Pred Hrvatskom je odluka koja će sve promijeniti: Je li Plenković spreman na taj korak?

S jedne strane, poučeni iskustvom iščekujemo neka nova uhićenja, jer tako zna biti sa smjenjenima, a s druge strane bavimo se uvjetima koje Hrvatska treba zadovoljiti kako bi nakon tri godine nastojanja bila primljena u Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i tako zaslužila više stranih investicija i niže troškove zaduživanja. Da bi se nešto dobilo nešto se uvijek mora dati. U ovom slučaju izgleda da se za ulaznicu u OECD mora dati dio moći. Moći funkcije direktora državnog poduzeća. U socijalističkom sustavu direktori državnih poduzeća bili su izrazito moćni ljudi, u pravilu partijski umreženi i u svojim ovlastima ograničavani djelovanjima tadašnjih radničkih vijeća. Direktori državnih tvrtki bili su moćni i u vrijeme pretvorbe i privatizacije, pa i cijele tranzicije prema tržišno orjentiranom gospodarstvu.

U nekom novom koraku moć direktora državnih poduzeća mora se ispuhivati. Direktorska pozicija nekad shvaćana kao ona s koje se bez pravila i kontrola mogu usmjeravati plaćanja pa bila ona i milijunska te donositi odluke o zapošljavanjima i poslovnim suradnjama nužno se mora mijenjati. Iz moćne treba prerasti u činovničku. Direktor državnog poduzeća u uređenom, bogatom društvu s razvijenom ekonomijom nije moćnik već je činovnik čiji rad nadziru nezavisni stručnjaci u Nadzornim odborima kojima naknade zarađene u tim odborima nisu glavni izvor egzistencije. Bilo da je riječ o Šumama ili Pošti, Elektroprivredi ili Lutriji riječ je o pozicijama koje bi u nekom razvijenom, bogatom društvu trebale bili obične, ni po čemu posebne, pozicije s kojih se služi upravljanjem, a ne junači razmetanjem.

Državni sektor u hrvatskom je gospodarstvu i dan danas velik i značajan, zato je značajno kako se tim poduzećima upravlja, koliko ona novca troše i na što. Također, važno je da direktori državnih poduzeća budu samo to, a ne i stranački igrači, organizatori i facilitatori svega i svačega a ponajviše onoga što nikakve veze nema sa samim poduzećima koja vode. Potrebno je, jednostavno rečeno, da pozicije direktora državnih poduzeća izgube značaj i moć koju su do sada imale u hrvatskom društvu i ekonomiji.

FOTO: Ronald Gorsic / CROPIX

Igra i doigravanje 

Također je važno da te funkcije budu važnije od imena koja na njima u nekom trenutku obitavaju. Važno je da igru političke moći i doigravanje njome prestanemo tumačiti kroz ljude koji vode državna poduzeća. Depolitizacija upravljanja državnim trvtkama znači da više ne tumačimo u kakvom je položaju određeni ministar u odnosu na premijera ovisno o tome tko je imenovan na ili smijenjen sa čela državne tvrtke. To je način razmišljanja i djelovanja koji bi trebalo prepustiti povijesti i državne tvrtke osloboditi od uloge koju su imale u bivšem socijalističkom društvu kao i u tranziciji.

Ova tema prolazi ispod radara zbog Vjesnika: To je ništa drugo nego operacija visokog rizika

Ključno je pitanje je li politička vlast zaista spremna na taj korak? Na puštanje iz ruku alata koji joj je služio za osiguravanje svojeg opstanka. Pri tom je riječ o bilo kojoj vlasti ne samo aktualnoj. Jer ideja depolitizacije se ostvaruje i tako što se u trenutku političkih promjena ne licitira funkcijama direktora državnih poduzeća. E sad, ako se iza aktualnih smjena kuju novi politički planovi imenovanja, onda pišimo kući (OECD-u): Propalo je.