza javnim financijama u osam članica EU manji nego u Hrvatskoj, a u 18 članica EU veći nego u Hrvatskoj. Najveći doprinos tog poreza javnim financijama je u Luksemburgu u Belgiji dok oporezivanje nepokretne imovine najviše doprinosi javnim financijama u Francuskoj i Grčkoj. 

Hoće li oporezivanje nekretnina doista biti tema u drugoj polovici drugog mandata Andreja Plenkovića ovisit će zahvaljujući tome što se bliži nekoliko izbora o političkoj procjeni prije nego o ekonomskoj, no u kontekstu moguće nove rasprave ne bi bilo loše raspravljati o oporezivanju imovine, a ne samo nepokretne imovine. U prilog uvođenja strukturiranijeg poreza na nekretnine umjesto načina na koji se trenutačno nekretnine djelomično oporezuju može govoriti i činjenica da ih u Hrvatskoj stranci sve više kupuju, no treba imati na umu da taj argument može biti i zavaravajući jer će se prije dogoditi da uvođenje poreza na nekretnine potakne prodaju strancima nego što će odvratiti strance od kupnje. Možda i najvažnije je ipak pitanje ukupnog oporezivanja i mogućnosti da se uvođenjem poreza na nekretnine dodatno rastereti porez na rad što se uvijek navodi kao lijepa posljedica oporezivanja nekretnina.

Ministra na odlasku Zdravka Marića pamtit ćemo i po poreznom rasterećenju plaća, no ono se ponajviše odnosilo na iznadprosječne plaće. Dodatno, porez na rad više uopće nije ključno opterećenje na plaću već je su to doprinosi, posebno onaj za zdravstvo koje najavljeni ministra financija također želi snažnije financirati iz javne blagajne.  Izvjesno je da Marko Primorac ne posjeduje javni šarm Zdravka Marića, no važnije od toga je postaje li ministrom da bi provodio neku politiku koju može argumentirati ili će tek obnašati funkciju gaseći požare s ciljem osvajanja još jednog mandata na vlasti za Plenkovićev HDZ. Što god od to dvoje bilo na trapezu između sklonosti da uzme više novca od građana oporezivanjem nekretnina i da više javnog novca usmjeri na zdravstvo koje ga guta kao rupa bez dna Marku Primorcu bi umjesto 100 dana uhodavanja na poziciji trebalo dati 10. Kriza je. Teška vremena traže spretne i okretne.

I možda je baš ta spretnost i okretnost ono što Marić ima, a Primorac možda nema. A možda nas iznenadi.