IZ POSEBNOG KUTA

Pozicioniranje u Europskoj uniji i tužba logoraša

Zanimljivo je kako mi u Hrvatskoj najbolje funkcioniramo u krizama. Kao da su nam one prirodno stanje. Opozicija i pozicija se usuglase samo kada nas napadne pandemija, zaborave se stranke i poznato hrvatsko prepucavanje. Strenja Linić pohvali zdravstvo, IDS se dogovori s HDZ-om, ozbiljni smo. Samo u ratu. S ljudskim agresorom, ili virusom, bitno da je napad izvana. Kada bi tako bilo u miru, možda bismo doista postali Švicarska.

14.03.2020. u 22:15
Ispiši članak

Ali, nema brige, čim se opasnost stiša, vratit će se stari sukobi. I žešće, parlamentarni izbori su pred vratima, kada one u HDZ-u preživimo.

Napadali se do iznemoglosti, valjda će sada biti više mira. Osim ako žele vlast predati SDP-u, Beri. Za nadati se da će i oni prepoznati opasnost za zemlju.

Naše predsjedanje EU koje je trebalo biti glavna tema barem pola godine, u sjenu je bacio virus. I mi sada pokazujemo da i taj posao možemo dobro odraditi.

Izgleda da stvarno možemo. Sve posloženo. Ozbiljno shvaćamo upozorenja, manje hitni sastanci EU institucija otkazuju se, ili odgađaju.

Sajmovi, događanja, konferencije... Turizam u niskom startu, svi se ozbiljno bave mjerama koje mogu pomoći gospodarstvu da preživi krizu. I da ona ne traje predugo. Susjedi nam se uozbiljili. Čak i Slovenija i Srbija. Italija malo zakasnila. 

Pandemija nam potpuno okupira pažnju, baca u sjenu čak i migrante, koji se odjednom baš ne žure u Europu. Lijek za sigurnu i mirnu granicu je uvijek isti, financijski. Trgovina mirom i sigurnošću.

A ispod radara ovih je dana prošla jedna snažna odluka i inicijativa. Plenković je prihvatio prijedlog ministra hrvatskih branitelja Medveda.

Usprkos činjenici da je Međunarodni sud pravde u Haagu utvrdio da su na prostorima teritorija Republike Hrvatske počinjeni teški zločini, kršena ljudska prava i međunarodna humanitarna prava koja  su počinili srpski osvajači i JNA, što treba za posljedicu imati privođenje pravdi onih koji su naredili zločine, ili ih nisu spriječili.

Počinitelje isto. Sve do prije nekoliko dana činilo se nezamislivim da netko iz Republike Hrvatske tuži Republiku Srbiju za odštetu nastalu agresorovim djelovanjem tadašnje JNA i paravojnih pobunjeničkih formacija koje je Srbija financirala i davala im zapovjedne kadrove.

Sadašnja Vlada uglavnom se pokušavala etiketirati kao izravno podložna EU pa i svrstana gotovo lijevo. Tražili su se dokazi u prihvaćanju nekih drugih konvencija i sporazuma, teže prihvatljivi desnom spektru iste stranke. A Zakon o pravima hrvatskih branitelja mogao je biti demantij. Vraćanje i pojačavanje prava, ne bi ih se sramio ni pokojni Gojko Šušak. Ni general Janko Bobetko. 

Veći iskorak i značajna pomoć stradalnicima i logoraškim inicijativama, koji su uvijek bili na marginama i tihi. Bilo je razgovora u bivšim vladama, osobno sam u nekima sudjelovala, ali pomaci nisu prolazili. Vanjski svijet ih nije čuo, ni razumio. Ovo je najkonkretniji korak do sada, kada već mnogi nisu živi. Ali je korak. Konkretna pomoć od pet milijuna za pokretanje tužbi, ali i osnivanje Povjerenstva u koje će biti uključena i stalna predstavnica RH na Europskom sudu za ljudska prava.

Da se ne zaboravi, a mlade generacije dolaze, na teritoriju Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i okupiranih dijelova Republike Hrvatske tijekom 1991. i 1992. godine nalazilo se 64 logora i zatvora.

Za neke se sigurno i ne zna. Pokretanje tužbe je osim prava logoraša i borba protiv zaborava. A pokretanje tužbe bez pritiska da se spora pravda i provede, može biti tek politička priča i ne osobito smislen posao.

Zašto sadašnja Vlada misli da može napraviti taj snažan iskorak? Ima jedan alat više od prethodnih vlada i mora ga iskoristiti. Drugačiju međunarodnu poziciju.  Plenković je bio glavni pregovarač u ime EPP, vladajuće političke grupacije u EU parlamentu. Poziciju Dubravke Šuice i Marije Pejčinović Burić ne bi trebalo zaboraviti. Sadašnji ministar obrane Damir Krstičević dobio je svoje mjesto u Američkoj kući slavnih. Sigurno zasluženo! Snažna medunarodna pozicija RH  glavno je uporište našega nadanja da će doći dan kada će i Srbija morati priznati postojanje logora na svom tlu i kada će naši logoraši moći održati komemoraciju na mjestu svog stradavanja. A mi konačno saznati istinu o nestalima.

Srbija, naš susjed, suočit će se sa zločinima iz svoje prošlosti, ali i s odgovornošću Miloševićevog režima. Možda baš žrtve logora prve osjete da vrijedi biti jak na međunarodnoj pozornici. Inače, pozornica nije čvrsta. Bar ne dovoljno.

I ne zaboravimo, tu je još jedno oružje, proširenje EU obitelji. A i tu nas se nešto pita. Odgovor mora biti principijelan, predvidljiv. Zbog generacija koje dolaze, ali i generacija koje su nestale.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.