Predsjednikova promašena bitka protiv kriminala i korupcije

Naravno, predsjednička uvreda nikad nije neizazvana. Predsjednik vrijeđa s razlogom. Razlog se uglavnom svodi na to što mu se ne sviđa ono što je o sebi čuo od osobe koju vrijeđa. U svojoj odlučujućoj, hrabroj i junačkoj borbi protiv mita, korupcije i nepotizma taj nekad uspješan prodavač Kirby usisivača direktnom prodajom dosad se obračunao s ozbiljnim 'kriminalcima' - Dalijom Orešković i Marijanom Puljak, Radom Borić, GONG-om i udrugom B.a.b.e. koji valjda predstavljaju 'skupine organiziranog kriminala' uroćene s poznatom 'zločinkom' pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova Višnjom Ljubičić i najnovijim članom organizirane 'kriminalne' skupine Žarkom Puhovskim. Zajednički naslov mogao bi biti – diskreditiranje metodom osobnog vrijeđanja.

Prgav karakter i neprimjeren stil

Predsjednik se bori protiv kriminala i korupcije. Izaziva zapravo da u šumi svega što napiše ili kaže tražimo tu njegovu bitku kao iglu u plastu sijena. Milanovića njegovi pobornici rado objašnjavaju kako bi ga donekle obranili. Prvo ima prgav karakter. Ima. Potom je samo riječ o neprimjerenom stilu. Jest. U konačnici nije on kriv jer je izazvan. Dobro.  A sve zato što on nastoji boriti  se protiv kriminala i korupcije.

Koruptivna križaljka u ortačkom kapitalizmu u kojoj glavne uloge igraju državne institucije, izvršna vlast i privatne te državne kompanije glavna je brana liberalnoj ekonomiji. U Hrvatskoj recimo, javna nabava postoji zato da bi konačna cijena bila skuplja, a ne jeftinija za kupca, a to su kao transparentni procesi koji oslobađaju ekonomiju od namještenih poslova.

'Organi istrage' brinu se za opstanak medija

U Hrvatskoj sudski procesi traju beskonačno dugo, naoko krivi ispadnu nevini, a pravopisna pogreška u javnosti zna biti predstavljana kao veći grijeh od neplaćanja poreza. U Hrvatskoj je izgleda običaj da se barem dan ranije javi čovjeku da će biti uhićen zbog sumnje u korupciju, a 'organi istrage' silno se brinu za opstanak medijske industrije pa kad mediji jave da je klikabilnost pala potrude se brže bolje ispustiti klikabilne informacije o tajnim izvidima. 

Da, baš kao sa žitom i kukoljem. Kad se očisti sav kukolj s Milanovićevih izjava, zaista ostane i pokoje zrno žita, pokoja ispravna teza na koju je ukazao i loša praksa koju je prokazao. Međutim, koliko dobar mora biti komad bifteka da bi ga čovjek pojeo unatoč tome što je kuhar namjerno na njega posuo najmanje kilogram soli? 

Milanovićevi križarski ratovi

Kakva je točno društvena korist od Milanovićevog križarskog rata protiv medija, udruga, organizacija i pojedinih zastupnika u Saboru? Kako se vrijeđanjem na osobnoj razini ljudi kojima se ne sviđaju predsjednički nastupi dođe do smanjivanja korupcije, do ulova lopova i zaplijene mita? Ne dođe se. Kroz posljednje nastupe Zorana Milanovića ogroman broj ljudi, građana Hrvatske već prilično umornih od života u koruptivnom društvu tek imaju priliku za ventilaciju. Ne, predsjednik Republike ne mora nužno biti pristojan. Ne mora nužno biti ni politički korektan. Ali mora, odnosno trebao bi zadržati neki smisao u svojem postojanju i obavljanju dužnosti. A taj smisao sigurno nije vođenje osobnih ratova s Pantovčaka. 

Uostalom, Zoran Milanović uvijek može zbog ugrožene nacionalne sigurnosti sazvati sjednicu Vlade i pozvati se na nju. Nejasno je što čeka. 
U posljednja tri desetljeća nagledali smo se antikorupcijskih strategija, akcijskih planova i akcija. Ništa od navedenoga nije obeshrabrilo igrače u koruptivnim poslovima da nastave dalje osjećajući se sigurni kao bubrezi u loju. Zato uvijek iznova otkrivamo korupcijske afere. Ova najnovija u kojoj je glavni akter donedavni predsjednik uprave državnog JANAF-a Dragan Kovačević drugačija je od svih ostalih između ostalog po tome što njezinu javnu vidljivost zamagljuje ništa drugo nego osobno obračunavanje predsjednika Republike s onima koji ga kritiziraju. Zoranu Milanoviću treba čestitati. Uspio je u hrvatskom društvu korupciju staviti u drugi plan tvrdeći da se bori protiv nje.