Predsjednica Kolinda Grabar- Kitarović kao garant stabilnosti države

Očito je, međutim, da odnosi u političkoj areni nisu onakvi kakvima ih se nastojalo prikazati te da Zoran Milanović, kao premijerski kandidat, kontrolira bitno manje parlamentarnih mandata, nego što se činilo prema dosadašnjim izjavama aktera iz njegova kruga.

Parlamentarna zastupnica albanske manjine  Ermina Lekaj Prljaskaj pokazuje izrazito visoku razinu političke kulture, ističući da pripadnicima nacionalnih manjina nije zadatak da nacionalnoj većini odabiru političku većinu. Upravo to su na prvim poratnim izborima u Njemačkoj zaključili pripadnici danske manjinske zajednice, koji jedini imaju zaštićeno pasivno biračko pravo u toj državi. Zato Danska manjinska stranka nastupa na lokalnim izborima i izborima za parlament savezne države Schleswig-Holstein, ali ne i na izborima na saveznoj razini.

Mirko Rašković, jedan od trojice zastupnika srpske nacionalne manjine, od Predsjednice je zatražio pomoć i zaštitu od pritisaka, a njegov stav vrlo je sličan onome zastupnice Lekaj Prljaskaj. Rašković je spreman poduprijeti onoga tko će imati parlamentarnu većinu za dobivanje parlamentarnog mandata, ali ne želi biti taj čiji će glas prevagnuti.

U Sloveniji se biraju dva zastupnika nacionalnih manjina, a samo jednom su njihovi glasovi bili ključni za izbor premijera. Bilo je to 1996. godine kad su omogućili da pobjednik izbora Janez Janša ostane u opoziciji, a da vladu formira Janez Drnovšek. Nakon toga u slovenskoj je javnosti pokrenuta snažna kampanja protiv parlamentarne zastupljenosti manjina i stvorena je vrlo neugodna klima, čiji se „odjeci“ osjećaju i danas, dakle, nakon skoro dvadeset godina. Radi dugoročne zaštite razine uspostavljenih manjinskih prava, dobro je da se dio izabranih manjinskih zastupnika u Hrvatskoj ponaša prema modelu koji primjenjuje danska manjina u Njemačkoj, jer su očito svjesni da bi „slovenski scenarij“ doveo do kompromitacije koncepta manjinske zastupljenosti.

Predsjednica Republike jedini je akter u političkom sustavu koji investituru dobiva izravno od naroda. Ona precizno shvaća svoju ulogu „glasa naroda u institucijama“ i u odnosu na nacionalne političke elite. Odluka da u najkraćem mogućem roku sazove Sabor na konstitutivnu sjednicu način je da cijelu proceduru političkog pregovaranja o sastavljanju Vlade učini providnijom, da onemogući tip pritisaka na koje joj se očito danas žalilo barem dvoje izabranih zastupnika, a možda još ponetko.

Uostalom Predsjednica je ta koja, kako kaže Ustav, „brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti.“

U prvom krugu konzultacija o povjeravanju mandata za sastavljanje Vlade, jasno je pokazala da dosljedno provodi svoju ustavnu obvezu.