Prema Bruxellesu ponizni, prema građanima bahati

Hrvati, čini se, baš i nisu zadovoljni uvođenjem eura i to najviše zbog rasta cijena nakon konverzije. To je mišljenje 30,5 posto ispitanika. Gotovo 15 posto (14,8 posto) nije naišlo na nikakve probleme, ali 11,9 posto građana priznaje da se u plaćanjima s eurima ne snalazi. To je samo mali dio istraživanja pa, iako ispitivanja javnog mijenja, posebice obzirom na broj ispitanih nužno i ne moraju oslikavati stanje u društvu, ipak ih valja analizirati, jer ukazuju na trendove koji se događaju pred našim očima.

U prva tri tjedna od kada je ''euro naš novac'', a kune i oni preslatki mali medvjedići koje smo tako voljeli nestali iz naših novčanika, kaos s eurima i dalje je vidljiv na gotovo svakome mjestu.

Nismo mi tu da mislimo, nego da ispunjavamo

Na blagajnama se prodavači zajedno s kupcima i dalje muče, zbrajaju, oduzimaju, a vraćeni ostatak najčešće samo gurnemo u male novčanike koji su postali hit, jer nam je još neugodno prebrojavati sitniš, budući se ne snalazimo. Jasno, kao i u svemu, uvijek ima onih kojima to nije nikakav problem, ali žal za nacionalnom valutom postoji i dalje i bilo bi na neki način čak i uvredljivo zaboraviti preko noći da smo je imali gotovo 30 godina.

No, od sjećanja se ne živi, ostaje nam samo prisjećati se da su nam te kune, ma kako ih malo bilo, označile tri desetljeća hrvatske samostalnosti. Moramo se prilagoditi na novo, Europa plaća, broji svaki cent (lipu, malo nostalgije) i nismo mi ovdje da mislimo, nego da ispunjavamo što se od nas traži.

A ugovori se moraju poštivati, posebice s Europskom unijom, no, zanimljivo je da, dok smo prema Bruxellesu pokorni i skačemo na svaki mig, istodobno, u vlastitoj nam državi (ako je još naša), kršimo sve postojeće zakone i akte, gdje god možemo. Dakako, to se odnosi na vlast, a ne na građane, iako će na ovu rečenicu odmah skočiti internetski trolovi vladajućih, koji su u posebnoj misiji spašavanja vojnika Ryana pojačali aktivnost u posljednje vrijeme.

Simpatični trolići

Doduše, ti bi HDZ-ovi trolovi ipak trebali biti maštovitiji pa kada već hejtaju tekstove onih koji se potpisuju vlastitim imenom, nemilosrdno ih vrijeđajući sakriveni iza lažnih imena i blentavih pseudonima, barem staviti neku zgodnu profilnu sličicu, a ne ostaviti prazan kvadratić. Izgleda prilično bezveze i amaterski, kao i njihove ode oduševljenja kojima slave svaki (ne)uspjeh vlasti, ali, 'ajde, to je također jedna od cijena demokracije. Da te može pljunuti bez ikakve posljedice svatko tko zna s dva prsta lupati po tipkovnici, ne razlikujući č i ć i nazivati ''udbašem'', ''Soroševim plaćenikom'', ''dnovinarom'', ''piskaralom'' i ne da mi se dalje ni nabrajati, jer, tako je prozirno i tako dosadno.

Dragi bi trolići, koji zdušno brane neobranjive stvari, a moraju, jer im je to posao s punim radnim vremenom i plaćom, trebali znati da, ma koliko se upirali dokazati nam kako zapravo idemo u pravom smjeru, jer nas tamo vodi nepogrešiva vlast, valjda Bogom dana, jedino mjerilo uspješnosti svake političke garniture jesu- izbori. Potpuno je svejedno je li riječ o lijevima, desnima, srednjima, zelenima, trobojnima, šarenima, sve se to lijepo vidi na izborima. Pa tko je jamio, jamio je. Stara ''narodna'', u Hrvatskoj prava istina.

Guverner i Grenland i vesela europska obitelj

Pa će nas tako premijer i guverner središnje banke, koji ima dodira s hrvatskom stvarnošću koliko i s otapanjem ledenjaka na Grenlandu, uvjeravati kako je sve u najboljem redu. Jest, ali njima, koji ionako svoje prihode godinama broje u dolarima, eurima, a neki i jenima, ali ne i običnom čovjeku u borbi s mučnom svakodnevnicom.

U Bruxellesu (sinonimu za naše vazalstvo), ili nekoj drugoj atraktivnoj inozemnoj destinaciji, naši će čelnici kimati glavama, smješkati se s ekstra plaćenim birokratima koji po cijele dane održavaju sastanke o sastancima i donose gomile deklaracija, rezolucija i kako li se već sve službeno ne zovu, a sve u cilju, kao, stvaranja jedne velike, simpatične i drage europske obitelji.

Koja je jednako razdragana i u Parizu, Berlinu, Stockholmu, ili Ateni, Sofiji, Bukureštu i Zagrebu, jasno. Svi smo mi jednaki, trebamo se samo okupiti pod istom kapom, uhvatiti za ruke i oduševljeno pjevati. To što je u nekoć sirotinjskoj vječno kišnoj Irskoj prosječna plaća oko 2800 eura, a u sunčanoj Hrvatskoj oko 800, nema veze. To što su u jadnoj Irskoj cijene hrane znatno niže, kao i komunalija, dok su u Hrvatskoj skočile u nebo, posebice od kada smo radosno otvorili vrata eurićima, dobro, ne treba piliti, nije važno.

Jedino je važno da smo svi jedno srce, ono europsko, čemu sitničariti oko toga što, primjerice, prema Švedskoj možemo gledati kao prema drugoj galaksiji i nećemo je dostići za milijun godina. Ona ionako ima groznu klimu i stalno je hladno, a mi najljepše more na svijetu i toliko toplih dana. Doduše, Vikinzi se nisu odrekli svoje krune i ne pada im na pamet uvoditi jedinstvenu europsku valutu, a mi, evo, odmah pohitali, unatoč tome što je Europa praktički u ratu, a zbog sumanute cijene energenata smiješi nam se kineski model prometa; čitaj, bicikli.

Želite ovršiti dijete? Nije problem

A mi živimo u državi u kojoj netragom nestane turbo luksuzna zaplijenjena jahta ruskog oligarha i nikome ništa. Grdosija otpluta pod okriljem noći, kao da je dječji gumeni brodić u kadi, a nitko pojma nema gdje nestade. Vladajući odmah zaprijete nekakvim istragama, ono, kao, ozbiljno, svima sve jasno, a svi šute. Tko će ga znati, možda je nekakvim Matrixom završila u prostranstvima Sibira, jer nemoguće je više znati i pratiti tko je s kime od političke elite i podzemlja umrežen. Jahta više-manje, kupit će Rus novu, nije problem. I naučiti lekciju iz Hrvatske.

Države u kojoj je moguće ovršiti maloljetno dijete, kao da je predmet, vući ga i maltretirati, dok ono viče i ne da se, policajcima pune oči suza, a ne mogu ništa, jer hladno je pravosudno pero donijelo takvu odluku. Nema veze što je riječ o živome biću, koje još nema pravo glasa, uzmi ga nasilno, nevažno je što ono plače i treba ići piškiti, a ni to mu ne daju. Odvuci ga kao vreću krumpira, jer je sutkinja-ovršiteljica izdala nalog za uporabu sredstava prisile prema djetetu.

Hej, gdje mi to živimo? U državi u kojoj vladajući tako ponizno kleče pred Bruxellesom, a tako bešćutno i bahato razvlače 12-godišnje, nevino biće kao da je kriminalac, zatvarajući oči dok im otplovljava jahta?

Svaka jahta isplovi kada joj je vrijeme. I otplovi, kada dođe vrijeme i za to. Ma koliko bila luksuzna, veličanstvena, blagoglagoljiva i s najboljom opremom, dovoljan je jedan greben da završi kao Titanic. A taj greben su izbori.