Predsjednički izbori ili kako zauzeti dvore na Pantovčaku

Je li nam možda poznat drugačiji scenarij od toga? Zar nisu to isto radili i bivši predsjednici, pokojni dr. Tuđman, Mesić, a onda i Josipović? Neki s više, neki s manje uspjeha, ali zapravo, osim nekoliko značajnijih poteza i gesta, sve se, manje-više, svodilo na protokolarne obveze, što i jest najveći dio predsjedničkih ovlasti.

Dakle, Kolinda Grabar-Kitarović, unatoč činjenici da su je žestoko sada počeli napadati neki koji su je do jučer bespogovorno podržavali i nekritički joj se divili i dalje čvrsto stoji na prvom mjestu u redu za sljedećih pet godina na Pantovčaku. 

Primjetno je da je ublažila retoriku, a ''strelice'' koje je odašiljala i njima često ''bocnula'' premijera Andreja Plenkovića i njegovu ekipu u Banskim dvorima sve su rjeđe. Oni koji sebe smatraju, kako se to uobičajeno kaže, dobrim poznavateljima prilika u političkim krugovima, tvrde kako je predsjednica i definitivno shvatila da joj bez potpore Plenkovića i HDZ-a nema još jednog potencijalnog ulaska na Pantovčak. Unatoč tome koliko frakcija bilo u HDZ-u i kako se one međusobno potkopavale, kada je riječ o izlascima na izbore, bez obzira jesu li europarlamentarni, parlamentarni, ili predsjednički, HDZ-ovi će glasači uvijek biti koordinirana i disciplinirana vojska. S te strane, Kolinda Grabar-Kitarović ne treba strahovati. No bez podrške nekoć matične stranke, kojoj i dalje neformalno pripada svjetonazorski, predsjednica ima znatno manje izglede za uspjeh.

Reklo bi se da je predsjednica na vrijeme povukla ''ručnu'', kojom je otklizala u polje ekstremne desnice, kojoj ona, zapravo, sagleda li se njezin životopis i njezina dotadašnja politička karijera, nikada nije pripadala. Moglo bi se čak reći i da je, na neki čudan način, želeći se dopasti desnom biračkom tijelu, koje je ionako po habitusu njezino, previše ''zadesnila''. I našla se u društvu mnogih o kojima do prije koju godinu vjerojatno nikada nije ni sanjala. No, ''sirenski zov'' sviđanja biračima koji su joj dali povjerenje, ipak je Kolindu Grabar-Kitarović- koja pritom potječe iz kraja koji je poznat upravo po jasnim stavovima o antifašizmu, kojega čak i nazivaju ''lijevim'' dijelom Hrvatske- odvukao  odveć udesno, pretvorivši je u svojevrsnu ikonu desnice. Pritom, kako sam već rekla, njezina cijela karijera ničim nije dala naslutiti da bi se baš ona mogla naći na takvom tronu.

No kada je i Europa počela oštrije pogledavati u njezinom smjeru, a inozemni mediji, čak i oni skloni Hrvatskoj, poput njemačkih (posljednjih godina ipak nešto manje) i austrijskih, stavili je u red desničara tipa mađarskog predsjednika Viktora Orbana, koji je nesumnjivo prvi desničar Europe, zazvonilo je zvono za uzbunu u samom HDZ-u.

Jer, uglađeni briselski europejac Plenković, kojega ''autentični'' HDZ-ovci, što je opet pogrešno, nazivaju ''lijevim'', jer ni on to nije, također je shvatio da bi i sam HDZ bez popularne Kolinde Grabar-Kitarović mogao na predsjedničkim izborima - izgubiti. Da, upravo to; izgubiti.

Tko god imao kakvo mišljenje o predsjednici, a imaju ga svi, ne može se poreći njezina ekstremna popularnost, unatoč činjenici da i ona pada iz mjeseca u mjesec, ali definitivno je zacementirana pri vrhu najpopularnijih. Iako ni to nije ''Sveto pismo'', jer, prisjetimo se, i sam Ivo Josipović svojedobno se uljuljkao u odličan rejting i pokazatelje da će osvojiti još jedan mandat, ali je na koncu ipak izgubio. Tijesno, ali poraz je poraz. Ma s koliko minimalne razlike.

Puno će još imena ''isplivati''...

Iako se za sada još stidljivo spekulira s imenima potencijalnih kandidata, jer u političkom je biznisu to već toliko uvriježena špranca, ovoga bi se puta moglo dogoditi da na izborima ona prava, ''tvrda'' desnica iznjedri svoga favorita, razočarana u Kolindin zaokret prema desnom centru te da tako uzme dobar dio njezinih birača. Ipak, dosadašnja nam je povijest pokazala da takvi kandidati s tom retorikom u konačnici ne prolaze dobro, jer i dalje su na cijeni populizam, jednostavnost i pošteno rečeno, ne prejake teme kojima su ionako razočarani i prezasićeni birači svakodnevno bombardirani. Tako da bi ekipa oko Kolinde, još nije prekasno, trebala pronaći svojevrstan balans da je ne odbace ti desni birači i ne daju svoj glas nekom pravom ''tvrdolinijašu'', a da se opet makne od te titule ''desničarske heroine''.

Priče i nagađanja o tome kako bi je s trona mogla maknuti bljedunjava Bruna Esih, čije riječi i istupe je zapravo malo tko zapamtio, a osim saborskog obračuna s Plenkovićem, kada se radilo o strateški važnim nacionalnim temama, nije se izjašnjavala, potpuno su deplasirana. Esih je, unatoč umjetnim napuhivanjem od strane njezinih obožavatelja, mjehur od sapunice.

S desnog je boka Kolinda Grabar-Kitarović sigurna, unatoč potencijalnom gubitku dijela desnih glasova.

Ali, zato bi se trebala pripremiti za opake udarce koji će zasigurno doći s lijeve strane. Svjedočimo tome da se ljevica okrupnjava, a to, hoće li se Zoran Milanović kandidirati, ili ne, ili je to probni balon, zapravo i nije toliko važno. Nije važno ime, važno je da će ljevica izbaciti svojega kandidata, a tko će to biti- s obzirom na to da i na tom dijelu trenutačno traju preslagivanja- prerano je reći. Ne bismo se začudili da to bude šefica GLAS-a, Anka Mrak-Taritaš, jer se za sada ona i nametnula kao neformalni vođa opozicije.

Od SDP-a ionako ništa, sve da se i Davor Bernardić kandidira. Čak i njihovi simpatizeri shvatili su da onaj tko ne može voditi vlastitu stranku, ne može upravljati ni državom, makar to bilo samo protokolarno.

I da, ne zaboravimo neuništivog Milana Bandića- on i jest i nije iznenađenje, ali uvijek ulazi u trku. I dolazi do finala.

Kolinda Grabar-Kitarović i Milan Bandić u sigurnom drugom krugu? Zvuči nevjerojatno? Pa i ne baš. Do sada su se mnoge tzv. sigurne prognoze pokazale netočnima i obrnuto.

Uostalom, nije li i sama Kolinda na početku bila svojevrsni autsajder, unatoč jakoj stranačkoj logistici pa je bilo ''knap'' sve do samog finala? Jest.

Ma koliko kandidata na koncu izašlo, a vremenom će se iskristalizirati, već sada se mogu kladiti da će predsjednica ući u drugi krug.

I da, i u to da će drugog kruga sigurno biti, jer ni jedan kandidat neće dobiti već u prvom. Bez obzira koliko u Hrvatskoj sve bilo moguće i  apsurdno.