Pred nama je najvažniji zadatak: Istina je drugačija od onoga što većina misli

U ta dva desetljeća na svim poljima života nabujalo je, razmahalo se, a po nekim ocjenama i sasvim podivljalo digitalno doba. Naše doba u kojem se za razvoj, za rast, za zabavu, za posao, za život, za obrazovanje snažno oslanjamo na nove tehnologije, a one se jedna za dugom smjenjuju munjevitom brzinom gazeći što je brže moguće prema onome što će nakon ovih nekoliko ''jezičnih modela'' s kojima se zabavljamo biti prava umjetna inteligencija. Brža, pametnija, kreativnija, sposobnija… moći će sve što ograničeno biće zvano čovjek niti je kad moglo niti će moći.

Pred nama je turbulentno razdoblje u kojem ćemo istovremeno razvijati nove igračke digitalnog doba s jedne strane, dok ćemo ih s druge strane nastojati podrediti svojoj kontroli sve kompleksnijim propisima. Zaokupljeni umjetnom inteligencijom, ne uvijek sigurni hoćemo li u budućnosti služiti mi njoj ili ona nama na najboljem smo putu da potpuno zaboravimo na pitanje, a što ćemo s prirodnom inteligencijom?

FOTO: Unsplash

Digitalno doba tek se rađa

Iako nam se može činiti da smo u njega baš duboko zakoračili istina je da se digitalno doba tek rađa, da rastemo s njime, da ga tek istražujemo kao i njegov utjecaj na nas. Dok se bavimo razvijanjem, unapređivanjem, reguliranjem i ograničavanjem umjetne inteligencije i ostalih novotarija digitalnog doba koje obećavaju spektakularne zarade jer je riječ o neotkrivenom i neosvojenom teritoriju baš kao što je nekad bio Divlji Zapad ili poslije njega Daleki Istok ključno bi nam pitanje ipak trebalo biti kako da ova naša prirodna inteligencija ostane korak ispred umjetne?

Digitalno doba nam je donijelo mnoge izazove preko kojih pretrčavamo nevjerojatnom brzinom ne osvrćući se dovoljno na njihovu važnost za biznis, ekonomiju i poslovanje. U Švedskoj su naime zaključili kako djeca odmalena obrazovana isključivo digitalnim alatima sporije čitaju, imaju siromašniji rječnik i slabije razumiju ono što su pročitali. Učenje od rane dobi korištenjem digitalnih alata u današnje je djece zaustavilo razvoj jezičnih vještina, otvorilo im je put u nove i neistražene ovisnosti i nije im dalo baš nikakve vještine za izražavanje emocija niti upravljanje njima.

Jedna je učenica u Švedskoj, kako je prenio jedan portal, situaciju sa svojim obrazovanjem savršeno opisala rekavši kako joj je s knjigama izazovnije jer mora sama pročitati zadatke koje joj je u digitalnoj verziji učenja kompjutor čitao na glas. Švedska je, govori se o tome već neko vrijeme, odlučila zaustaviti digitalizaciju obrazovanja i vratiti djeci knjige, skinuti ih sa ekrana i vratiti ih sa vještine klikanja na vještinu listanja.

Dragana Radusinović

Čitamo na glas

Istovremeno, društvo mora modernizirati obrazovanje i prilagoditi ga digitalnom dobu. Baš kao što se prije stotinu godina učila vještina krasopisa koja se danas više ne uči tako se za stotinu godina neće učiti neke vještine koje danas učimo. No, što ćemo učiti, što nećemo i kako ćemo učiti poglavlje je koje digitalno doba ili nije dotaknulo ili ga je počelo ispisivati na potpuno pogrešan način.

Na jednom kraju ubrzano razvijamo nove tehnologije, a s druge strane potpuno smo podbacili u obrazovanju za digitalno društvo, a ono što su razvijenije zemlje pokušale pokazalo se promašajem. Dati djeci laptope, poslati im linkove i pretvoriti obrazovanje u video igricu nije dalo niti poželjne niti očekivane rezultate, no povratak na dobru staru knjigu, dobre stare analogne alate, one s kojih se većina hrvatskog obrazovanja nikad nije niti makla također ne može biti rješenje.

Ne valja ministar, dovedite novoga

I zato nam je to kao društvu puno važniji zadatak bilo čega drugog u digitalnom dobu. Zadatak glasi: kako skrojiti obrazovanje za digitalno doba koje će omogućiti prirodnoj inteligenciji da bude korak ispred onoga što danas razvija i zove umjetnom inteligencijom? Jer budemo li prirodnu inteligenciju zatupljivali obrazovanjem nekritičkim korištenjem digitalnih alata tada ni umjetna inteligencija neće morati biti suviše pametna da nadigra neke buduće generacije. A poslodavci bi mogli kukati kako svijećom moraju tržiti zaposlenike koji znaju – misliti.