OVO TREBA REĆI

Prava reforma ekonomike zdravstva? Tek tamo 2031.!

Do tada nam se, prvo i najvažnije, valja riješiti pandemije i platiti koliko god dodatnih milijardi je potrebno da nacija preživi. Potom, moramo stvoriti elementarne političke pretpostavke za bilo koju reformu, pa tako i onu ekonomike zdravstva.

17.04.2021. u 22:09
Ispiši članak

Naša medicinska struka je sasvim u redu. No, ekonomika zdravstva i zdravstvenog osiguranja je teško bolesna, toliko da već ozbiljno ugrožava zdravlje i opstanak nacije. Izliječimo politikom izvitoperenu ekonomiku zdravstva, u njoj je problem!

Prije točno 13 godina objavio sam tekst pod naslovom "Zdravstvo – nerješiv problem?" I, kako vidim, ništa se od tada promijenilo nije! Procijenite sami. A bila su od tada četiri predsjednika države i pet premijera! Pisao sam dakle u travnju te davne 2008.:

"Fundamentalna transformacija našeg društveno-ekonomskog sustava traje već osamnaest godina. Počela je odmah nakon prvih višestranačkih izbora. Paralelno s izgradnjom institucija novonastale države išlo se i u bolan ali nužan pothvat promjena gotovo svega postojećeg – od koncepta vlasništva ('društveno' u privatno), preko ekonomske funkcije cilja (dohodak po radniku u profit), pa sve do vojno-obrambene doktrine (JNA u NATO). Ništa nije ostalo isto kao prije. Sve je prošlo famoznu tranziciju. Sve osim hrvatskog sustava zdravstva!

A sam taj sustav je, koje li ironije, teško bolestan. Upravo to je konstatacija i u gotovo svim programima najvećih političkih stranaka. Upravo to je dominantan osjećaj većine pacijenata. Isto osjećaju i misle i liječnici. I medicinske sestre. I dobavljači lijekova i medicinske opreme. Svi su nezadovoljni.

Ugled liječnika, budimo otvoreni, srozao se do samog dna. Percepcija u javnosti je katastrofalna – u ispitivanjima javnog mnijenja liječnike se smješta u sam vrh najkorumpiranijih skupina. Istovremeno, većina ispitanika smatra korištenje 'veze' ili 'plave koverte' u zdravstvu opravdanima kada je vlastito zdravlje u pitanju. Povremena spektakularna uhićenja liječnika koje se uhvatilo s nekoliko tisuća kuna ili eura mita samo pojačavaju osjećaj mučnine. Kod nekih i suprotan, tipa – ma što ste se dovezali liječnika koji računaju 'u tisućama', krenite na one druge profesije, na one koji računaju 'u milijunima'!

Mladima se više ne ide na medicinu. Nekada elitni studij na koji se prijavljivalo dvadeset kandidata na jedno raspoloživo mjesto više ne proizvodi dovoljan broj liječnika. A kako i bi kada studij npr. ekonomije, plus par godina radnog iskustva, malo bolja privatna tvrtka i eto plaće koja je dvostruko veća od plaće vrhunskog kirurga, uz to redovnog sveučilišnog profesora s međunarodnom reputacijom, trideset godina radnog staža. Nakon svih silnih godina studija, stažiranja, državnih ispita, specijalizacija, usavršavanja. Uključujući sve njegove prekovremene sate, dežurstva noću i blagdanom, pripravnosti. Takav odnos je bolestan po sebi, zar ne?

A financiranje zdravstva? Tek tu je teška bolest u pitanju. Od kada znam za sebe slušam o brojnim 'sanacijama' zdravstva. One dođu obično par tjedana nakon što dobavljači lijekova zaprijete prestankom isporuke. Pa se onda panično krene u 'iznalaženje' dodatnih sredstava. A njih nikada dovoljno. Uvijek je zdravstveni proračun kratak par milijardi. Stalno postoji ogroman iznos dospjelih neplaćenih obveza. Sam Bog zna koliko je to nekog dana. Političari su i jedni drugima već postali dosadni ponavljanjem priče o 'naslijeđenim dubiozama' u zdravstvu.

Ministri financija nikako da proniknu u sve tajne poslovanja i financiranja zdravstva. Jer nisu liječnici. Isti problem imaju i ministri zdravstva. Jer nisu ekonomisti. Ima li ikoga tko razumije prirodu bolesti sustava zdravstva? Ima, dovoljan broj. Samo što bi dijagnozu najrađe našvrljali na nečitkom latinskom, toliko je politički nepopularna.

A ona glasi otprilike ovako: sustav zdravstva je zasnovan na besramnom višedesetljetnom prodavanju iluzije da je tobože svim građanima dostupna vrhunska medicinska usluga – i to besplatno!".

Iluzija. Isprazno obećanje. Laž! Eto, tako sam pisao 2008. Zvuči kao da sam pisao jučer, zar ne? Trinaest godina bez milimetra napretka. Štoviše, dojam je da nazadujemo! I da nema rješenja, posebno kad se doda egzodus medicinskih kadrova. U ovom trenutku rješenja doista nema! A političari, gotovo bez iznimke, i dalje bezočno lažu o besplatnom zdravstvu dostupnom svima, naravno, kad oni dođu na vlast ...

Zato, suočimo se sa surovim činjenicama. Kao prvo, surova je činjenica da u sadašnjem političkom ustroju nijedna reforma nije moguća. Krhka parlamentarna većina, koja je nužni rezultat nakaradnog izbornog sustava, ne može izglasovati nijednu imalo bolniju, ali zdravu reformsku inicijativu. Nijednu, a kamoli onakvu, gigantskih razmjera, kakva je potrebna hrvatskoj ekonomici zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

Nema danas tog ministra zdravstva koji može sastaviti pravi i ozbiljan reformski paket i preživjeti na funkciji mjesec dana. Gotov je onog trena kad se portali dočepaju prvog nacrta. Nema danas tog ministra financija koji će potpisati prijedlog proračuna s cjelovito iskazanim ukupnim, stvarnim troškovima zdravstva. Gotov je onog trena kad se pokaže stvarni deficit konsolidirane države. Nema danas tog predsjednika vlade i stranke koji će uspjeti prikupiti 76 ruku u saboru za izglasavanje takvog reformskog paketa. Još manje ima oporbe koja bi to podržala.

Zato se prestanimo praviti blesavi. Uozbiljimo se - reforme ekonomike zdravstva, a ona je problem, neće biti još barem deset godina. Toliko je potrebno da se stvore najosnovnije pretpostavke koje se kolokvijalno naziva "politička volja".

U međuvremenu, druga je surova činjenica, svijet je u ratu protiv opasne pandemije. Koncentrirajmo se na pandemiju i, u zadanom sustavu, sačuvajmo gole živote i dugoročno zdravlje nacije. Ne uznemiravajmo stoga ljude ispraznim blebetanjima o "reformama", jer, ponavljam, svi znamo da ih danas ni ne može biti. Ne uznemiravajmo ljude ni pričanjem o nestašicama lijekova, "kolapsu sustava", "pucanjem po šavovima" i sličnim nebulozama.

Isto tako, platimo odmah svu isporučenu nam medicinsku opremu i lijekove, kao što u rokovima plaćamo kruh, računala, automobile ili mostove. Koliko god koštalo! Jer, platit ćemo kad-tad, još uvećano za zatezne kamate! Država mora biti predvodnik u urednosti plaćanja. Ona se najjeftinije od svih može (i mora!) zadužiti, ali u bankama, a ne kod veledrogerija i distributera medicinske opreme. I mora izbjeći totalno nepotrebno dodatno uznemiravanje već ionako prenapete javnosti.

Rezimirajmo. Zaustaviti pandemiju po svaku cijenu, zatim promijeniti izborni sustav, tek na kraju provesti ozbiljnu reformu ekonomike zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

U međuvremenu, da, može se učiniti stotine sitnih tehničkih poboljšica. Primjerice, izraditi i objaviti nacionalnu listu redoslijeda cijepljenja. Koristeći OIB, zato ga i imamo. Građanin Karlo Cijepić npr. dobio redni broj 1,234,567. I zna da će doći na red za otprilike dva tjedna, bez šuljanja oko bolnice. Prosječan maturant će napisati software za takvo što za ... dva sata? I nula kuna.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.